5603 DVA RAZLIČITA SVIJETA....

Feb/15/1953: Knjiga 61

Dva su različita svijeta duhovno carstvo i zemaljski svijet, i u njih se ne može istovremeno stupiti, pošto su oni potpuno suprotni, tako da se čovjek dakle mora odlučiti za jedan od ta dva svijeta. Zemaljski svijet je doduše prirodno obitavalište čovjeka pa je zato čovjeku i presudno kao njegovo carstvo, koje treba poštovati. No zadatak čovjeka sastoji se u tome da se duša oslobodi od svih utjecaja ovog svijeta, da prepozna privid njega i da teži stvarnome, da se uzdigne u ono carstvo koje će nakon kratkog vremena biti njeno obitavalište, koje je njena istinska domovina i koje joj nudi ono što joj zemaljski svijet nikada ne bi mogao ponuditi.... neograničenu blaženost i vječni život....

Čovjek na Zemlji treba zadobiti spoznaju toga da se on samo privremeno nastanio na jednom svijetu koji je prolazan, jednom svijetu na kojem je takoreći sve samo privid, gdje sve treba biti nadvladano, kako bi se mogao uzdići u duhovno carstvo, koje ostaje, jednom kad je zemaljski svijet prošao. Spoznaja toga vrši utjecaj na volju i postupke čovjeka te za rezultat može imati to da čovjek boravi u duhovnom carstvu, iako još živi na Zemlji. No tada se je on voljno i misaono njega već odrekao, jer on prezire zemaljski svijet, time što teži duhovnom svijetu, pošto težiti jednom i drugom istovremeno nije moguće.

To su dva različita područja.... I njihovi gospodari su potpuno suprotni, jer zemaljski svijet doduše jeste nastao putem Božje volje, no sve tvorevine s obzirom na njihovu duhovnu kvalitetu još pripadaju protivniku Boga, a to duhovno, koje je svezano u tvorevinama, treba biti oslobođeno iz njegove vlasti. E sada sam čovjek treba sprovesti konačno oslobođenje, tako što se slobodnom voljom odriješi od svega što pripada Zemlji, time što svoje želje, svoju žudnju, okrene od stvari zemaljskog svijeta i upravi ih duhovnom carstvu, tako što svjesno stremi ka Božjem Kraljevstvu.

No to stremljenje uvjetovano je ranijom spoznajom bezvrijednosti svega zemaljskoga, ono za preduvjet ima vjeru u Boga, Koji je savršen i u Svojoj Ljubavi Svojim stvorenjima želi prirediti blaženu sudbinu, te je ono uvjetovano i Ljubavlju čovjeka prema Bogu, inače se ne bi stremilo Bogu i Njegovom Kraljevstvu.... Preduvijet je jedan stupanj spoznaje.... A on ljudima treba biti omogućen putem dostavljanja Božanske Riječi, jer prvo čovjek mora biti upućen na njegov zadatak zemaljskog života prije negoli se on ikako može odlučiti.

Čovjek je doduše usred zemaljskog svijeta, pa opet, treba stremiti prema duhovnom carstvu. U svakom slučaju Bog mu pomaže osloboditi se od zemaljskog svijeta, no tko je priljubljen uza Zemlju i njena blaga, taj nikada neće tražiti put uvis, on se nikada ni neće htjeti niti pak moći odvojiti, jer on se još da (za)držati od gospodara svijeta, on svoj pogled ne upravlja uvis, i on stoga ostaje okovan, i pored toga što se osjeća slobodno dok boravi na Zemlji.

No putem u duhovno Kraljevstvo on mora krenuti jednom kad mu se zemaljski svijet zatvori prilikom njegove tjelesne smrti.... A onda ne nalazi ništa što bi mu pružilo zamjenu za to što je izgubio; Kraljevstvo svjetla ne prima ga, jer on za njega nije podoban, Zemlja ga sve više vuče nazad, a ni tamo više ne nalazi prijem.... U duhovnom je carstvu, no u neizrecivim patnjama i tami, pošto zemaljski život nije iskoristio stremeći ka svjetlu i životu....

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.


Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu 61

 ePub
 Kindle
Više preuzimanja

Ova Objava

Slušanje
preuzmi kao MP3

Prikaz ispisa
Rukopisi