• Back

BESPOMOĆNOST U ONOSTRANOM.... ZAKON

Ako duša ne primi snagu, ostat će neaktivna. Ovo inertno stanje se može poboljšati jedino djelima ljubavi koje je duša nevoljna/nespremna vršiti kada sebe nađe u ovom bespomoćnom stanju u onostranom. Međutim, na Zemlji se ova voljnost može stimulirati Božjom Riječju. Ljudskom se biću može ukazati da su za njega djela ljubavi blagoslov, i on onda Božju Riječ može primiti k srcu [[ili ‘u srce’]], može reflektirati o njoj i dobrovoljno odlučiti djelovati na dobrodušan način, pošto mu na Zemlji ne nedostaje snage činiti ono što želi činiti. Onda će duša primiti duhovnu snagu i unaprijediti svoj razvoj. Ali drugačije je u onostranom gdje bespomoćna duša ne može učiniti ništa doli željeti.... A da li će ili ne biće primiti snagu zavisi o njegovoj volji. Tako je duša u onostranom zavisna o pomoći više zrelijih bića, dok ljudsko biće na Zemlji može koristiti svoju volju bez pomoći duhovnih bića. Prema tome ljudsko biće ne bi trebalo ostati nezainteresirano/indiferentno spram toga da li će ostvariti svoj cilj na Zemlji u pogrešnom uvjerenju kako može ispraviti svoje zanemarivanje zemaljskog razvoja u onostranom. To je varljiva nada koju će gorko zažaliti jednog dana, iako stanje u onostranom nije u potpunosti beznadežno. Duša mora pretrpjeti užasnu patnju koju može sa lakoćom izbjeći time što najozbiljnije stremi uzdignuti se dok je još na Zemlji. Stanje bespomoćnosti je nešto strašno nesretno, to je stanje koje duša ne može popraviti kako hoće, radije, zavisna je o ljubavi drugih bića. A ta ljubav, koja korespondira sa njezinom vlastitom ljubavlju spram drugih duša koje pate, se ponekad sa poteškoćom percipira od strane duše.

Tako bezosjećajna/bezdušna duša može provesti vječnosti u svojem bespomoćnom stanju bez da joj priđe brižno biće ako ustraje u svojoj sebičnoj ljubavi, ako se jedino brine za sebe i svoju sudbinu bez suosjećanja za sudbinu drugih duša. U skladu sa Božanskim zakonom ona ne može primiti ono što nije voljna dati drugim dušama, a njezina sebična ljubav spriječava da joj svjetlosna bića pristupe i donesu olakšanje. A pošto je nevoljna davati ili sebi pomoći njoj se također ne može ništa ni dati niti joj se može pomoći. Najgore od svega, njoj ne može biti dana Božja Riječ koja bi mogla otkloniti dušino duhovno sljepilo pošto je Božja Riječ svjetlo, a kao rezultat njezine neljubaznosti duša je i dalje nesposobna prihvatiti svjetlo. Na Zemlji je, međutim, Riječ Božja ponuđena čak neljubaznim ljudima, jer to je Božja Milost spram izgubljenih duša na Zemlji koji ju mogu prihvatiti ili odbiti sukladno njihovoj volji.... Dok je biće u onostranom dotaknuto od strane Božje milosti jedino u onoj mjeri koliko je slobodno željeti i stimulirati blagonaklone misli u sebi, nakon čega će ono također primiti snagu. Ipak mnoga je duša toliko otvrdnula da ne može imati blagonaklone misli, i onda je to jedna nepodnošljiva situacija koju sama nije sposobna dokončati.

Ove su duše međutim okružene sa su-patnicima koji mogu zapaliti njihovu ljubav, i na taj način oni mogu poboljšati njihovu situaciju bilo kada ako sebi dozvole voljeti.... jer čak i najmanja odluka kako će pomoći njihovim su-patnicima će im dati snagu. Čim primjete ovaj upliv snage oni još više postanu korisni/predusretljivi, i ova volja za pomaganjem drugim dušama rezultira u unutarnjoj sreći, i onda su oni prevladali bespomoćno stanje, stanje potpune inertnosti. Od ove točke nadalje oni također mogu primiti Božju Riječ, to jest, svjetlosna bića podučitelji im mogu prići i otkriti Božje zakone i zašto se oni trebaju poštivati/ispunjavati. Zatim trebaju započeti poduke svjetlosnih bića tako da neobaviještene duše mogu primiti svjetlo i snagu, to jest, znanje koje onda mogu predati dalje sa ljubavnom brižnošću da bi poboljšali sudbinu patničkih duša. Ali takve bespomoćne duše su mogle ostati bez pomoći vječnostima, i ovo bi se stanje moglo sa lakoćom izbjeći ako bi ljudsko biće na najbolji način iskoristilo svoje prilike na Zemlji sa ciljem da u onostrano uđe sa zrelošću koja će mu dati svjetlost i snagu i omogućiti mu da bude blaženo aktivno u duhovnom kraljevstvu.

AMEN

Helplessness in the beyond.... Law....

If the soul does not receive strength it will remain inactive. This condition of inertia can only be remedied by actions of love which the soul is unwilling to do when it finds itself in this helpless state in the beyond. However, on earth this willingness can be stimulated by the Word of God. The human being can be shown that deeds of love are a blessing to him, and then he can take God’s Word to heart, he can reflect on it and voluntarily decide to act kindly, because on earth he does not lack the strength to do what he wants to do. Then the soul will receive spiritual strength and further its development. But it is different in the beyond where the helpless soul can do nothing else but want.... And whether or not the being will receive strength depends on this will. Thus the soul in the beyond is reliant on the help of more mature beings, whereas the human being on earth can use his will without help from spiritual beings. Therefore the human being should not remain indifferent if he does not reach his goal on earth in the mistaken belief that he can make up his neglect of earthly development in the beyond. This is a deceptive hope which he shall bitterly regret one day, albeit the state in the beyond is not entirely hopeless. The soul has to endure appalling distress which it can easily avoid by seriously striving to ascend while it is still on earth. The state of helplessness is something terribly dismal, it is a state which the soul cannot remedy at will, rather, it is dependent on the love of other beings. And this love, which corresponds to its own love towards other suffering souls, is at times difficult to perceive by the soul.

Thus an uncaring soul can spend eternities in its helpless state without being approached by a caring being if it holds on to its selfish love, if it merely cares about itself and its fate without compassion for another soul’s fate. According to divine law it cannot receive what it is unwilling to give to other souls, and its selfish love prevents the approach of beings of light to bring relief. And since it is unwilling to give or to help itself it cannot be given anything or helped either. Worst of all, it cannot be given God’s Word which could remove the soul’s spiritual blindness since God’s Word is light, and as a result of its unkindness the soul is still unable to accept light. On earth, however, the Word of God is even offered to unkind people, because this is God’s mercy for the lost souls on earth who may accept or reject it in line with their will.... Whereas the being in the beyond is only touched by God’s mercy in as much as it is free to want and to stimulate loving thoughts within itself, after which it will receive strength too. Yet many a soul is so hardened that it cannot have loving thoughts, and then it is in an intolerable situation which it is unable to end by itself.

However, these souls are surrounded by fellow sufferers who could kindle their love, and thus they can improve their situation at any time if they allow themselves to love.... because even the least resolve to help their fellow sufferers will give them strength. As soon as they notice this influx of strength they become more helpful, and this helpfulness towards other souls results in inner happiness, and then they have overcome the helpless state, the state of complete inertia. From this point on they can also receive God’s Word, i.e. the teaching beings of light can approach them and reveal God’s laws and why they have to be fulfilled. The light beings’ lessons then have to start so that the uninformed souls can receive light and strength, i.e. knowledge which they then can pass on with lovingly care to improve the fate of suffering souls. But such helpless souls might have to do without help for eternities, and this condition could be easily avoided if the human being would make the best of his opportunities on earth in order to enter the beyond with a maturity which will give him light and strength and enable him to be blissfully active in the spiritual realm....

Amen