Svjetovni naucnik cesto nalazi teškim vjerovati u Božanstvo buduci je njegov razum prisiljen zakljuciti drugacije zbog znanja koje se, medutim, ne podudara u cjelosti sa Istinom. Cisto pogrešan pogled u svezi evolucije Zemlje vodi do krivih ideja, i onda je teško priznati vjecnog Stvoritelja, Bice koje bi zasigurno moglo biti prepoznato po svojem izražaju sile [[ (Rimljanima 1:19, 20) ]], ali Cije prepoznavanje obicno nije poželjno. Nauka pokušava dokazati sve. Medutim, gdje ovo nije moguce ona ne priznaje svoju nesposobnost i nemoc nego jednostavno odbija priznati što je izvan dometa njezina istraživanja. I stoga je ona utemeljena na pogrešnoj ideji [[ (konceptu) ]], i stazu do vjecnog Božanstva je konacno jako teško pronaci, cak ako postoji volja za to napraviti.
Svakojake vrste istraživacke aktivnosti bi trebale zapoceti otkrivanjem i pokazivanjem Božjeg postojanja, koje treba priznati ne može biti dokazano ali u koje se može vjerovati sa potpunim unutarnjim uvjerenjem. Takvo istraživanje bi onda napredovalo brzo i uspješno. Ali da bi se ostvarilo ovo izvjesno vjerovanje ljudsko bice, unatoc njegovom oštrom razumu, treba potonjeg izostaviti za izvjesno vrijeme i sebe posvetiti osjecaju njegovog srca, on mora ostaviti na jednoj strani svu nauku i, poput djeteta, dozvoliti sebi da bude poducen iznutra, to jest on treba prihvatiti što njegov osjecaj zamišlja ili želi kao Istinu. U stvarnosti, on mora sanjati sa otvorenim ocima. Onda ce on uvijek pronaci Božanstvo, Koje usmjerava i vodi sve, i on ce znati da je podupiran s Njegove strane.
Najunutarnija žudnja ljudskog bica jeste i ostaje snažna sila iznad njega samoga; medutim, svjetovni razum pokušava ovu ugušiti buduci mu se takoder obraca onaj koji želi istisnuti i nadomjestiti Božanstvo ali koji je nesposoban uci u ljudsko srce i namjesto toga pokušava utoliko više utjecati na ljudski razum. Bog izražava Sebe kroz srce, njegov protivnik izražava sebe kroz razum, ukoliko srce nije snažnije i uvjeri razum da bude na njegovoj strani. U tom slucaju takoder je moguce Boga prepoznati razumski, srce i razum ce težiti ka vjecnom Božanstvu i onda ce nauka takoder graditi na drugacijim temeljima, ona ce izvlaciti drugacije zakljucke koji definitivno nece biti lažni. Jer jednom kada zapocne istraživanje sa vjerovanjem u Božanstvo ono ce prije ili kasnije ostvariti uspjeh i takoder se približiti Istini, bez obzira kojem se polju primjenjuje. Onda nauka i vjerovanje više nece proturjeciti jedno drugome nego samo nadopunjavati jedno drugo, i jedino onda ce znanje biti oslobodeno od pogreške, kada je ono u skladu sa vjerovanjem u Boga kao svemoguce, mudro i Ljubavi puno Bice Koje rukovodi sve što je bilo, jeste i ostaje u vjecnosti.
AMEN
TranslatorDem Weltweisen fällt es oft schwer, an eine Gottheit zu glauben, weil sein Verstand andere Schlüsse zu ziehen genötigt ist durch ein Wissen, das aber nicht ganz der Wahrheit entspricht. Schon eine irrige Ansicht über die Entwicklung der Erde führt zu falschen Vorstellungen, und dann ist es schwer, einen ewigen Schöpfer gelten zu lassen, ein Wesen, Das durch Seine Kraftäußerung wohl erkennbar sein müßte, jedoch zumeist nicht erkannt werden will. Die Wissenschaft sucht alles zu beweisen. Wo ihr dies nicht möglich ist, gibt sie aber nicht ihre Unfähigkeit zu, sondern sie erkennt einfach nicht an, was ihrer Forschung unzugänglich ist. Und also baut sie auf einer falschen Anschauung auf, und zuletzt ist der Weg zur ewigen Gottheit so schwer zu finden, selbst wenn der Wille dazu vorhanden ist. Jegliche Forschung sollte damit beginnen, die Existenz Gottes klarzustellen, die zwar nicht bewiesen werden kann, doch geglaubt wird voller innerer Überzeugung. Dann wird jede Forschung einen schnellen und erfolgreichen Verlauf nehmen. Um aber zuerst zu diesem überzeugten Glauben zu gelangen, muß der Mensch trotz Verstandesschärfe letztere vorerst ausschalten und sich dem Empfinden des Herzens hingeben, er muß jegliche Wissenschaft beiseite lassen und einem Kind gleich sich von innen belehren lassen, d.h. als Wahrheit annehmen, was er sich empfindungsgemäß vorstellt oder wünscht. Er muß gewissermaßen wachen Auges träumen. Dann wird immer eine Gottheit ihm vorschweben, Die alles leitet und lenkt und von Der er sich getragen weiß. Der innerste Wunsch eines Menschen ist und bleibt eine starke Macht über ihm, nur der Weltverstand sucht diesen Wunsch zu ersticken, weil zum Verstand auch der spricht, der eine Gottheit verdrängen will, der aber zum Herzen des Menschen nicht gelangen kann und darum desto ärger den Verstand des Menschen zu beeinflussen sucht. Durch das Herz äußert Sich Gott, durch den Verstand Sein Gegner, wenn nicht das Herz stärker ist und den Verstand mit auf seine Seite zieht. Dann ist es auch möglich, verstandesmäßig Gott zu erkennen, und dann streben Herz und Verstand der ewigen Gottheit zu, dann wird auch die Wissenschaft auf anderem Fundament aufbauen, sie wird andere Schlüsse ziehen, die wahrlich keine Fehlschlüsse sind, denn sowie eine Forschung mit dem Glauben an eine Gottheit ihren Anfang nimmt, wird sie nicht ohne Erfolg bleiben und auch der Wahrheit nahekommen, ganz gleich, auf welchem Gebiet sie einsetzt. Dann wird Wissenschaft und Glaube nicht mehr im Widerspruch zueinander stehen, sondern sich nur ergänzen, und dann erst ist das Wissen frei von Irrtum, wenn es harmoniert mit dem Glauben an Gott als allmächtiges, weises und liebevolles Wesen, Das allem vorsteht, was war, ist und bleiben wird bis in alle Ewigkeit....
Amen
Translator