Svjetovni naucnik cesto nalazi teškim vjerovati u Božanstvo buduci je njegov razum prisiljen zakljuciti drugacije zbog znanja koje se, medutim, ne podudara u cjelosti sa Istinom. Cisto pogrešan pogled u svezi evolucije Zemlje vodi do krivih ideja, i onda je teško priznati vjecnog Stvoritelja, Bice koje bi zasigurno moglo biti prepoznato po svojem izražaju sile [[ (Rimljanima 1:19, 20) ]], ali Cije prepoznavanje obicno nije poželjno. Nauka pokušava dokazati sve. Medutim, gdje ovo nije moguce ona ne priznaje svoju nesposobnost i nemoc nego jednostavno odbija priznati što je izvan dometa njezina istraživanja. I stoga je ona utemeljena na pogrešnoj ideji [[ (konceptu) ]], i stazu do vjecnog Božanstva je konacno jako teško pronaci, cak ako postoji volja za to napraviti.
Svakojake vrste istraživacke aktivnosti bi trebale zapoceti otkrivanjem i pokazivanjem Božjeg postojanja, koje treba priznati ne može biti dokazano ali u koje se može vjerovati sa potpunim unutarnjim uvjerenjem. Takvo istraživanje bi onda napredovalo brzo i uspješno. Ali da bi se ostvarilo ovo izvjesno vjerovanje ljudsko bice, unatoc njegovom oštrom razumu, treba potonjeg izostaviti za izvjesno vrijeme i sebe posvetiti osjecaju njegovog srca, on mora ostaviti na jednoj strani svu nauku i, poput djeteta, dozvoliti sebi da bude poducen iznutra, to jest on treba prihvatiti što njegov osjecaj zamišlja ili želi kao Istinu. U stvarnosti, on mora sanjati sa otvorenim ocima. Onda ce on uvijek pronaci Božanstvo, Koje usmjerava i vodi sve, i on ce znati da je podupiran s Njegove strane.
Najunutarnija žudnja ljudskog bica jeste i ostaje snažna sila iznad njega samoga; medutim, svjetovni razum pokušava ovu ugušiti buduci mu se takoder obraca onaj koji želi istisnuti i nadomjestiti Božanstvo ali koji je nesposoban uci u ljudsko srce i namjesto toga pokušava utoliko više utjecati na ljudski razum. Bog izražava Sebe kroz srce, njegov protivnik izražava sebe kroz razum, ukoliko srce nije snažnije i uvjeri razum da bude na njegovoj strani. U tom slucaju takoder je moguce Boga prepoznati razumski, srce i razum ce težiti ka vjecnom Božanstvu i onda ce nauka takoder graditi na drugacijim temeljima, ona ce izvlaciti drugacije zakljucke koji definitivno nece biti lažni. Jer jednom kada zapocne istraživanje sa vjerovanjem u Božanstvo ono ce prije ili kasnije ostvariti uspjeh i takoder se približiti Istini, bez obzira kojem se polju primjenjuje. Onda nauka i vjerovanje više nece proturjeciti jedno drugome nego samo nadopunjavati jedno drugo, i jedino onda ce znanje biti oslobodeno od pogreške, kada je ono u skladu sa vjerovanjem u Boga kao svemoguce, mudro i Ljubavi puno Bice Koje rukovodi sve što je bilo, jeste i ostaje u vjecnosti.
AMEN
TranslatorÉ muitas vezes difícil para o sábio mundano acreditar numa Deidade porque o seu intelecto é obrigado a tirar outras conclusões devido ao conhecimento que, no entanto, não corresponde inteiramente à verdade. Mesmo uma visão errada do desenvolvimento da Terra leva a ideias erradas, e então é difícil aceitar um Criador eterno, um Ser que certamente deveria ser reconhecido através da Sua manifestação de força, mas que na sua maioria não quer ser reconhecido. A ciência procura provar tudo. No entanto, quando tal não é possível, não admite a sua incapacidade mas simplesmente não reconhece o que é inacessível à sua investigação. E assim constrói sobre uma visão errada, e no final o caminho para a Divindade eterna é tão difícil de encontrar, mesmo que a vontade esteja lá. Toda a investigação deve começar por esclarecer a existência de Deus, a qual não pode ser provada mas acredita-se com convicção interior. Depois cada investigação terá um curso rápido e bem sucedido. Mas para primeiro alcançar esta fé convicta, o ser humano deve, apesar da agudeza do seu intelecto, desligar este último por enquanto e entregar-se ao sentimento do coração, deve deixar de lado toda a ciência e, como uma criança, deixar-se ensinar por dentro, ou seja, aceitar como verdade o que sensatamente imagina ou deseja. Ele deve, por assim dizer, sonhar acordado. Então uma divindade estará sempre nos seus olhos, que guia e dirige tudo e por quem sabe ser transportado. O desejo mais íntimo de uma pessoa é e continua a ser um poder forte acima dela, só a mente mundana tenta abafar esse desejo, porque quem quer suprimir uma divindade também fala à mente, mas não consegue alcançar o coração do ser humano e, por isso, esforça-se ainda mais por influenciar a mente do ser humano. Deus expressa-se através do coração, o Seu adversário através do intelecto, se o coração não for mais forte e atrai o intelecto para o Seu lado. Então também será possível reconhecer intelectualmente Deus, e então o coração e o intelecto lutarão em direcção à Deidade eterna, então a ciência também construirá sobre uma base diferente, tirará conclusões diferentes que não são verdadeiramente erradas, pois assim que uma pesquisa começa com a fé numa Deidade não ficará sem sucesso e também se aproximará da verdade, não importa em que campo comece. Então a ciência e a fé já não se contradirão, mas apenas se complementarão, e só então o conhecimento estará livre de erros se se harmonizar com a fé em Deus como um Ser omnipotente, sábio e amoroso que preside a tudo o que foi, é e permanecerá para toda a eternidade...._>Ámen
Translator