You humans could not imagine the result of your original sin had you not been redeemed.... I keep telling you that you are only able to grasp limited concepts, whereas the consequence of the original sin would have been limitless because My laws cannot ever be revoked.... And a sin committed against Me which was as immense and as grave as the apostasy from Me against better knowledge had, in accordance with divine justice, to result in equally appalling consequences, which for these beings entailed eternal wretchedness.... a state of eternal torments and darkness....
Thus innumerable beings would have had to expect this state because My righteousness could not simply cancel an unredeemed guilt. But these beings were unable to make
Amends themselves, for it was not just a question of the beings enduring a certain amount of punishment and thereby the guilt of sin being redeemed.... the point was that the beings had sinned against Love Itself and that the atonement of guilt could therefore only be a deed of love again....
The point was that the beings had to kindle their love within themselves, then recognise the enormity of their guilt and with heartfelt love call upon Me for forgiveness.... But the fallen beings were no longer able to do so for they were totally without love.... And they were just as incapable of settling this immeasurable guilt since they, being completely hardened, had lost their self-awareness and thus no conscious contact existed with Me anymore. Something that was created to be alive had died and was incapable of returning to Me by its own effort.
Due to My love, wisdom and strength I could indeed awaken these dead beings into a fragile life again.... but the immense original sin remained and kept the being infinitely far apart from Me, and until this guilt had been redeemed a complete return to Me was impossible. And then again, no fallen being was capable of this since they were completely without love.... I foresaw all this since eternity and still would have been unable to avoid the apostasy of the beings without removing their freedom of will.... But I also foresaw since eternity a path of return to Me for these fallen beings, and I designed a plan of return and implemented it....
And all beings who have remained with Me are taking part in the implementation of this eternal plan of Salvation, finding supreme happiness in doing so.... They are constantly permeated by My love and in full possession of light and strength.... And their love constantly impels them to assist the fallen spiritual substance which is taking the path through the works of creation that had emerged for the purpose of their return. Their love impels them to actively create and design the forms for the fallen spiritual substance which is taking the path through creation. And thus it attains the degree of maturity when it can make its own free decision again. And yet, its immense original sin is not and would eternally not be redeemed since the beings, having once voluntarily abandoned it, are without love. And for this reason a being of light offered Itself voluntarily to redeem this sin because it was full of love, and love will shoulder everything in order to please and help where it sees misery and suffering.
If you humans could evaluate the magnitude of the original sin you would also understand why the extent of suffering, which far surpassed human strength, had to be endured for the redemption of this sin.... which a 'human being' would never have been able to bear had love not given Him the strength, for love is strength, and only love endured the pain and suffering which the human being Jesus had voluntarily taken upon Himself.
He knew everything and thus He also knew that there was no hope for the fallen spirits ever to return to God and become happy if the sin was not redeemed.... He offered Himself as a being of light to achieve the act of Salvation, for as a being of light He was able to realise what awaited Him, but love was greater than the fate He was approaching as a human being.... For the being of light knew that It would be in constant contact with Me, and It also knew that I would constantly provide It with strength, because My fundamental nature is love and therefore I was present in the human being Jesus with My fundamental nature.... The 'human being' Jesus certainly accepted an unimaginable measure of suffering and pain, yet in view of the magnitude of untold beings' original sin such an excessive measure of suffering was necessary in order to satisfy My justice which could not be avoided.... or I would mercifully have erased the guilt for the sake of greater than great love.
The wretched state of the fallen beings was an eternal one without the act of the sacrifice of atonement.... Jesus' suffering, however, lasted a limited period of time and Jesus gladly offered the sacrifice to Me, because He thereby delivered the whole world from the original sin, even though every being determines the moment of its salvation itself through its will. Jesus has died on the cross on behalf of all people past, present and future, and His immeasurable suffering provided all fallen beings with forgiveness of their original sin. The path of return to Me has become passable by every single being, and due to His greater than great love people have been given the opportunity again to kindle love within themselves, so that they will change their nature and the unity can take place again, which would have been impossible without the redemption of the original sin....
Amen
TranslatorVi ljudi ne bi mogli zamisliti rezultat vašeg prvobitnog grijeha da niste bili iskupljeni.... Ja vam nastavljam govoriti da ste jedino sposobni dokučiti ograničene pojmove [[(koncepte)]], budući bi posljedica prvobitnog grijeha bila neograničena kako se Moji zakoni ne mogu nikada opozvati.... A grijeh počinjen protiv Mene koji je bio toliko ogroman i toliko ozbiljan kao otpadništvo od Mene unatoč znanja da je to pogrešno je imao, u skladu sa Božanskom pravdom, rezultirati u jednako užasnim posljedicama, što je za ova bića povlačilo sa sobom vječni jad.... stanje vječnih muka i tame....
Stoga bi nebrojena bića bila trebala očekivati ovo stanje budući Moja pravednost nije jednostavno mogla poništiti jednu neiskupljenu krivnju. Ali ova bića su bila nesposobna sama napraviti ispravke, jer to nije bilo samo pitanje toga da bića otrpe izvjesnu količinu kazne i na taj bi način krivnja grijeha bila iskupljena.... stvar je u tome da su bića sagriješila protiv Same Ljubavi i da je okajanje krivnje prema tome moglo opet biti jedino djelo Ljubavi....
Stvar je bila da su bića trebala zapaliti njihovu Ljubav unutar njih samih, onda prepoznati ogromnost njihove krivnje i sa srdačnom Ljubavi Mene zazivati za oproštenje.... Ali pala bića više nisu bila sposobna to učiniti budući su bila totalno bez Ljubavi.... I oni su bili isto tako nesposobni podmiriti ovu neizmjernu krivnju budući su oni, pošto su bili kompletno otvrdnuli [[(u njihovom duhovnom biću)]], bili izgubili njihovu samo-svjesnost i time više nikakav svjesni kontakt nije postojao sa Mnom. Nešto što je bilo stvoreno da bude živo je umrlo i bilo je nesposobno povratiti se k Meni uz svoj vlastiti napor.
Zbog Moje Ljubavi, mudrosti i snage Ja Sam doista mogao iznova probuditi ova mrtva bića u krhki život.... ali golemi prvobitni grijeh je ostao i držao je bića beskonačno udaljenima od Mene, i dok ova krivnja nije bila iskupljena kompletni povratak Meni je bio nemoguć. I onda opet, ni jedno palo biće nije bilo sposobno za ovo budući su oni bili kompletno bez Ljubavi.... Ja Sam predvidio sve ovo još od vječnosti a ipak bi bio nesposoban izbjeći otpadništvo bića bez odstranjivanja njihove slobodne volje.... Ali Sam također predvidio od vječnosti stazu povratka k Meni za ova pala bića, i dizajnirao Sam plan povratka i primjenio ga....
I sva bića koja su ostala sa Mnom uzimaju dijela u primjeni ovog vječnog plana Spasenja, nalazeći najvišu sreću dok to čine.... Oni su neprestano prožimani od strane Moje Ljubavi i u punom posjedu svjetla i snage.... I njihova Ljubav ih neprestano nagoni pomagati paloj duhovnoj supstanci koja se zapućuje stazom kroz djela stvaranja koja su nastala u svrhu njihova povratka. Njihova Ljubav ih nagoni da aktivno stvaraju i dizajniraju oblike za palu duhovnu supstancu koja se zapućuje stazom kroz stvaranje. I tako ona postiže stupanj zrelosti kada može donijeti iznova njezinu vlastitu slobodnu odluku. A ipak, njezin golemi prvobitni grijeh nije i vječno ne bi bio iskupljen budući su bića, kako su je jednom svojevoljno odbacili, bez Ljubavi. I iz ovog razloga svjetlosno biće je Sebe ponudilo dobrovoljno da iskupi ovaj grijeh budući je bilo puno Ljubavi, i Ljubav će uzeti na sebe sve kako bi udovoljila i pomogla tamo gdje vidi bijedu i patnju.
Ako bi vi ljudi mogli procijeniti ogromnost prvobitnog grijeha vi bi također razumjeli zašto je opseg patnje, koji je daleko nadilazio ljudsku snagu, trebao biti otrpljen za iskupljenje ovog grijeha.... kojeg ‘ljudsko biće’ ne bi nikada bilo sposobno podnijeti da mu Ljubav nije dala snagu, jer Ljubav je snaga, i jedino Ljubav je izdržala bol i patnju koju je ljudsko biće Isus bio dobrovoljno uzeo na Sebe.
On je znao sve i stoga je također znao da nije bilo nade za pale duhove da se ikada povrate k Bogu i postanu sretni ako grijeh nije bio iskupljen.... On je ponudio Sebe kao svjetlosno biće da ostvari čin Spasenja, jer kao svjetlosno biće On je bio sposoban shvatiti što Ga je očekivalo, ali Ljubav je bila veća nego sudbina kojoj se približavao kao ljudsko biće.... Jer svjetlosno biće je znalo da bi Ono bilo u neprestanom kontaktu sa Mnom, i Ono je također znalo da bi Ga Ja neprestano opskrbljivao sa snagom, budući je Moja temeljna priroda Ljubav i prema tome Ja Sam bio prisutan u ljudskom biću Isusu sa Mojom temeljnom prirodom.... ‘Ljudsko biće’ Isus je zasigurno očekivao jednu nezamislivu mjeru patnje i boli, ipak s obzirom na veličinu prvobitnog grijeha nebrojenih bića takva jedna pretjerana mjera patnje je bila nužna kako bi zadovoljila Moju pravdu koja nije mogla biti zaobiđena.... ili bi Ja bio milosrdno izbrisao krivnju radi veće od najveće Ljubavi.
Bijedno stanje palih bića je bez čina okajničke žrtve bilo ono vječnog trajanja.... Isusova patnja, međutim, je trajala ograničeni period vremena i Isus je radosno Meni ponudio žrtvu, budući je On na taj način izbavio cijeli svijet od prvobitnog grijeha, premda svako biće sâmo odlučuje trenutak njegovog spasenja kroz njegovu volju. Isus je umro na Križu namjesto svih ljudi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i Njegova neizmjerna patnja je osigurala svim palim bićima opraštanje njihova prvobitnog grijeha. Staza povratka Meni je postala prohodna za svako pojedinačno biće, i zbog Njegove veće od najveće Ljubavi ljudima je bila iznova dana prilika da potpale Ljubav unutar njih samih, tako da će oni promijeniti njihovu prirodu i sjedinjenje se može iznova dogoditi, što bi bilo nemoguće bez iskupljenja prvobitnog grijeha.
AMEN
Translator