Compare proclamation with translation

Other translations:

ISPRAVAN NACIN ŽIVOTA U PRISUSTVU LJUDI NIJE DOVOLJAN ZA POTPUNO SAZRIJETI....

Ako uzmete u obzir da ce jedino djela Ljubavi ostvariti ucinak na vašu dušu nakon smrti vašeg tijela i da sve zemaljske namjere, misli i akcije nece rezultirati u nijednoj vrsti koristi za dušu u duhovnom carstvu, vi doista ne bi živjeli vaš zemaljski život tako ravnodušno.... I cak ako vjerno ispunjavate dužnosti koje zemaljski život postavlja pred vas, cak ako ucinite sve u svakodnevnom životu kako bi živjeli ispravan nacin života u prisustvu ljudi.... ama baš svako (takvo) djelo je bez vrijednosti za ono što je jedino vjecno.... za vašu dušu.... kako ona ne može ponijeti nijedno od zemaljski stecenih vlasništava sa sobom, svo zemaljsko znanje ostaje iza, sva zemaljska blaga i ugled svake osobe je bezvrijedan ako duša ude u kraljevstvo onostranog lišena duhovnih vlasništava. Jedino duhovne težnje i akcije Ljubavi donose vjecna duhovna blaga za dušu....

I ljudi su tako cesto svjesni njihove vlastite važnosti samo jer vode ispravan nacin života premda oni na umu imaju jedino njihove zemaljske akcije ili izvjesnu kolicinu reda u njihovim životnim uvjetima i podbacuju uzeti u obzir da je svrha zemaljskog života drugacija od poboljšanja njihovog fizickog blagostanja.... oni podbacuju uzeti u obzir da svaka aktivnost ljudskog bica treba biti poduprta od strane Ljubavi, da ona mora biti motivirana Ljubavlju ako ce biti od vrijednosti za dušu nakon smrti tijela. I ako sada promatrate sve stvari koje su ucinjene i izgovorene od strane vas ili u vašem okruženju, i kako rijetko su one prouzrocene Ljubavlju, onda cete morati priznati kako je sve za ludu i jedino služi ostvarenju zemaljskih svrha. I vi bi bili šokirani ako bi mogli osjetiti oskudicu vaših duša kao fizicku neugodu, jer onda vi više nikada ne bi bili sposobni uživati vaš život.... Ipak vaša je duša nesposobna izraziti sebe tako ocigledno buduci bi vi onda jedino stremili živjeti drugaciji nacin života zbog sebicnosti tako da ne bi osjecali ovu dnevnu i casovnu neugodu, i onda bi takvo stremljenje takoder bilo beskorisno. Ali vi bi trebali uzeti u obzir kakvu vrijednost svako zemaljsko postignuce ima za vas, pošto znate, naposlijetku, kako vaš ostanak na ovoj Zemlji nece trajati zauvijek.... Ali vi ne vjerujete u nastavak dušina života nakon smrti, i to je zašto ste tako malodušni i zanemarujete vašu dušu. Vi vjerujete da cete prestati postojati u trenutku smrti i jednog dana cete gorko zažaliti da niste bolje iskoristili vrijeme na Zemlji; vi cete zažaliti što niste više ljubili, što svatko od vas može napraviti, pošto sicušna iskra Ljubavi tinja unutar njega koju on jedino treba rasplamtjeti.... Svako ljudsko bice može takoder za sebe doživjeti dobrobit djela Ljubavi ucinjenih njemu od strane bližnjeg ljudskog bica.... I time bi on takoder mogao biti od koristi njegovu bližnjemu, to zasigurno ne bi bilo njemu na gubitak, jer unutarnje zadovoljstvo njegove akcije bi ga nadahnulo na sve više akcija Ljubavi i njegova bi se sebicna ljubav umanjila u istoj mjeri kako njegova Ljubav spram bližnjega raste....

Ni jedno ljudsko bice ne trpi gubitak, jer štogod daje iz Ljubavi ce primiti tisucerostruko zauzvrat na Zemlji ili jednog dana u duhovnom kraljevstvu i onda ce biti izvanredno blagoslovljen, buduci je vrijeme na Zemlji kada bi se on tako trebao izdignuti iznad sebe jako kratko, dok duša u duhovnom kraljevstvu može vjecno uživati bogatstva koja je stekla na Zemlji. Ljudi žive ravnodušno, gorljivo poduzimaju zemaljski rad, gorljivo povecavaju njihova zemaljska vlasništva, koristeci njihovu energiju života za sasvim negativne akcije, buduci oni neprestano stvaraju jedino prolazne vrijednosti.... Besmrtnost njihove duše medutim.... nije od strane njih uzeta u obzir, oni se o njoj ne brinu s-Ljubavlju, ona mora gladovati i onda uci u kraljevstvo onostranog u bijednom stanju gdje jedino pronalazi ono što joj je njezina ljubav kao ljudsko bice na Zemlji osigurala.... I ako je ovaj život bio bez Ljubavi onda ce duša biti bez svjetla i snage i približavat ce se bolnoj sudbini, jer jedino kroz djela Ljubavi je ona sposobna sazrijeti na Zemlji....

I prema tome ljudi ne bi trebali reci ‘Naposlijetku, ja ne cinim nikakva zla....’ Ljudsko bice u zemaljskom životu treba ciniti dobra djela što izviru iz Ljubavi, jedino onda ce on biti sposoban uci u kraljevstvo onostranog bez samo-prijekora cak ako nije još postigao visok stupanj Ljubavi, on ce sigurno biti sposoban postici ga u onostranom pod uvjetom da je svjetlo bilo zapaljeno tako da duša nece uci u duhovno kraljevstvo u kompletnoj tami.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Il corretto cammino di vita non basta per la maturazione

Se pensate che solo azioni d’amore hanno un effetto per la vostra anima dopo la morte del corpo e che tutto il volere, pensare ed agire terreno non procura nessun vantaggio a quest’anima nel Regno spirituale, allora non passereste davvero così indifferenti attraverso la vita terrena. Ed anche se adempite fedelmente i vostri doveri che esige da voi la vita terrena, anche se terrenamente fate tutto per condurre davanti agli uomini una vita corretta, ogni azione è senza valore per ciò che unicamente è imperitura, la vostra anima, perché questa non può portare con sé di là i beni terreni conquistati sulla Terra, tutto il sapere terreno rimane indietro, tutti i tesori terreni ed ogni fama della persona, sono senza valore, quando l’anima entra nel Regno dell’aldilà povera in beni spirituali. Solo il tendere spirituale ed azioni d’amore procurano all’anima Tesori spirituali che sono imperituri.

E quanto spesso gli uomini si rendono conto del loro valore, se soltanto conducono un corretto cammino di vita, ma con ciò intendono sempre soltanto le loro azioni terrene o un certo ordine nelle loro condizioni di vita e non pensano che lo scopo della vita terrena è un altro che non soltanto promuovere il benessere al corpo, non pensano che tutto il fare ed omettere di un uomo dev’essere supportato dall’amore, che l’amore deve essere la spinta, se dev’essere valutato per l’anima dopo la morte del corpo. E se ora badate a voi stessi oppure al vostro ambiente di tutto ciò che viene fatto o detto, quanto di rado però ne è il motivo l’amore, allora vi dovete anche dire che tutto è inutile e vi serve solo per il raggiungimento di scopi terreni. E vi spaventereste, se poteste percepire la miserabilità della vostra anima come disagio corporeo, perché allora non potreste più essere lieti della vostra vita. Ma la vostra anima non si può esprimere in modo così evidente, perché allora vi sforzereste di nuovo solo per egoismo a condurre un’altra vita, solo per non sentire giornalmente ed in ogni ora quel disagio ed un tale tendere sarebbe poi pure inutile. Ma dovete riflettere su questo, quale valore abbia per voi tutto ciò che raggiungete terrenamente, dato che sapete appunto, che la vostra permanenza su questa Terra non è eterna.

Ma voi non credete ad una continuità di vita dell’anima e perciò siete anche tiepidi e non pensate alla vostra anima. Vi credete scomparsi con il momento della morte ed una volta vi pentirete amaramente di non aver utilizzato meglio il tempo terreno; vi pentirete di non aver curato di più l’amore, che ognuno di voi può fare, perché in ognuno arde una piccola scintilla d’amore che deve soltanto attizzare. Ogni uomo percepirà anche in sé stesso il beneficio di un’opera d’amore che gli viene fatta da parte di un prossimo. E così anche lui stesso potrebbe dimostrare questo beneficio al suo prossimo, e non sarebbe davvero a suo svantaggio, perché la soddisfazione interiore sul suo agire lo stimolerebbe sempre soltanto a nuovo agire d’amore e nella stessa misura come aumenta l’amore per il prossimo, diminuirebbe il suo amor proprio.

Nessun uomo perde, quando dà nell’amore, riceverà indietro migliaia di volte sulla Terra oppure una volta nel Regno spirituale ed allora sarà oltremodo beato, perché il tempo terreno è solo molto breve in cui può quindi superare sé stesso, mentre l’anima nel Regno spirituale si può rallegrare eternamente di ciò che ha conquistato in ricchezze spirituali sulla Terra. Gli uomini vivono indifferenti, ferventi nel creare terreno, ferventi nell’aumentare i beni terreni, impiegando tutta la forza vitale per l’agire totalmente negativo, perché vengono sempre soltanto creati valori che sono perituri. Non badano però all’imperiturità della loro anima ed a lei non viene rivolta nessuna cura d’amore, deve languire ed entra nel Regno dell’aldilà in uno stato misero, dove trova solo ciò che le ha procurato l’amore dell’uomo sulla Terra. E se quella vita era senza amore, allora l’anima è senza Luce e Forza e va incontro ad una sorte tormentosa, perché solo attraverso l’agire d’amore poteva maturare sulla Terra.

E perciò gli uomini non dovrebbero dire: “Non faccio nulla di male…” l’uomo nella vita terrena deve svolgere buone azioni nate dall’amore, solo allora può entrare senza auto rimproveri nel Regno dell’aldilà, persino se non ha ancora raggiunto un alto grado d’amore, lo raggiungerà certamente nell’aldilà, deve soltanto essere stata una volta accesa la Luce, affinché l’anima non entra nel Regno spirituale nella totale oscurità.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich