Duhovno carstvo je sasvim izvjesno jedna potpuno razlicita oblast od zemaljskog carstva i potrebna je snažna volja da bi se stremilo prethodnom carstvu dok ljudsko bice i dalje živi posred svijeta.... Ovo su dva potpuno razlicita kraljevstva i izgleda kao da jedno kraljevstvo totalno iskljucuje drugo. Medutim, što više ozbiljno osoba želi uci i ostati u duhovnom kraljevstvu, to ce ono njemu postati više stvarno i snažnije ce on osjecati da je duhovno kraljevstvo njegov stvaran dom, da je Zemlja tek nešto prolazno kroz što ljudsko bice jednostavno mora proci kako bi dosegao njegov istinski dom. Ali u cjelosti duhovno kraljevstvo ce osobi izgledati nestvarno i opet i iznova ce se on morati boriti, on ce morati upotrijebiti silu kako bi mentalno izbjegao svijetu na kratko vrijeme i skrenuo misli u duhovni svijet. Unatoc tome, on ce uspjeti ako je to njegova ozbiljna volja. Ipak jedna stvar mora biti prisutna u njemu: žudnja za Bogom, kao rezultat ovog, život Ljubavi.... U tom slucaju duša ljudskog bica ce vec biti utemeljena u duhovnom kraljevstvu, jer ispravna vrsta Ljubavi dolazi od Boga i vodi nazad k Njemu, Cije kraljevstvo nije od ovog svijeta. Medutim, ljudsko bice mora posjedovati ispravnu vrstu Ljubavi, Ljubav za Boga i njegovih bližnjih ljudskih bica.... Sve dok nad ljudskim bicem i dalje gospodari sebicna ljubav, on ce biti više u dodiru sa zemaljskim carstvom i ‘duhovni’ svijet ce mu izgledati nevjerojatan, ovaj duhovni svijet ce mu biti udaljen i takoder ga mamiti da traži kontakt sa njime. Otud, stupanj Ljubavi ce biti odlucujuci cinbenik po pitanju toga koliko stvarno duhovno kraljevstvo izgleda osobi, do kojeg opsega ga ono dominira i koliko snažno ce ono utjecati na njegove misli.... Ali on može postati osvjedocen u njega, on može živjeti više u duhovnom carstvu nego u ovom svijetu ako je njegova Ljubav za Boga i njegova bližnja ljudska bica bila zapaljena u njemu. Onda ce ljudsko bice takoder sa uvjerenjem zastupati ovo duhovno kraljevstvo drugim ljudima buduci ce biti u potpunosti sam uvjeren u njega, i on ce takoder uvijek spomenuti ono što iznutra osjeca.... On ce prikazati duhovno kraljevstvo kao jedino kraljevstvo vrijedno stremljenja i pokušati motivirati njegova bližnja ljudska bica da takoder streme za ovim kraljevstvom i da prognaju sekularni svijet kao bezvrijedan na drugo mjesto.... uvijek smatrajuci ovaj svijet kao prolazan i obracajuci više pažnje na ono što je vjecno. Osoba koja ostane u kontaktu sa duhovnim kraljevstvom i pravi ga ciljem svojih nastojanja na Zemlji ce puno više vjerojatno pronaci unutarnji mir.... Ljudsko bice nece nikada pronaci kompletnu srecu u zemaljskom svijetu, jer on ce takoder otkriti prolaznost ovog svijeta i njegov ce život ostati nezadovoljen ako on uvijek jedino cezne za zemaljskim vlasništvima i zadovoljan je sa ispunjenjem njegovih zemaljskih želja, buduci njegova duša osjeca da joj je potrebno nešto drugacije kako bi bila sretna. Njegova duša nece sebe zadovoljiti sa onime što svijet može ponuditi.... Ona ce se jedino biti sposobna osjecati doista sretna kada su joj ponudena vlasništva iz duhovnog kraljevstva. Jedino onda je ona ušla u oblast duhovnog kraljevstva, jedino onda je ona pronašla njezin istinski dom, jedino onda ce ona priznati duhovno kraljevstvo kao njezin dom i jedino onda ce znati da je ovo kraljevstvo stvarno i da ne može opet biti oduzeto od duše jdnom kada je ona pristigla kuci, jednom kada je pronašla put nazad do Oceve kuce odakle je jednom bila potekla.
AMEN
Translator영의 나라는 실제 이 땅의 나라와 전혀 다른 영역이다. 만약에 사람이 아직 세상 가운데 있으면, 이 나라를 추구하기 위해 강한 의지가 필요하다. 두 나라는 전적으로 서로 다른 나라이다. 한 나라는 다른 나라를 전적으로 배제한다. 그러나 영의 나라에 들어가 그 안에 거하려는 의지가 진지할수록 이 나라는 실제가 될 것이고 항상 더욱 영의 나라가 자신의 실제 고향이라는 느낌을 갖고 이 땅은 단지 사람들이 자신의 진정한 고향에 도달하기 위해 거쳐가는 짧은 기간을 가진 사라지는 것이라는 느낌이 강할 것이다.
그러나 대부분의 사람들에게 영의 영역은 실제가 아닌 것처럼 보인다. 그는 항상 또 다시 싸워야만 할 것이다. 그는 짧은 시간 동안 생각으로 세상을 도피하고 영의 세계를 생각할 수 있기 위해 강제를 사용해야만 할 것이다. 그러나 이렇게 하는 일이 자신의 진지한 의지라면, 그는 성공할 것이다. 그러나 하나님을 향한 갈망과 이로 인한 사랑의 삶 한 가지가 그 안에 존재해야만 한다.
그러면 인간의 혼은 이미 영의 나라의 뿌리를 내린 것이다. 왜냐면 올바른 사랑은 하나님으로부터 오고 이 사랑은 하나님에게 다시 인도하기 때문이다. 그의 나라는 이 세상으로부터 온 것이 아니다. 그러나 사람 안에 하나님을 향한 사람을 향한 사랑인 올바른 사랑이 존재해야만 한다. 왜냐면 사람이 아직 자기 사랑 가운데 있으면, 그는 세상나라와 더 많이 연결되어 있을 것이기 때문이다.
그러면 그에게 영적인 세계는 믿지 못하게 보일 것이다. 그에게 이런 영적인 세계는 아주 멀리 있어 그로 하여금 이 세계와 연결을 구하게 자극하지 못할 것이다. 그러므로 영의 세계가 사람들에게 얼마나 실제적으로 보이는 지는 이 세계가 얼마나 사람들을 지배하는 지는 이 세계가 사람들의 생각에 얼마나 강한 영향을 미치는지는 사랑의 정도가 결정적이다.
그러나 이 세계는 그에게 확신이 될 수 있다. 하나님과 이웃을 향한 사랑이 그 안에서 불타오르면, 그는 이 세상보다 영의 나라에서 살 수 있다. 그러면 사람은 확신을 가지고 이웃에게 이런 영의 나라를 대변할 수 있다. 왜냐면 그 자신이 이 나라에 대해 전적으로 확신을 가지고 있기 때문이다. 그는 항상 또 다시 자신의 내면의 있는 것을 거론할 것이다.
그는 영의 나라를 유일하게 추구할 말하는 것으로 말하고 이웃에게 마찬가지로 이런 나라를 추구하고 항상 이 땅의 세상을 헛된 것으로 여기고 헛되지 않은 것에 더욱 더 주의를 기울이게 하면서 세상을 가치가 없는 것으로 뒤로 두게 하려고 할 것이다. 영의 나라와 연결되어 머물며 이 나라를 이 땅에서 자신이 추구하는 목적으로 삼은 사람은 훨씬 빠르게 내적인 평화를 찾을 것이다.
사람은 이 땅의 세상을 통해 절대로 전적인 행복을 찾을 수 없을 것이다. 왜냐면 그는 이 세상의 헛된 것을 깨닫고 그가 항상 단지 세상 재물을 갈망하며 세상 소원이 성취되는 것으로 만족해야 하면, 그의 삶은 완벽하지 못하게 남을 것이기 때문이다. 왜냐면 혼이 행복하게 되기 위해는 다른 것을 추구해야 함을 느끼기 때문이다.
그의 혼은 세상이 그에게 제공할 수 있는 것으로 만족하지 않을 것이다. 혼은 영의 나라로부터 부유함을 제공받으면, 비로소 진정한 행복을 느낄 수 있을 것이다. 그러면 혼은 비로소 영의 나라의 땅에 들어서고. 혼은 비로소 진정한 고향을 찾고 혼은 비로소 영의 나라를 자신의 고향으로 깨닫는다.
그러면 혼은 비로소 영의 나라가 실제임을 깨닫고 혼이 한번 고향에 도달했으면, 혼이 자신을 한때 생성되게 한 아버지의 집으로 돌아오면, 이 나라를 그에게서 더 이상 빼았을 수 없음을 안다.
아멘
Translator