Koncept vremena je primjenjiv/važi jedino na nesavršeno duhovno bice koje i dalje doživljava ogranicenje razmišljanja i koje je prema tome takoder zavezano za vrijeme i prostor, dok savršeno duhovno bice ne poznaje granice i prošlost, sadašnjost i buducnost su isti koncept, jer savršeno bice može vidjeti i doživjeti prošle, sadašnje i buduce dogadaje u isto vrijeme i biti ce stoga vjecno sretno buduci više ništa ne postoji što bi ikada više moglo opteretiti bice. Svrsishodnost svega ce biti spoznata, pošto je (baš) ona bicu i pomogla u usavršavanju. Prevazideno je, dakle trebalo bi pripadati prošlosti, no ipak je živo u sadašnjosti i uvijek vidljivo po/u svojim ucincima, medutim nije vezano za vrijeme niti prostor.... Biti sposoban ovo razumjeti je vec znak približavajuceg savršenstva.... ipak nije potpuno shvatljivo za covjeka sve dok još živi na Zemlji, sve dok on još nije savršen i još je zarobljen vremenom i prostorom. Koncepti vjecnosti su prema tome neshvatljivi za ljudsko bice; on zasigurno može zamisliti beskonacno duge periode vremena ali ne ih dokuciti racionalno, baš kao što ne može zamisliti da ‘vrijeme’ eventualno više nece postojati.... da on živi i može jednako biti u prošlosti baš kao i u buducnosti.... da je sve što se ikada dogodilo njemu vidljivo. Onda ce on, u stvari, takoder znati o ‘pocetku’ ali to ce njemu biti isto tako vidljivo kao i ostvareni cilj svih bica koja su potekla iz Boga i njemu se ponovno povratila. Onda za bice više ne može biti ogranicenja, jer zbog njegovog pada u bezdan bice je prouzrocilo njegovo vlastito ogranicenje.... stanje tame je zapocelo, popraceno sa prazninama u znanju, realizaciji.... nedostatak svjetla je bio privremene prirode, buduci se situacija bica mijenjala iz epohe u epohu.... I tako se njihovo mjesto boravka takoder nastavilo mijenjati, što cini prostornu granicu razumljivom.... Vrijeme i prostor su atributi nesavršenog bica, koje je posljedicno bilo ograniceno u njegovoj aktivnosti baš zbog toga što je bilo nesavršeno.... u drugim rijecima, ono je bilo podredeno prostoru i vremenu, ono više nije bilo onako slobodno kao kada je poteklo od Boga.... Ono je sebe okovalo ili dopustilo sebi da bude okovano od strane Božjeg neprijatelja, i odlucilo je samo trajanje svoga zatoceništva.... Ono je sebe ucinilo zavisnim o vremenu sve dok nije ozbiljno stremilo ka stjecanju savršenstva....
Ipak jednog ce dana vrijeme i prostor biti prevladani, jednog dana ovi koncepti više nece važiti, buduci ce jednog dana savršenstvo sigurno biti postignuto.... I onda ce bice naci neshvatljivim zašto je sebe bilo držalo na udaljenosti od Boga tako dugo vremena da je na svaki nacin bilo ograniceno, i onda ce ono opet biti sposobno razumjeti kako je za Gospoda tisucu godina kao jedan dan, buduci za Njega vrijeme ne postoji, prema tome koncept ‘Bog je vjecan’ je besmislen, jer On je uvijek u sadašnjosti, prošlost ne postoji za Njega, On vidi buduce dogadaje isto tako u sadašnjosti kao i prošle dogadaje.... On je bio i jeste i uvijek ce ostati prvobitni nukleus, vibrantni izvor snage, pocetak i svršetak.... On je bio i jeste i ostaje bezvremeno, beskonacno Bice Kojeg ni jedno od Njegovih stvorenih bica nece nikada biti sposobno dokuciti.... I nikakvo ‘prije’ ili ‘poslije’ ne postoji za Njega.... On je uvijek u sadašnjosti i ova sadašnjost nece nikada završiti.... I svaki koncept vremena i prostora je jedino uvijek karakteristika Njegovih jednom pobunjenih/otpalih bica koja su stvorila njihovo vlastito ‘ogranicenje’ time što su izokrenuli njihovu prirodu.... koja su dopustila onome što je savršenstvo da postane nesavršeno, koja su sebe oblikovala u nešto Bogu-protivno.... što je okrenulo njihovo izvorno stanje u protivno.... I tako su buntovnicka/otpala bica stvorila zakon vremena i prostora sami u kojem sve nesavršene prirode mora postojati, buduci se sve nesavršeno krece unutar izvjesnog ogranicenja.... Jedino to što je savršeno je neograniceno; medutim, sve što je predmetom ogranicenja je takoder nesavršeno, u skladu sa zakonom vjecnosti.... Bice je proizašlo iz Boga u savršenstvu, i niti vrijeme niti prostor nisu postojali za ovo bice i ono je bilo beskonacno sretno. Ipak njegov pad u bezdan je stvorio ogranicenja u svakom pogledu koja ce prestati jedino kada je bice sebe oblikovalo nazad u savršenstvo, u njegovu temeljnu prirodu, u stanje u kojem je bilo jednom stvoreno od strane Boga.
AMEN
Translator시간 개념은 제한 된 생각 가운데 살고 있는 그러므로 시간과 공간에 묶여져 있는 온전하지 못한 영적인 존재들에게 해당이 된다. 반면에 온전하게 된 영적인 존재들은 어떤 제한도 알지 못하고 과거와 현재와 미래가 같은 개념이다. 왜냐면 이런 존재들은 온전하기 때문에 동시에 과거와 현재와 미래의 일을 볼 수 있고 체험할 수 있기 때문이다.
그러므로 그들은 영원히 축복될 것이다. 왜냐면 이 존재에게 짐이 될 수 있는 것이 더 이상 없기 때문이다. 왜냐면 존재는 모든 것이 자신이 온전하게 되게 도왔기 때문에 모든 것을 자신의 목적에 합당한 것으로 깨닫기 때문이다. 극복을 했기 때문에 그러므로 과거에 속한 것이지만 그러나 현재에도 생생하고 항상 극복한 일의 나타난 효과를 볼 수 있다.
그럴지라도 절대로 시간과 공간에 묶여 있지 않다. 이를 이해하는 것은 이미 온전함 가까이에 도달했다는 증거이다. 그러나 사람들이 아직 이 땅에서 거하는 동안에는 그들이 아직 온전하지 못하기 때문에 그들은 시간과 공간에 묶여 있고 이를 남김 없이 이해할 수 없을 것이다.
그러므로 영원이라는 개념을 사람들은 이해할 수 없다. 그는 끝 없이 긴 시간으로 상상할 수 있다. 그러나 그가 시간이 언젠가 존재하지 않게 됨을 그가 살고 있고 자신이 과거와 마찬가지로 미래를 다녀올 수 있다는 것을 영원으로부터 일어난 모든 일을 그가 볼 수 있다는 것을 상상할 수 없는 것처럼 이 시간을 그의 이성으로 이해할 수 없다.
그러면 그는 비록 시작을 알고 있을지라도 그러나 하나님으로부터 생성되어 나온 모든 존재들이 목표에 도달하여 다시 하나님에게 돌아간 일도 시작점과 마찬가지로 현재와 같이 될 것이다. 그러면 존재에게 더 이상 제한이 없다. 왜냐면 존재가 깊은 곳으로 타락함으로 말미암아 스스로 제한을 만들었기 때문이다.
존재는 빛이 없는 상태를 했다. 먼저 깨달음과 지식의 부족함이 생겼다. 빛이 없는 상태는 제한 된 시간 동안이었다. 왜냐면 존재의 상태는 시대에 따라 달라지기 때문이다. 그러므로 존재가 거하는 장소도 달라졌고 이로써 공간적인 제한을 이해할 수 있다. 시간과 공간은 온전하지 못한 존재의 특징이다. 그러므로 존재가 온전하지 못하기 때문에 그의 역사에 제한이 있다.
존재는 한때 하나님으로부터 생성되어 나왔을 때처럼 더 이상 자유하지 못하게 되었다. 존재는 자신을 사슬로 묶었고 하나님의 대적자가 사슬을 묶게 허용했다. 존재는 스스로 자신이 사슬에 묶여 있는 기간을 정했다. 존재는 그가 진지하게 완성을 위해 추구하지 않는 동안에는 자기 자신을 시간에 의존되게 했다.
그러나 언젠가는 시간과 공간을 극복할 것이다. 언젠가는 시간과 공간이라는 개념이 더 이상 유효하지 않게 될 것이다. 왜냐면 언젠가 확실하게 완성에 도달할 것이기 때문이다. 그러면 존재는 이렇게 오랫동안 하나님으로부터 멀리 떨어져 있었음을 모든 면에서 제한 가운데 있었음을 이해할 수 없을 것이다.
반면에 존재는 하나님에게 하루가 천년과 같다는 것을 이해할 수 있을 것이다. 왜냐면 하나님에게는 시간개념이 없기 때문이다. 왜냐면 그러므로 영원한 하나님이라는 개념이 어떤 의미도 없기 때문이다. 왜냐면 그는 항상 현재이고 그에게는 과거가 없기 때문이다. 그는 미래의 일도 현재로 보기 때문이다. 마찬가지로 과거의 일도 현재로 보기 때문이다.
그는 시작이요 끝이고 항상 생명을 느끼게 하는 능력의 근원의 중심이었고 중심이고 중심으로 남을 것이다. 그는 그가 창조한 어떤 존재도 헤아려 볼 수 없는 시간을 초월한 제한이 없는 존재였고 존재이고 존재로 남을 것이다. 그에게는 이 전과 이후가 없다. 그는 항상 현재이고 이 현재가 영원히 중단되지 않는다.
모든 시간과 공간의 개념은 항상 단지 한때 자신이 스스로 자신의 성품을 바꿈으로써 온전한 것을 온전하지 못한 것으로 만든 자신을 하나님을 대적하게 만들고 자신의 원래의 상태를 반대로 바꾸어 제한을 만드러낸 하나님을 떠나 타락한 존재들이 갖는다.
이제 타락한 존재가 스스로 시간과 공간의 법칙을 만든 것이다. 모든 온전하지 못한 존재는 이제 이 법칙 안에 거해야만 한다. 왜냐면 모든 온전하지 못한 것은 어느 정도 제한 가운데 움직이기 때문이다. 단지 온전한 존재만이 제한이 없다. 제한 가운데 있음은 영원한 법칙에 따라 온전하지 못한 것이다. 하나님으로부터 생성되어 나온 존재는 온전했다.
이런 존재에게 시간과 공간이 없었고 존재는 제한이 없는 축복 가운데 있었다. 그러나 그가 깊은 곳으로 타락함으로 모든 방식으로 제한을 만들어냈다. 만약에 존재가 자신을 다시 온전하게 바꾸면, 하나님으로부터 한때 창조 나왔을 당시의 상태인 자신의 원래의 상태로 만들면, 비로소 이 제한이 해결될 것이다.
아멘
Translator