Bit će vam dano jasno svjetlo ako vi imate volju, omogućiti mu da blista... Vrijeme pomutnje (zbrke), zbunjuje i razmišljanje ljudi, oslabljuje sposobnost mišljenja, pa oni više ne mogu prepoznati duhovnu Istinu kao takvu, zbog čega je potrebno njeno neprestano dostavljanje, a ovo traži ljude voljne primiti, kroz koje takvo duhovno znanje može biti preneseno tragateljima. Takva poduka se sada može događati na razne načine, može nadopuniti već postojeće znanje, ona može biti ponuđena kao potpuno novo znanje, ako je čovjek prije stajao u pogrešnom mišljenju (zabludi), ona međutim također može, kao opovrgavanje obmanjujućeg nauka, razjasniti jedno područje nad kojim još vlada nejasnoća među ljudima. No, uvijek je uvjet, da snage okrenute Bogu posreduju ideje čovjeku koji je pristao biti primajuća posuda Božanskog Duha, kako bi služio Bogu razdjeljivanjem Istine. A, ovaj uvjet je zadovoljen čim svakoj duhovnoj poduci prethodi iskrena i žarka molitva za dostavljanje Čiste Istine... Sve dobre duhovne snage imaju samo jedan cilj.... na Zemlji utjelovljenu bit (postojanje) sjediniti s Bogom, odnosno, biti mu od pomoći u tome. Duhovno sjedinjenje postoji, ali samo u stanju svjetla, odnosno, u stanju spoznaje koja je posljedica života u Ljubavi. Da bi se doseglo ovo stanje, čovjeku je dan zemaljski život u kojem on može izgraditi svoje sposobnosti, koje su na početku njegovog utjelovljenja tek slabo razvijene, ali sukladno njegovoj volji mogu doživjeti uzlazni ili silazni razvoj. Tijek njegovog života mu daje dovoljno prilika za taj razvoj, ali on ne ovisi o manje ili više razvijenim darovima razuma, nego jedino o volji za dobro, o stavu prema Bogu, i stoga o djelovanju u Ljubavi.... o stremljenju prema sjedinjenju s Bogom kroz dobra djela.... Jedino kroz to čovjek može doseći tako visoki stupanj duhovnog razvoja, da on već na Zemlji uđe u stanje svjetla, odnosno, da dođe do spoznaje.... Onda se već dogodilo usklađivanje s Bogom, i ovo stanje duši čovjeka po njegovoj smrti osigurava ulazak u kraljevstvo svjetla, u sfere gdje ona može sudjelovati u Kristovom djelu otkupljenja, gdje je ona sposobna drugim dušama ponovno pomagati do znanja, do svjetla, tako da ona podučava Ljubav, i na taj način je iskupiteljski aktivna. Stoga ovaj stupanj savršenstva mogu s lakoćom postići oni ljudi, koji samo imaju volju za dobro, i koji uspostavljaju vezu s Bogom kroz iskrenu molitvu.... Da ljudi imaju različite sposobnosti shvaćanja, da su oni više ili manje inteligentni, nije na nijedan način odlučujuće za ovu volju za dobro. Jer, duhovna iskra u čovjeku će se kroz Ljubav dovesti do buđenja. Ali, Ljubav se rađa u srcu, i može biti iznimno živa u čovjeku čija aktivnost razuma znatno zaostaje za onom kod nekog drugog čovjeka. A čak i tamo gdje se svjetlo, spoznaja Istine, ne pojavljuje izvanredno tijekom zemaljskog života, duša na ulasku u kraljevstvo onostranog može biti obuzeta svjetlom, odnosno, spoznaja joj može doći munjevito brzo, i prekomjerno obilno znanje ju sada čini sposobnom za gorljivu Ljubavnu aktivnost u onostranom. I stoga je bespredmetna zabrinutost da bi manje razvijeno razumsko razmišljanje moglo utjecati na duševnu zrelost, da bi stoga svakoj duši jednom trebala biti ponuđena prilika, da iskoristi napredne tjelesne sposobnosti kako bi dosegla visoku zrelost na Zemlji. Takve duše uistinu mogu nadasve blagotvorno djelovati na Zemlji, ukoliko svoje izvanredne sposobnosti razuma stave u službu bližnjemu kako bi mu prenijele duhovno znanje i time ih potakle na višu aktivnost Ljubavi. Ali, čovjek isto tako može dovesti Ljubav do najvišeg razvoja bez posebnog poticaja, i ovaj čovjek će nesumnjivo dosegnuti najvišu zrelost. Njegovo razmišljanje može međutim biti sasvim ne-komplicirano, ne mora nužno biti prepoznatljivo više znanje, a unatoč tome je on vođen u svome razmišljanju i djelovanju od dobrih duhovnih snaga, koje ga opskrbljuju sukladno njegovom daru shvaćanja, i stalno ga potiču na povećano Ljubavno djelovanje, kako bi postigao svoje sjedinjenje s Bogom. Stoga je Ljubav prva, iz nje se najprije rađa mudrost, a ova mudrost je udio duše, čim ona uđe u duhovno kraljevstvo. Ali, jedno jedino utjelovljenje na Zemlji može dovesti Ljubav do punog razvoja, jer Ljubav može biti prakticirana u svakoj životnoj situaciji, u svakoj životnoj sudbini, u svakom tjelesnom i duhovnom stanju, budući onajedino ima za preduvjet, da se zapali Božanska iskra u čovjeku, i razbukta u najviši plamen, a to može učiniti čovjek najprimitivnijeg razmišljanja, ako on samo ima volju da bude dobar. Ali, u njemu je spoznaja dobra i zla, jer se obje snage, dobre i zle, bore za njegovu dušu, i stoga je njegovo mišljenje pod utjecajem obje duhovne snage, a pobjedu nad njim nose snage kojima se okrene njegova slobodna volja. Kako se međutim odlučuje njegova volja, do određene mjere ovisi o njegovoj vjeri, o njegovom stavu prema Bogu i prema Kristovom djelu otkupljenja, čim on ima znanje o tome. Isus Krist je umro na Križu za slabe, koji sami od sebe nisu bili u stanju namaknuti volju za dobro. Ali, neka nitko ne misli da je jak.... Iako je on dokazao visoke umne sposobnosti, on još uvijek potrebuje milosti djela otkupljenja, od Isusa Krista otkupljeno osnaženje volje, kako bi mogao sazrjeti u svjetlosno biće, za vrijeme njegovog zemaljskog života.... I stoga je Isus Krist napravio naknadu, tako da mogu postati blaženi svi koji su dobre volje.... (13 Kolovoza 1944) Čovječanstvo je zaista veoma zaostalo u svom duhovnom razvoju, i ono se ne osvrće na nikakvu mogućnost napretka. Ovo je neosporno proces hlađenja, koji svoj uzrok ima u slobodnoj volji čovjeka, a za koju on također mora odgovarati. Zato čovjek ne može očekivati nikakvu podršku za nešto što je nastupilo vlastitom krivnjom. No, bila bi to podrška, ako bi on, vlastitom krivnjom propušteni ili zanemareni razvoj mogao svojevoljno nadoknaditi u ponovljenom utjelovljenju na Zemlji. Jer on svoju slobodnu volju nije ispravno iskoristio, za što je međutim u svakoj životnoj situaciji bio sposoban kroz otkupljujuće djelo Krista, Koji je Svojom smrću na Križu slomio nadmoć Njegovog protivnika nad ljudskom voljom. Stoga nema nikakvog opravdanja za ponovljeni prelazak zemaljskog života jedne nesavršene duše, koje bi se moglo zasnivati na Božanskoj pravednosti, jer čim je čovjek podbacio unatoč priljevu milosti, on ne može zahtijevati samovoljno ponavljanje jednog utjelovljenja na Zemlji, kako bi postigao isti stupanj zrelosti, kojeg čovjek s dobrom voljom može postići za vrijeme svoga zemaljskog života, nego on sada treba ponovo prevaliti daleko teži uspon u onostranom, kao pravično poravnanje za njegovu pogrešnu volju. Ljudi imaju sasvim različita znanja i različite zemaljske sposobnosti, i ovo ih često dovodi do pogrešnog shvaćanja, da se sazrijevanje duše odvija primjereno ovim sposobnostima. Ali onda ostaje nesagledano da je odlučujuća jedino Ljubavna aktivnost, dakle, jedino Ljubavno djelovanje potpomaže razvoj naviše. Ali, svaki čovjek može prakticirati Ljubav, budući je za to potrebna jedino volja čovjeka, to je nagonjenje srca, koje nije u nikakvoj povezanosti sa nekim određenim stupnjem znanja, ili sa posebno razvijenom aktivnošću razuma. Da hlađenje Ljubavi naravno povlači za sobom i smanjenje znanja, neosporno je, pa stoga i mračno duhovno stanje izrazito izlazi na vidjelo, budući je ono posljedica nedostatka Ljubavi (neljubaznosti, nemilosrdnosti), za kojeg će duša jednom morati odgovarati.... (14 Kolovoza 1944) O višem razvoju se može govoriti jedino onda, kada se duša povezala s Duhom, kada ona dakle prakticira Ljubav, i kroz to je probudila u život duhovnu iskru u sebi, koja sada ostaje u postojanoj aktivnosti, odnosno, pokreće dušu na neprestano Ljubavno djelovanje. Posljedično, bez Ljubavnog djelovanja se mora zabilježiti zastoj razvoja, ili čak nazadovanje kod očitog nedostatka Ljubavi. Ali, svakom je čovjeku na raspolaganju jednaka mjera milosti i dane su mu iste mogućnosti za sazrijevanje duše. Ako ih sada on ne koristi, i također ostavlja neuvažene milosti, tako da one ne mogu postati učinkoviti na njemu, onda on također mora, sukladno Božanskoj pravednosti, uzeti na sebe i posljedice, odnosno, on se u onostranom sam mora nositi sa stanjem, u koje je dospio vlastitom krivnjom, stoga zasluženo.... Sada bi na izvjestan način bilo nepravedno, ako bi njemu, koji veliku milost utjelovljenja nije iskoristio za spasenje svoje duše, još jednom bila ponuđena ista prilika, da nadoknadi ono što je propustio... To bi bila nepravda naspram onih koji su u potpunosti iskoristili njihov zemaljski život, ne ne uvažavajući svoje tijelo, u odricanju, i stalnom suzdržavanju od radosti svijeta. Dublje znanje zaista nije apsolutno potrebno, jedino aktivnost Ljubavi, i stoga se i najneukiji čovjek može razvijati naviše, ako je on samo Ljubavno aktivan, jer mu znanje prilazi čim mu je ono potrebno za njegove bližnje, ili kada on uđe u duhovno kraljevstvo. Jer onda on može usrećivati duše u onostranom svojim znanjem, koje će mu sada biti preneseno munjevito brzo, tako da on kao nositelj svjetla može opet djelovati u Ljubavi u duhovnom kraljevstvu.
AMEN
Translator너희가 빛을 받기 원하면, 너희에게 밝은 빛이 주어질 것이다. 혼란스러운 시대에 사람들의 생각이 혼란해지고 있고, 생각하는 능력은 약해지고, 사람들은 영적인 진리를 더 이상 진리로 깨달을 수 없다. 그러므로 항상 지속적으로 영적인 진리를 공급하는 일이 필요하고, 구하는 사람에게 영적인 지식을 전해주기 위해, 영적인 지식을 받아들일 수 있는 사람이 필요하다. 이런 가르침을 전하는 일은 아주 여러 가지 방식으로 이루어질 수 있다. 이미 가지고 있는 지식을 보완할 수 있다. 그리고 사람들이 지금까지 잘못된 생각 가운데 있다면, 가르침이 전적으로 새로운 지식을 제공할 수 있고, 잘못된 가르침을 수정하면서, 사람들 사이에서 지금까지 아직 선명하지 못한 분야를 설명해줄 수 있다.
그러나 하나님을 위하는 세력이 하나님의 영을 받는 그릇으로써 진리를 전하면서 하나님을 섬길 자세를 천명한 사람에게 영적인 생각을 전해주는 일이 항상 선행조건이다. 영적인 가르침이 전해지기 전에 요구되는 순수한 진리를 받기 위해 진심으로 기도를 통해 구한다면, 선행조건을 갖춘 것이다. 모든 선한 영의 세력은 이 땅의 육신을 입은 존재들이 하나님과 하나가 되게 하는, 단지 한가지 목표를 가지고 있다. 즉 이 목표를 위해 존재에게 도움을 주는 일이다. 영적으로 하나가 되는 일은 단지 빛의 상태에서 가능하다. 즉 단지 사랑 삶의 결과인 깨달음의 상태에서 가능하다.
이런 상태에 도달하도록, 사람들에게 이 땅의 삶이 주어졌고, 그들은 삶 가운데 육신을 입을 당시 아주 적게 성장한 상태를, 자신의 의지에 따라, 더 성장하게 하거나 또는 오히려 더 후퇴하게 할 수 있는 자신의 능력을 키울 수 있다. 그의 인생의 과정은 그에게 성장을 할 수 있는 기회를 충분하게 준다. 이런 성장이 크거나 또는 적게 발달된 이성에 의존하는 것이 아니라, 단지 선을 향한 의지에 달려 있고, 하나님께 대한 자세에 달려 있다. 즉 사랑의 역사에 달려 있고, 선한 사역을 통해 하나님과 연결되기 위해 추구하는 일에 달려 있다.
단지 이를 통해서 사람은 이 땅에서 이미 빛의 상태에 들어갈 수 있는 아주 높은 영적인 성장에 도달할 수 있다. 즉 그가 깨달음에 도달할 수 있게 된다. 그러면 하나님께 가까워지는 일이 이미 일어나고, 이런 상태가 사람의 혼이 죽은 후에 빛의 나라에 갈 수 있게 하는 상태이다. 빛의 나라는 혼이 그리스도의 구원 사역에 참여할 수 있는 영역이고, 혼이 사랑을 가르치고, 구속을 위해 일하면서, 지혜와 빛으로 다시 다른 혼에게 도움을 줄 수 있는 영역이다. 단지 선한 의지를 가지고, 진실된 기도로 아버지와 연결을 이루는 사람이 이런 수준의 온전함에 쉽게 도달할 수 있다.
사람들이 서로 다른 관찰력을 가지고 있고, 크게 또는 적게 이성이 발달되어 있는 일은 절대로 선을 향한 의지에 결정적인 영향을 미치지 않는다. 왜냐면 사람 안의 영의 불씨가 사랑을 통해 깨어나기 때문이다. 그러나 사랑은 심장에서 태어나고, 이성적인 능력이 다른 사람들보다 훨씬 뒤진 사람 안에서도 사랑은 아주 활동적이 될 수 있다. 이 땅에서 사는 동안에는 빛과 진리에 대한 깨달음이 특별하게 나타나지 않는다 할지라도, 혼이 영계에 들어갈 때에 빛으로 충만해질 수 있다. 다시 말해 깨달음이 번개와 같이 그에게 임할 수 있고, 이제 이런 넘치는 지식이 그가 영계에서 열심히 사랑을 행할 수 있게 한다.
그러므로 덜 발달된 이성의 사고능력을 가진 사람이 자신의 혼을 성장하게 하는 일에 불리할 거라는 생각은 잘못된 생각이다. 이 땅에서 더 높은 성장을 이루도록, 모든 혼들에게 한번은 성장된 육체의 능력을 활용할 기회를 줘야만 한다는 생각은 틀린 생각이다. 사람들에게 영적인 지식을 전하기 위해, 이를 통해 사람들이 더 증가된 사랑의 삶을 살도록 자극하기 위해, 이웃사람들을 섬기는 일에 특별한 이성의 능력을 사용한다면, 이런 혼은 이 땅에서 더 축복되게 역사할 수 있다.
그러나 마찬가지로 사람은 어떤 특별한 자극이 없이 사랑을 최고로 발전시킬 수 있다. 이런 사람은 이의를 제기할 수 없게, 최고의 성장을 이룰 것이다. 그러나 그의 생각은 전적으로 복잡하지 않을 수 있고, 어떤 높은 지혜를 나타낼 필요가 없다. 그럴지라도 그의 말과 행동은 선한 영의 세력의 인도를 받고, 선한 영적인 세력이 그의 이해할 수 있는 능력에 맞게 그를 돕고, 하나님과 하나가 되기 위해 그가 계속하여 더 많은 사랑을 행하도록 자극한다. 왜냐면 사랑이 첫째이기 때문이다. 사랑으로부터 비로소 지혜가 나온다. 그가 영의 나라에 간다면, 지혜는 혼의 소유가 된다.
그러나 이 땅에 한번 육신을 입는 일을 통해 사랑이 전적으로 발달될 수 있다. 왜냐면 사람은 어떤 삶의 형편 가운데서도, 어떤 삶의 운명 가운데서도, 어떤 육신적인, 영적인 상태에서도 사랑을 행할 수 있기 때문이고, 단지 사랑이 사람 안의 영의 불씨에 불을 지펴, 최고의 화염이 되게 하는 선행 조건이기 때문이다. 이런 일을 생각이 원시적인 사람도 그가 선하려는 의지를 갖는다면, 이룰 수 있다. 그러나 선과 악을 깨닫는 깨달음은 사람 안에 있다. 왜냐면 선과 악의 두 가지 세력은 혼을 얻기 위하여 싸우고, 사람의 생각은 양쪽 영의 세력의 영향을 받고, 사람 자신이 자유 의지로 선택하는 쪽의 세력이 승리한다.
그가 그의 의지를 어떻게 결정하느냐는, 어느 정도인 그의 믿음에 달려 있고, 하나님과 그리스도의 구속의 사역에 대한 그의 자세와 이에 대한 깨달음에 달려있다. 예수 그리스도는 스스로 선한 의지를 가질 능력이 없는 연약한 자를 위해 십자가 위에서 죽었다. 그러나 어느 누구도 자신이 강한 것처럼 생각하지 말라. 비록 그가 높은 영적인 능력을 나타내 보일 수 있을지라도, 그는 이 땅에 사는 동안 빛의 존재로 까지 성장하기 위해, 강한 의지를 구매한 예수 그리스도의 구속 사역의 은혜가 필요하다. 예수 그리스도는 선한 의지를 가진 모든 사람이 구원에 이를 수 있도록 댓가를 지불했다. (1944년 8월 13일)
인류는 그의 영적인 성장에서 아주 뒤쳐져 있다. 인류는 성장할 수 있는 기회들에 주의를 기울이지 않는다. 이는 깨닫지 못할 수 없는, 사람의 자유의지에 원인이 있고, 인간 자신이 이에 대해 스스로 책임을 져야만 하는 차가워지는 일이다. 결과적으로 자신의 잘못으로 일어난 일에 대해 사람은 어떤 호의를 기대할 수 없다. 호의를 베푸는 일은, 만약에 그가 자신의 잘못으로, 잊어버림으로, 하지 않았거나 또는 게을리한 성장을, 여러 차례 맘대로 다시 이 땅에 육신을 입고, 시도할 수 있는 일이라고 할 수 있다. 왜냐면 그가 그리스도의 죽음을 통해, 인간의 의지를 강하게 지배하고 있는 대적자의 권세를 빼앗은 구속사역으로 인해 모든 삶의 형편 가운데 할 수 있었지만, 자신의 자유의지를 올바른 방법으로 사용하지 않았기 때문이다.
그러므로 온전하지 못한 혼이 다시 한번 이 땅의 삶을 살게 하는 일을 하나님의 공의에 근거를 둘 수 없다. 왜냐면 사람이 그에게 은혜가 주어졌음에도 불구하고 실패했다면, 선한 의지를 가진 사람이 그의 인생을 통해 도달할 수 있던 같은 성장 정도에 도달하기 위해, 그가 마음대로 여러 차례 육신을 입는 일을 요구를 할 수 없고, 대신에 그는 영계에서 자신의 잘못된 의지에 대한 공의로운 보상으로, 더욱 어려운 성장과정을 거쳐야만 하기 때문이다. 사람들은 실제 여러 가지 깨달음과, 여러 가지 지식과, 여러 가지 능력을 가지고 있다. 이런 사실이 자주 사람들이 혼의 성장이 이러한 능력에 따라 이뤄진다는 잘못된 관점에 도달하게 한다. 단지 사랑의 행함이 가장 중요하다는 것을 고려하지 않은 것이다. 즉 단지 사랑으로 행하는 역사가 높이 성장하도록 돕는 것을 고려 하지 않은 것이다. 그러나 사랑은 모든 사람이 행할 수 있다. 왜냐면 사랑을 행하기 위해 단지 사람의 의지가 필요하기 때문이다. 이 의지는 심장의 원동력이고, 어떤 특정한 지식의 정도나 특별히 발달된 이성의 능력과는 아무 연관이 없다. 사랑이 식음으로 지식이 줄어드는 일은 이해할 수 있는 일이고, 이에 논쟁의 여지가 없고, 그러므로 어두운 영적인 상태가 특별하게 나타난다. 왜냐면 이런 상태는 사랑이 없는 결과이기 때문이다. 그러므로 혼은 이런 상태에 대한 책임을 져야만 한다. (1944년 8월 14일)
만약에 혼이 영과 하나가 되었을 때, 다시 말해 혼이 사랑을 행하고. 이를 통해 자신 안에 영의 불씨를 생명으로 깨어나게 하고, 이제 지속적으로 사랑을 행할 때, 다시 말해 지속적으로 사랑을 행하도록 혼을 자극할 때, 비로소 사람이 높은 성장을 이루었다고 말할 수 있다. 결과적으로 사랑의 행함이 없이는 성장이 중단된 상태이거나 또는 확실하게 사랑이 없는 경우에는 퇴보를 의미한다. 그러나 모든 사람에게 같은 분량의 은혜가 주어지고, 모든 사람에게 혼의 성장을 위해 같은 기회들이 주어진다. 그가 이 기회들을 사용하지 않는다면, 그는 은혜에 주의를 기울이지 않는 것이고, 이 은혜는 그에게 역사할 수 없다. 그러면 그는 하나님의 공의에 따라 이 결과를 자신이 짊어져야만 한다. 다시 말해 그는 영계에서 스스로 자기 자신의 잘못으로, 자기가 벌어들인 만큼 처하게 된 상태를 해결해야만 한다.
육신을 입는 큰 은혜를 자신의 혼의 구원을 위해 활용하지 못한 사람에게, 다시 한번 그가 이루지 못한 것을 다시 이루도록 같은 기회를 준다면, 이런 일은 어느 의미에서 불의한 일이 될 것이다. 이는 자신의 육체에 주의를 기울이지 않고, 세상의 기쁨을 지속적으로 피하고, 포기하면서, 그의 인생을 전적으로 활용한 사람들에 대해 어떤 의미에서 불의한 일이다. 깊은 지식은 절대적으로 필요하지 않지만 그러나 사랑의 행함은 필요하다. 그러므로 지식이 없는 사람도, 만약에 그가 단지 사랑을 행한다면, 높이 성장할 수 있다. 왜냐면 그가 이웃사람을 위해 그의 지식이 필요하다면, 또는 그가 영의 나라로 간다면, 지식이 그에게 주어지기 때문이다. 그러면 그가 영의 나라에서 빛의 전달자로서 사랑으로 역사할 수 있도록, 번개처럼 빠르게 이제 그에게 주어지는 그의 지식으로 그는 저 세상의 혼들을 행복하게 할 수 있다._>아멘
Translator