• Back

Gentleness and patience.... effect on fellow human beings....

In order to educate himself to gentleness and patience, the human being should visualize his fellow human being's soul, which is in dire straits due to the human being's wrong will; and he should now be willing to help this soul. You humans should always imagine the soul's imprisonment, then you will face these people full of compassion and try to influence them with all love and patience in order to cause their will to loosen the soul's fetters and thus give it greater freedom. Impatience and vehemence, however, strengthen the wrong will and the soul gets into ever greater trouble. For good and loving endeavours always awaken good impulses in a fellow human being, and only in this way can he be helped in the distress of his soul. And the soul thanks all those who help it to loosen the fetters, for it now becomes increasingly easier for it to determine the will for good, while the shell around the soul thickens if the fellow human being meets it in unkindness, because such only causes obduracy and likewise unkindness. If the soul feels a slight loosening of its fetters, its resistance to that which is good also diminishes. For the shackle is the power of the adversary, but it can be weakened by the will to do good. If a person is shown love and patience, his will will also turn towards the good, for everything that has love as its cause is good for him, only he must also recognize love as such. Impatience and vehemence will never suggest love and therefore likewise trigger agitation in the fellow human being. This causes great distress to the soul. But you have the opportunity to remedy such hardship and, through your nature, through love, kindness, patience and gentleness, to trigger soft emotions, thus contributing to the soul's liberation from evil violence....

Amen

BLAGOST I STRPLJIVOST.... UČINAK NA BLIŽNJEGA....

Da bi se odgajalo u blagosti i poniznosti, čovjek si mora zamisliti dušu bližnjega koja se nalazi potpuno u bijedi uslijed krivo usmjerene volje; i onda mora biti spreman pomoći toj duši. Vi ljudi trebali biste si uvijek zamišljati zarobljeništvo duše, onda ćete stajati pred takvim ljudima prepuni suosjećanja i gledat ćete da djelujete naspram njih sa svôm Ljubavlju i strpljenjem, kako biste navodili njihovu volju, olabavili okove duše i tako joj podarili veću slobodu. Međutim, nestrpljivost i naglost pojačavaju krivu volju i u duši stvaraju uvijek samo veću bijedu. Jer samo dobra i Ljubavna nastojanja pobuđuju u bližnjemu dobre akcije i jedino tako može biti pomognut u nevolji svoje duše.

I duša je zahvalna svima onima koji su joj pomogli da otpusti okove, jer sada će joj biti uvijek sve lakše da preusmjeri volju ka dobru, dok se ovojnica oko duše podebljava kada joj bližnji prilazi s neljubaznošću, jer to samo proizvodi tvrdoglavost, pa čak i neprijaznost. Čim duša osjeti otpuštanje okova, također se i njezin otpor smanjuje prema onome koji joj čini dobro. Jer okovi su nasilje od strane protivnika, koji ipak mogu biti oslabljeni putem volje za dobrim. Kada čovjeku bude ponuđena Ljubav i strpljenje, onda se također i volja usmjerava ka dobru, jer joj čini dobro sve ono što ima svoje izvorište u Ljubavi, jedino mora također prepoznati Ljubav kao takvu.

Ali nestrpljivost i naglost nikada neće dozvoliti podrazumjeti Ljubav i čak će izazvati uznemirenost u bližnjega. Ovo uzrokuje duši ogromnu nevolju. No, vi imate mogućnost da odagnate tu nevolju i vašim bićem, kroz Ljubav, dobrostivost, strpljivost i blagost učinit ćete da izbiju nježne reakcije, i tako ćete doprinjeti oslobađanju duše od zloćudnih sila.

AMEN