Compare proclamation with translation

Other translations:

TAJNA VJEČNE LJUBAVI....

Dokučiti tajnu vječne Ljubavi nadilazi ljudsku sposobnost, i tako neće nikada biti moguće jednom čovjeku, sebi predočiti Boga kao Samu Ljubav, jer je za čovjeka koji vjeruje, Bog Biće (Entitet, Suština), a Ljubav osjećaj.... Biće i Ljubav su međutim dva pojma, koji doduše mogu pripadati jedan drugome, gdje jedno može značiti nadopunu drugoga, ali koje je teško zamisliti kao isto.... Bog kao Ljubav je razumljiv i zamisliv jedino kao najuzvišenije, najsavršenije Biće, Koje također mora biti u najvišem stupnju Ljubavi, dakle, stoga su Bog i Ljubav nerazdvojivi. A ovo objašnjenje je također jedino koje može biti dano ljudima, no međutim, ne otkriva tajnu vječne Ljubavi. Budući svaka daljnja zamisao je pogrešna, budući ljudske misli nisu u stanju dokučiti ovo čudo. A čovjeku mora biti dovoljno, sebi predočiti Ljubav kao nešto nedokučivo, što jedino istim može biti pojmljeno, odnosno, da jedino čovjek koji ljubi prodire u tajnu, i on onda uvijek može primijeniti jedino vlastiti stupanj Ljubavi kao mjerilo, jer mu „veći“ nije jasno shvatljiv. Tek kada mu uspije svoje vlastito biće promijeniti u Ljubav, bit će mu lakše sebi predstaviti Boga kao Samu Ljubav, no on kao čovjek to nikada neće do kraja proniknuti. On ipak može sebi predstaviti Boga kao Biće (Entitet, Suštinu), premda ovo Biće prema ljudskim pojmovima također nije zamislivo, međutim čovjek uvijek zamišlja Biće kao nešto tjelesno, čak iako to nije oku vidljivo kao takvo. Ljubav međutim, u njegovom poimanju ne može uzeti oblik, a čim bi joj bio dan oblik, ona bi ipak bila adresirana kao nešto elementalno (supstancijalno, suštinsko). I stoga je pokušaj da se čovjeka uvede u ovu tajnu u potpunosti bez svrhe, vodio bi jedino do pogrešnih tokova misli, koji bi mogli spriječiti čovjeka da prepozna vječnu Istinu. Čovjek bi u svojoj ograničenosti ipak mogao dokučiti sve što je u vezi sa zemaljskim životom, međutim, duhovno razumijevanje toga zahtijeva da bude Ljubavno aktivan. Onda i svoje biće oblikuje u Ljubav, a kada se duša odvoji od tijela, preostaje također samo suštinsko, koje je sada u sebi baš jednako Ljubav, pa se stoga ne treba smatrati dvojakim, nego je kroz Ljubav zapravo tek moglo postati ono što jest.... tako opet, Biće i Ljubav je isto. (23 Prosinac 1940) Onaj Koji je u Sebi Samome Ljubav, bit će međutim predočiv tek kao Biće (Entitet), jer za čovjeka mogućnost poimanja postoji tek u supstancijalnom.... Doduše, on također osjeća Ljubav, međutim u najmanjoj mjeri, pa on sebi još ne može predočiti vječno Božanstvo kao nešto što tek u životu osjećaja dolazi do izražaja. Jer, on bi to smatrao smo pripadnim Biću, ali ne Samim Bićem. Ljubav je snaga, i Bog je snaga, stoga Bog i Ljubav moraju biti isto. A opet, Bog mora biti prepoznat kao Biće, jer inače bi mogao nedostajati temeljni pojam za postojanje vječnog Božanstva. Tek kada se biće približilo vječnom Božanstvu, moguće je oba pojma stopiti u jedan, i onda će biću biti potpuno jasno ono što sada još ne može shvatiti. Ali, na Zemlji mu nedostaje sposobnost, budući da može prihvatiti samo ono što se može spojiti sa zemaljskim zakonima, inače ostaje neshvaćeno.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Il Mistero dell’eterno Amore

Sondare il Mistero dell’eterno Amore va oltre la facoltà umana, e così non sarà mai possibile ad un uomo immaginarsi Dio come l’Amore Stesso, perché Dio E’ per l’uomo credente una Entità, ma l’Amore un sentimento. Entità ed Amore però sono due concetti, che possono bensì coincidere, dove l’una può significare il completamento dell’altro, ma che sono difficili da pensare come uguali. Dio come Amore è immaginabile solo in quanto l’Essere più sublime, più perfetto che deve anche stare nel più alto grado d’Amore, quindi, di conseguenza Dio e l’Amore non si possono scindere. E questa Spiegazione è anche l’unica che può essere data agli uomini, ma non svela il Mistero dell’eterno Amore, perché ogni pensiero che ne va oltre è sbagliato, perché pensieri umani non sono in grado di sondare questo Miracolo.

Ed all’uomo deve bastare di immaginarsi l’Amore come qualcosa di Inafferrabile, che può essere compreso solo con lo stesso, cioè che solo l’amore che ama penetra in un Mistero e può sempre soltanto usare il proprio grado d’amore come metro di misura, perché un “più” non gli è afferrabile. Solo quando gli sarà riuscito cambiare il proprio essere nell’amore, gli sarà facile immaginarsi Dio come l’Amore Stesso, ma come uomo non Lo sonderà mai definitivamente.

E’ bensì in grado immaginarsi Dio come una Entità, benché nemmeno Questa Stessa non è immaginabile secondo concetti umani, ma l’uomo si immagina una Entità sempre come qualcosa di corporeo (una forma), anche se non è visibile all’occhio come Tale. Ma l’Amore nella sua immaginazione non può assumere una forma, ed appena Gli fosse dato una forma, sarebbe di nuovo da considerare come qualcosa come Entità. E perciò il tentativo di guidare l’uomo in questo Mistero, è del tutto inutile, condurrebbe soltanto a percorsi di pensieri errati, che potrebbero impedire l’uomo di riconoscere l’eterna Verità. L’uomo nella sua limitatezza potrà bensì sondare tutto ciò che ha a che fare con la vita terrena, ma comprendere lo spirituale richiede essere attivo nell’amore. Allora l’essere si forma anche nell’amore e quando l’anima si separa dal corpo, rimane anche soltanto l’essenziale, che ora è in sé appunto lo stesso amore, quindi non è allora da considerare come dualità, ma attraverso l’amore poteva in genere diventare solamente ciò che è, quindi l’essere e l’amore è di nuovo lo stesso.

Colui il Quale E’ in Sé Stesso Amore, diventa immaginabile solo come Entità, perché per l’uomo la possibilità del comprendere si trova solo nell’essenziale. Benché percepisca anche l’amore, per quanto in piccolissima misura, non può comunque immaginarsi l’eterna Divinità come Qualcosa che si manifesta solamente nella vita dei sentimenti, perché Lo considererebbe solo come appartenente all’Entità, ma non come Entità Stessa. L’Amore è una Forza, e Dio E’ la Forza, quindi Dio e l’Amore devono Essere lo stesso. E Dio deve nuovamente Essere riconosciuto come Entità, altrimenti potrebbe mancare il concetto base per l’Esistenza dell’eterna Divinità. Solo quando l’essere si è avvicinato all’eterna Divinità, è possibile fondere insieme i due concetti, ed allora all’essere verrà totalmente chiaro ciò che ora non può ancora comprendere. Ma sulla Terra gliene manca la facoltà, dato che può cogliere solamente ciò che si lascia unire con le leggi terrene, altrimenti rimane incompreso.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich