• Back

DUŠINA AGONIJE PUNA SUDBINA U ONOSTRANOM....

Svatko tko je sebe posvetio (tj. predao) svijetu mora se i hoće plašiti smrti, jer ljudsko biće ne nestaje kada umre pa ipak duša ga napušta, koja je nesposobna umrijeti i time nastavlja postojati u duhovnom kraljevstvu u stanju koje se podudara sa njezinim zemaljskim životom. Jedino sada će duša biti sposobna ući u istinski život, koji traje zauvijek i stanje je blaženosti, jer u kompletnoj slobodi, u svjetlu i snazi ona će biti sposobna stvarati štogod želi što je, međutim, također Moja volja, budući će ona sebe potpuno podrediti Mojoj volji.... No također je moguće da će ona ostati u kraljevstvu onostranog u jednom stanju punom agonije, u tami i bespomoćnosti ali ipak svjesna sebe same. U tom slučaju može se doista govoriti o smrti, ali ne o stanju potpunog nestajanja.... I njezina agonija se točno sastoji od činjenice da ona zna sa kojim je izobiljem snage bila živjela na Zemlji, a sada je bespomoćna i nesposobna za ikakvu aktivnost.... Činjenica da ona ostaje svjesna sebe je sam razlog za njezino povećano mučenje ali to također može pomoći duši izroniti iz ovog stanja smrti, ako će slušati pomagače koji joj pristupaju u duhovnom kraljevstvu i slijedi njihove upute, što će rezultirati u malom poboljšanju za dušu.

Pa ipak iznimno je teško ohrabriti duše da se pobrinu za druge bijedne duše, budući su one uvijek jedino zaokupljene sa sobom, baš kao i na Zemlji njima nedostaje Ljubavi i njihova sebičnost je i dalje prevladavajuća. Ipak jedino Ljubav će omogućiti dušin napredak u onostranom.... Ona mora (od ljudi na Zemlji) primiti Ljubavlju ispunjeno zauzimanje koje doživljava kao snagu, i onda će biti moguće da će ona promijeniti njezinu volju. Ona treba probuditi Ljubav unutar sebe tako što će također obratiti pažnju na njezinu potrebitu braću u onostranom i voljno ponuditi malene geste pomoći.... Ove će se onda također osjetiti od strane duše kao jedan upliv snage i potaknuti će njezinu volju da ljubi, što je jedino sposobno osloboditi dušu iz njezine situacije gdje trpi puno agonije.

Ako uđe u kraljevstvo onostranog u potpunoj duhovnoj tami može proći jako dugo vrijeme prije nego ona postane svjesna njezinog bijednog stanja i čezne za poboljšanjem.... Ali čim žudnja nikne da promijeni njezino stanje smrti, čim ona shvati da više ne živi na Zemlji a ipak nije prestala postojati, ona će također reflektirati o njezinoj situaciji i pokušati se izbaviti iz nje. I jedino ovo će je dovesti u kontakt sa pomagačima, bićima svjetla koja prilaze prerušena i pokušavaju objasniti da ona može izbjeći njezinu situaciju ako je njezina volja to napraviti.... Posebice nevjerujuća, umrla ljudska bića sa Zemlje zahtijevaju jako puno zauzimanja sa ljudske strane koja će im omogućiti sakupiti volju u onostranom da poboljšaju njihovu situaciju. Jer svaka molitva namjesto ovih duša njima prenosi dotok snage i ova snaga neće nikada biti izgubljena, pod uvjetom da duša napušta ljude iza sebe na Zemlji koji će se nje prisjetiti u zauzimanju....

Otud ste vi ljudi sposobni doprinjeti u velikom opsegu da će te duše, također, nadvladati smrt, tako da će se one još probuditi u život na drugoj strani.... Jer sve dok je duša samo-svjesna Ja ju neću odbaciti, jer onda će ona također biti sposobna na promjenu njezine volje, koja jedino treba biti usmjerena prema Isusu Kristu i njezino će iskupljenje biti osigurano.... Međutim, ako propadne do točke kada je više nijedna iskra svjetla neće biti sposobna doseći, onda će ona nastaviti stremiti spram bezdana i iznova se ukrutiti, a to također naznačava razgradnju i gubitak samo-svjesnosti, to naznačava obnovljeno prognanstvo u materiju i početak novog perioda Spasenja, budući ni jedno biće neće biti izgubljeno zauvijek.... Budući ni jedno biće neće ostati mrtvo zauvijek, nego će se jednog dana ono zasigurno vratiti u vječni život.

Za duše, koje više ne moraju proći kroz ovo novo prognanstvo, će se također voditi borba u kraljevstvu onostranog, i svaka osoba koja se sa Ljubavlju prisjeti ovih duša sudjeluje u iskupiteljskom radu, i duše će mu biti vječno zahvalne zbog toga što ih je izveo iz noći smrti na svjetlo dana.... jer što je jednom poteklo iz Mene kao biće ne može prestati postojati, ali jedino kada je ova tvorevina sposobna raditi u slobodi, svjetlu i snazi će ona oživjeti, i onda više nikada neće biti sposobna zastraniti.

AMEN

The souls' agonising fate in the beyond....

Anyone who has devoted himself to the world must and will fear death, for the human being does not disappear when he dies yet the soul leaves him, which is unable to die and thus continues to exist in the spiritual kingdom in a state which corresponds to its earthly life. Only now will the soul be able to enter the true life, which lasts forever and is a state of blissfulness, for in complete freedom, in light and strength it will be able to create whatever it wants which, however, is also My will, because it shall have completely subordinated itself to My will.... Yet it is also possible that it will stay in the kingdom of the beyond in an agonising state, in darkness and helplessness but still conscious of itself. In that case one can indeed speak of death, but not of a state of complete disappearance.... And its agony precisely consists of the fact that it knows with how much abundance of strength it had lived on earth, and now it is helpless and incapable of any activity.... The fact that it remains conscious of itself is the very reason for its increased torment but it can also help the soul to emerge from this state of death, by listening to the helpers by whom it is approached in the spiritual kingdom and following their instruction, which will result in a slight improvement for the soul.

Yet it is extremely difficult to encourage the souls to take care of other wretched souls, because they are only ever occupied with themselves, just like on earth they lack love and their selfishness is still predominant. Yet only love will enable the soul's progress in the beyond.... It has to receive loving intercession which it experiences as strength, and then it will be possible that it will change its will. It has to awaken love within itself by also paying attention to its needy brothers in the beyond and willingly offering small gestures of assistance.... These will then also be felt by the soul as an influx of strength and shall stimulate its will to love, which alone is able to release the soul from its agonising situation.

If it enters the kingdom of the beyond in utter spiritual darkness it can take a very long time before it becomes aware of its wretched condition and yearns for improvement.... But as soon as the desire arises to change its state of death, as soon as it realises that it no longer lives on earth and yet has not ceased to exist, it will also reflect on its situation and try to get out of it. And only this will bring it into contact with helpers, beings of light which come along in disguise and try to explain that it can escape its situation if it has the will to do so.... Especially unbelieving, departed human beings from earth require much intercession from the human side which will enable them to muster the will in the beyond to improve their situation. For every prayer on behalf of these souls conveys a flow of strength to them and this strength will never be lost, providing the soul leaves people behind on earth who will remember it in intercession....

Hence you humans are able to contribute to a large extent so that these souls, too, will overcome death, so that they will still awaken to life on the other side.... For as long as the soul is self-aware I will not abandon it, for then it will also be capable of changing its will, which need only be directed towards Jesus Christ and its redemption will be assured.... However, if it descends to a point when no spark of light will be able to reach it anymore, then it will continue to strive towards the abyss and harden again, and that also means disintegration and loss of self-awareness, it means renewed banishment into matter and the start of a new period of Salvation, because no being will be lost forever.... Because no being will remain dead forever, but one day for sure will return again to life everlasting.

Souls, which no longer have to go through this new banishment, will also be fought for in the kingdom of the beyond, and every person who lovingly remembers these souls is participating in the redemption work, and the souls will be eternally grateful to him for having led them from the night of death into the light of day.... For what once originated from Me as a being cannot cease to exist, but only when this creation is able to work in freedom, light and strength will it have come alive, and then it will never be able to go astray again....

Amen