Ogni dottrina di fede deve essere esaminata, prima di venire accettata. Questo viene richiesto a voi da Dio, per indebolire l’agire del Suo avversario, perché voi stessi riconoscerete poi anche, qual è la sua opera. Il suo intento è di mescolare la Verità divina con l’errore, ma l’uomo può riconoscere molto bene questo errore, se esamina seriamente ciò che gli viene offerto nel desiderio di accettare soltanto il Divino, il Vero. L’avversario per la diffusione dell’errore si serve sempre della volontà umana, cioè, influenza gli uomini di aggiungere arbitrariamente alla Dottrina divina ulteriori dottrine e di diffondere queste poi come date da Dio. Ma l’opera umana non è priva di errore e così è stata deformata anche la Dottrina divina, e questo ancora di più, quanto meno gli uomini stessi esaminano e riflettono. E di nuovo è l’opera dell’avversario che viene interdetto l’esaminare ed il riflettere sulle dottrine umane, che quindi dagli uomini viene preteso di accettare incondizionatamente ogni insegnamento di fede e che un esaminare della stessa viene presentata come ingiustizia. E da questo viene avvantaggiato straordinariamente l’agire di colui che è il principe della menzogna. Ma Dio pretende dagli uomini una fede viva, cioè, una fede del cuore, una fede che afferma piena di convinzione ciò che gli viene insegnato. Quell’uomo potrà affermare anche con piena convinzione ogni Verità divina, perché vi riflette seriamente. Ma non potrà mai accettare l’opera di Lucifero. Presto la riconoscerà come opera d’uomo e potrà rinunciarvi a cuore leggero, perché la riconosce come inutile. E dato che l’esaminare ha inevitabilmente per conseguenza che ogni errore venga riconosciuto e rifiutato, l’avversario ha ben compreso di interdire l’esaminare di dottrine di fede stabilendo una dottrina, che dovesse escludere il pensare umano, e questa dottrina ha prodotte molte cattive conseguenze. Questa è la dottrina dell’infallibilità del capo della chiesa, che apparentemente solleva l’uomo da ogni responsabilità, che lo conduce però nella più profonda oscurità spirituale, se viene riconosciuta e valutata come Verità divina. Perché ha potuto essere aggiunta ogni dottrina errata come Verità divina, senza che dovesse trovare obiezione o essere rifiutata. E così è stata aperta la porta ad ogni errore, all’agire dell’avversario è stato messo a disposizione un campo sul quale poteva spargere abbondantemente la sua semenza.
TraduttoreSvaka religijska doktrina treba biti pažljivo pregledana/ispitana prije nego je prihvaćena/uvažena. Bog to zahtjeva od vas sa ciljem da bi smanjio utjecaj neprijatelja/protivnika [[= Sotone]], jer onda ćete vi sami također shvatiti na koji način on djeluje. Njegov cilj je prodrijeti sa netočnostima u Božansku istinu, ali ljudsko biće toga zasigurno može postati svjesno ako najozbiljnije ispita/pregleda što mu je ponuđeno sa željom da prihvati jedino Božansko, istinu. Protivnik koristi ljudsku volju, to jest, on utječe na ljude da proizvoljno nadodaju druga učenja Božanskom učenju i predaju ih dalje kao Bogom-dana učenja. Ali ljudsko djelo(vanje) nije bez greške i posljedično tome je čisto Božansko učenje također iskvareno, i čak još više što ljudi manje pomno istražuju/provjeravaju i sami razmišljaju. I još jednom je protivnikovo djelo da ljudske doktrine inherentno spriječavaju njihovo pomno istraživanje/provjeravanje i kontemplaciju.... da se od ljudi prema tome zahtjeva bezuvjetno prihvatiti svaku religijsku doktrinu a njezino pomno ispitivanje je predstavljeno kao pogrešno. Ovo zaista uvelike potpomaže/ohrabruje aktivnost princa laži.
Ali Bog od ljudi zahtjeva da imaju živu vjeru, to jest, vjeru srca, vjeru koja sa potpunim uvjerenjem potvrđuje ono što je podučena. Svatko tko ozbiljno razmišlja o tome će biti u stanju potvrditi svaku Božansku istinu sa cijelim svojim srcem, međutim, on nikad neće biti u stanju prihvatiti Sotonino djelo(vanje). On će ga uskoro prepoznati kao ljudsko djelo, i, otkrivši kako je bezvrijedno, odbacit će ga sa lakoćom. Ispitajte sve i zadržite najbolje [[1 Solunjanima 5:21]].... A pošto pomno ispitivanje/pregledavanje neminovno mora za sobom povlačiti prepoznavanje i odbacivanje svake greške/zablude, protivnik je znao kako spriječiti ispitivanje religijske dogme uspostavljajući učenje čija je namjera bila eliminirati ljudsko razmišljanje i koje je time rezultiralo u vrlo ružnim posljedicama....
Ovo se odnosi na učenje od nepogrešivosti poglavara ckrve, koje prividno oslobađa ljudsko biće svake odgovornosti a ipak ga vodi u duboki duhovni mrak ako je prihvaćeno i smatrano za Božansku istinu. Jer svako zavodeće/obmanjujuće učenje bi onda moglo biti nadodano kao Božanska istina bez dozvoljavanja kriticizma ili odbacivanja. I tako su vrata bila otvorena za svaku grešku/zabludu.... njiva je bila dostupna djelovanju neprijatelja na kojoj je on mogao naširoko posijati svoje sjeme....
Traduttore