Svjetovni naucnik cesto nalazi teškim vjerovati u Božanstvo buduci je njegov razum prisiljen zakljuciti drugacije zbog znanja koje se, medutim, ne podudara u cjelosti sa Istinom. Cisto pogrešan pogled u svezi evolucije Zemlje vodi do krivih ideja, i onda je teško priznati vjecnog Stvoritelja, Bice koje bi zasigurno moglo biti prepoznato po svojem izražaju sile [[ (Rimljanima 1:19, 20) ]], ali Cije prepoznavanje obicno nije poželjno. Nauka pokušava dokazati sve. Medutim, gdje ovo nije moguce ona ne priznaje svoju nesposobnost i nemoc nego jednostavno odbija priznati što je izvan dometa njezina istraživanja. I stoga je ona utemeljena na pogrešnoj ideji [[ (konceptu) ]], i stazu do vjecnog Božanstva je konacno jako teško pronaci, cak ako postoji volja za to napraviti.
Svakojake vrste istraživacke aktivnosti bi trebale zapoceti otkrivanjem i pokazivanjem Božjeg postojanja, koje treba priznati ne može biti dokazano ali u koje se može vjerovati sa potpunim unutarnjim uvjerenjem. Takvo istraživanje bi onda napredovalo brzo i uspješno. Ali da bi se ostvarilo ovo izvjesno vjerovanje ljudsko bice, unatoc njegovom oštrom razumu, treba potonjeg izostaviti za izvjesno vrijeme i sebe posvetiti osjecaju njegovog srca, on mora ostaviti na jednoj strani svu nauku i, poput djeteta, dozvoliti sebi da bude poducen iznutra, to jest on treba prihvatiti što njegov osjecaj zamišlja ili želi kao Istinu. U stvarnosti, on mora sanjati sa otvorenim ocima. Onda ce on uvijek pronaci Božanstvo, Koje usmjerava i vodi sve, i on ce znati da je podupiran s Njegove strane.
Najunutarnija žudnja ljudskog bica jeste i ostaje snažna sila iznad njega samoga; medutim, svjetovni razum pokušava ovu ugušiti buduci mu se takoder obraca onaj koji želi istisnuti i nadomjestiti Božanstvo ali koji je nesposoban uci u ljudsko srce i namjesto toga pokušava utoliko više utjecati na ljudski razum. Bog izražava Sebe kroz srce, njegov protivnik izražava sebe kroz razum, ukoliko srce nije snažnije i uvjeri razum da bude na njegovoj strani. U tom slucaju takoder je moguce Boga prepoznati razumski, srce i razum ce težiti ka vjecnom Božanstvu i onda ce nauka takoder graditi na drugacijim temeljima, ona ce izvlaciti drugacije zakljucke koji definitivno nece biti lažni. Jer jednom kada zapocne istraživanje sa vjerovanjem u Božanstvo ono ce prije ili kasnije ostvariti uspjeh i takoder se približiti Istini, bez obzira kojem se polju primjenjuje. Onda nauka i vjerovanje više nece proturjeciti jedno drugome nego samo nadopunjavati jedno drugo, i jedino onda ce znanje biti oslobodeno od pogreške, kada je ono u skladu sa vjerovanjem u Boga kao svemoguce, mudro i Ljubavi puno Bice Koje rukovodi sve što je bilo, jeste i ostaje u vjecnosti.
AMEN
TranslatorAl saggio del mondo sovente è difficile credere in una Divinità, perché il suo intelletto è costretto a trarre altre conclusioni a causa di un spere che non corrisponde però del tutto alla Verità. Già un’opinione errata sullo sviluppo della Terra conduce a false immaginazioni e poi è difficile far valere un eterno Creatore, un Essere Che dovrebbe Essere ben riconoscibile attraverso la Sua Manifestazione di Forza, ma non vuole quasi mai essere riconosciuto. La scienza cerca di dimostrare tutto. Dove non le è possibile, non ammette però la sua incapacità, ma semplicemente non riconosce ciò che è irraggiungibile alla sua ricerca. Così edifica su una falsa opinione, ed infine la via verso l’eterna Divinità è difficile da trovare persino quando c’è la volontà. Ogni ricerca dovrebbe iniziare a chiarire l’Esistenza di Dio, Che non può bensì essere dimostrata, ma Che viene creduta nel pieno della convinzione interiore. Allora ogni ricerca prenderà un corso rapido e di successo. Ma per giungere dapprima a questa fede convinta l’uomo deve malgrado l’acutezza d’intelletto, escludere quest’ultima, deve lasciare da parte ogni scienza e come un bambino farsi istruire interiormente, cioè accettare la Verità di ciò che immagina o desidera secondo il sentimento. Deve in certo qual modo sognare ad occhi aperti. Allora avrà davanti sempre una Divinità Che guida e conduce tutto e dalla Quale si sa supportato. Il desiderio più interiore di un uomo è e rimane un forte Potere al di sopra di lui, soltanto l’intelletto mondano cerca di soffocare questo desiderio, perché all’intelletto parla anche colui che vuole respingere una Divinità, che però non può arrivare al cuore dell’uomo e perciò cerca di influenzare più fortemente l’intelletto dell’uomo. Attraverso il cuore Si manifesta Dio, attraverso l’intelletto il Suo avversario, se il cuore non è più forte ed attira anche l’intelletto dalla sua parte. Allora è anche possibile riconoscere Dio intellettualmente, allora cuore ed intelletto tendono all’eterna Divinità, allora anche la scienza edificherà su altro fondamento, trarrà altre conclusioni, che non sono davvero conclusioni errate, perché appena una ricerca inizia con la fede in una Divinità, non rimarrà senza successo e si avvicinerà anche alla Verità, non importa in quale campo inizia. Allora non staranno più in opposizione scienza e fede, ma si completano soltanto, e soltanto allora il sapere è libero da errore, quando armonizza con la fede in Dio come l’Essere onnipotente, saggio ed amorevole, Che presiede a tutto ciò che era, che è e che rimarrà in tutta l’Eternità.
Amen
Translator