Grijesi otaca će utjecati na djecu naraštajima (kroz naraštaje).... Tako ste vi bili podučeni, i često ste kroz to dospjeli u proturječje sa učenjem o Bogu Ljubavi i milosrđa, Koji oprašta grješniku i otpušta mu njegovu kaznu, ako se on ozbiljno pokaje. Vi ne možete shvatiti da moraju patiti oni ljudi, koji sami nemaju krivnje (duga), i stoga su žrtve onih koji su zgriješili protiv Boga. No ipak, i tu je na djelu Božja mudrost i Ljubav, iako ne na vama dobro razumljiv način jer, prije utjelovljenja kao čovjek, ovdje ima svoje za reći priroda duše, koja je sama sebi izabrala grješnog čovjeka za svoje začeće u tijelu. Ove duše su posebno instinktivne, unatoč njihovom beskrajno dugom toku razvoja, unatoč mnogostrukim i mučnim preoblikovanjima, one su još u krajnje manjkavom stanju, one još nisu odložile svoju instinktivnost, i sada nagonski teže jednoj njima srodnoj ljudskoj duši, gdje se nadaju prilici da će moći iživjeti svoju instinktivnost. One su nerijetko ispunjene istom žudnjom, koja čovjeka čini grješnim, kako one također često na to potiču, čim su uzele prebivalište u jednom tijelu (maternici), i onda grijeh, samo po sebi razumljivo, ima jači utjecaj na novorođeno dijete, zbog čega se sada govori o predispoziciji i nasljeđivanju loših sklonosti. Nijedna duša koja je postigla određeni stupanj zrelosti ne dolazi u takvo tijelo, budući njen proces razvoja ne smije biti ugrožen, čim je ona sama prethodno već izrazila svoju volju da teži Bogu. No, čak se i jedna takva opterećena duša može na Zemlji osloboditi od svojih predispozicija (sklonosti), ona kroz naizgled nezasluženu zemaljsku sudbinu može prepoznati svoje vlastite pogreške i instinkte (nagone, impulse), te nastojati sebe od njih osloboditi, i onda će također moći na svaki način primiti milost, dakle pomoć odozgor, kako bi svoju volju dovela do izvršenja. Ali, takve se duše skoro uvijek iživljavaju, te povećavaju grijehe otaca, no uvijek u izvjesnoj slobodi volje, jer njima nije nametnuta prisila. No, one same vjeruju da su pod prisilom, i nastoje tako otkloniti svaku odgovornost, ne vode ni najmanju borbu same sa sobom, odatle podliježu svakoj kušnji, kojoj bi se međutim mogle oduprijeti, samo kada bi htjele. Volja im je međutim, od početka utjelovljenja naklonjena zlu, a ova volja je sama sebi izabrala formu koja je trebala postati nositelj duše, što međutim nikada ne isključuje da duša sada kao čovjek može učiniti volju aktivnom, i sebe može osloboditi od grijeha.... da je tako onda jedna karika u lancu slomljena, i također krivnja grijeha otaca zbog jednog takvog djeteta može biti uklonjena (izbrisana, ugašena). Jer volja instinktivnog čovjeka je u sebi jaka, i jedino je krivo usmjerena. Usmjeri li se međutim u ispravnom smjeru, onda on također može nad svim nadvladati, te time postati spasitelj svojega pretka, i umanjiti mu patnju i bijedu u onostranom.
AMEN
TranslatorIl peccato dei padri avrà effetto sui figli attraverso delle generazioni. Così vi è stato insegnato, e da ciò siete sovente arrivati alla contraddizione con la Dottrina in un Dio dell’Amore e della Misericordia, il Quale perdona al peccatore e gli rimette la sua punizione, se si pente seriamente. Non potete comprendere che degli uomini debbano soffrire, i quali loro stessi non sono colpevoli e perciò sono le vittime di coloro che hanno peccato contro Dio. Ma ciononostante anche lì è all’Opera la Sapienza e l’Amore di Dio, anche se in un modo a voi non comprensibile, dato che qui l’essere dell’anima prima dell’incorporazione come uomo dice la sua, perché sceglie da sé un uomo peccatore per la sua inseminazione nella carne. Queste anime sono particolarmente impulsive, malgrado il loro percorso di sviluppo infinitamente lungo, malgrado una molteplice e tormentosa riformazione è ancora in uno stato estremamente imperfetto, non hanno ancora deposta la loro impulsività e tendono ora istintivamente verso un’anima umana simile a loro, dove sperano di trovare l’occasione per poter vivere fino in fondo la loro impulsività. Non raramente sono colme dello stesso desiderio che ha fatto peccare l’uomo, come anche stimolano a questo sovente appena hanno preso dimora in un corpo (corpo materno) e poi il peccato ha naturalmente la più forte influenza su un bambino appena nato, per cui ora si parla di tara ereditaria o dell’eredità di cattive disposizioni. Nessun’anima che ha già raggiunto un certo grado di maturità, arriva in un tale corpo perché il suo percorso di sviluppo non deve essere ostacolato, quando lei stessa dapprima ha già comunicato la sua volontà di tendere verso Dio. Ma anche una tale anima gravata può liberarsi sulla Terra dalle sue disposizioni d’animo, può riconoscere i suoi propri errori attraverso un destino terreno apparentemente senza esserne colpevole e cercare di liberarsene e potrà anche ricevere in ogni modo la Grazia, quindi l’Aiuto dall’Alto, per portare all’esecuzione la sua volontà. Ma tali anime quasi sempre vivono fino in fondo ed aumentano il peccato dei padri, ma sempre in una certa libertà della volontà, perché non viene esercitata nessuna costrizione su di loro. Ma loro stesse si credono di stare sotto la costrizione e così cercano di rifiutare ogni responsabilità, non conducono la minima lotta con sé stesse, perciò soccombono ad ogni tentazione alla quale però potrebbero resistere se soltanto lo volessero. La volontà però sin dall’inizio dell’incorporazione è incline al male, e questa volontà ha scelta da sé stessa la forma che doveva diventare portatrice dell’anima, che però non esclude mai che l’anima ora come uomo può rendere attiva la volontà e liberarsi dal peccato, che perciò un anello della catena viene spezzato ed anche la colpa dei padri può essere estinta da un tale figlio. Perché la volontà di un uomo impulsivo è in sé forte, è soltanto orientata male. Ma quando viene rivolta nella giusta direzione, allora può anche vincere su tutto e perciò essere un salvatore del suo antenato e diminuirgli la sofferenza e la miseria nell’aldilà.
Amen
Translator