6854 SVA STVARANJA U SVEMIRU ŠKOLSKE SU USTANOVE....

20.lipnja.1957: Knjiga 73

Ljudi će rijetko prepoznati Istinu sve dok se još drže krivog duhovnog blaga (materijala) i istovremeno uvijek grade na već krivim mislima i ne pokušavaju se toga osloboditi. Stoga je svako krivo učenje uspješno oružje protivnika kojim se on suprotstavlja Čistoj Istini i često odnosi pobjedu. Kad se krivo učenje jednom ukorijenilo, onda je ono daleko teže za iščupati, i lakše je poučiti potpuno neupućenog čovjeka, nego jednoga koji je već zaprimio znanje koje je međutim pogrešno. I uvijek postoji samo jedan put do Istine.... obratiti se Meni Osobno za to s punom čežnjom za Istinom.... Tko ide tim putem, taj će se i moći osloboditi od zablude, jer ona će mu se odjednom učiniti kao zabluda, pošto Ja pomažem svakom čovjeku koji Mi se radi toga obrati tako da i dospije do Istine.... Tko si dakle predoči čitav razvojni put, tko ozbiljno razmisli o smislu i svrsi zemaljskog života uopće.... tko si predstavi pitanje o tome što je jednog mudrog Stvoritelja moglo pokrenuti na to da stvori Stvaranja i da čovjeka postavi usred tih Stvaranja, taj sa svom temeljitošću slijedi pitanje toga u kojem odnosu on sam stoji spram njegovog Stvoritelja.... I on se neće smiriti prije nego dobije zadovoljavajući odgovor. No taj mu može dati jedino Sâmi Stvoritelj, iz Kojega je on i potekao. Moj plan Ljubavi i povratka čovjek neće moći direktno pregledati i shvatiti, pošto posjeduje samo faličnu (nedostatnu) spoznaju, ako ne vodi primjeran život. Ali taj nedostatak može otkloniti kroz život u nesebičnom životu Ljubavi prema bližnjemu.... I samo kad zadobije spoznaju Mog plana Ljubavi i povratka, nemoguće mu je da si u sebi ostavi prostora za krivu misao, budući da mu je onda sve jasno pregledno što je to Mene i Moj stvaralački duh pokrenulo na to da učinim da postane cjelokupno Stvaranje i isto tako i vi ljudi. To je bila Ljubav u neograničenoj mjeri Koja se željela izraziti, Koja je dakle načinila stvorenja i postavila ih izvan Sebe, koja su bila u najvišoj mjeri savršena. A ta stvorenja su bila tako sačinjena da su i ona isto mogla djelovati i oblikovati po vlastitoj volji. Oni su stajali neizmjerno visoko, a propali su u dubinu.... isto tako slobodnom voljom. No oni moraju neizbježno opet dospjeti do visine na kojoj su pra-početno stajali. Pali su slobodnom voljom i moraju se isto tako slobodnom voljom domoći uzlaza. A Ja, Čija beskrajna Ljubav ih je stvorila i Čija beskrajna Ljubav će vječno posjedovati stvorenja, neprestano pomažem podizanje tih palih bića. Nikad neću biće koje ljubim i koje se već izdiglo odgurnuti i spriječiti mu uspon, jer bi to bilo oprečno Mojoj beskrajnoj Ljubavi.... Naprotiv tomu, činim sve kako bi ga neprestano povlačio uvis, ali ga ne silim na to. Biću ostavljam njegovu slobodu, pod pretpostavkom da se je domoglo stadija samosvjesnosti.... za razliku od stadija njegovog razvoja gdje se je u vis dizalo pod zakonom prisile. U tom stanju dakle ono se uzdiže po Mojoj volji, pošto inače vječno ne bi dospjelo uvis, jer za to više nije sposobno.... (19 Lipanj 1957) Ali kad je povratilo slobodu svoje volje, na stvorenje se više ne vrši nikakav pritisak, ali mu se stalno i neprestano pomaže pri tome da može doseći u visinu, ako to želi.... Bogato je dana mjera milosti koja je savršeno dovoljna za to kako bi se na Zemlji opet postiglo ono pra-stanje, samo ako ju se ispravno iskoristi. Moja Ljubav i Milosrđe neprestano su na raspolaganju bićima koja su utjelovljena na Zemlji kao ljudi radi svog zadnjeg ispita volje, i Ja ih zaista ne obdarujem škrto.... Činim sve što god je podobno kako bi ih priveo savršenstvu. Biću je dakle moguće to savršenstvo i postići. Tako da je to izvjestan neuspjeh, propuštanje takve milosti, unutarnji otpor, ako se ne postigne savršenstvo. To je onda vlastita krivica, čije posljedice mora samo snositi, jer mu je sve stajalo na raspolaganju, a čovjek nemarno prolazi pored toga što mu je Moja Ljubav i Milosrđe nudilo.... Raniji put do utjelovljenja kao čovjek, bio je neprestani uspon.... Duša je već postigla jedan visok stupanj, da bi se onda mogla utjeloviti. A slobodna volja u stadiju čovjeka može joj opet donijeti ponovni pad u dubinu.... Ali nikad Moja volja neće navesti na korak unazad, nikada Ja neću biće vratiti u stanje koje se već nalazi za njim, koje je ono dakle prevazišlo, nego si je to stanje biće samo stvorilo, dobrovoljno se vratilo tamo gdje je davno ranije boravilo u neizrecivoj patnji. Slobodna volja to je dopustila, koja je se međutim isto tako mogla okrenuti ka gore, koja je mogla stremiti ka najdivnijem cilju: bezrezervnom ujedinjenju sa Mnom.... To što je slobodna volja čovjeka na Zemlji daleko više zloupotrebljena nego ispravno usmjerena, samo je posljedica nepriznavanja djela iskupljenja Isusa Krista.... Propadanje u dubinu ne bi moglo biti moguće, kad bi se čovjek s vjerom obraćao za pomoć Njemu, Koji je umro na Križu, kako bi ljudima priskrbio osnaženje volje.... I nikada niti jedan čovjek tokom zemaljskog života neće moći dostići savršenstvo bez Isusa Krista, jer je još opterećen svojom pra-krivicom, koja Mom protivniku daje vlast nad njime. I ide li duša onda nespašena u onostrano područje, onda je u istom stanju slabosti kao i na Zemlji, i isto tako kao i na Zemlji potrebna joj je pomoć Božanskog Iskupitelja, kako bi iz dubine ponovo dospjela u vis.... I u onostranom bit’ će joj pružena pomoć, ali joj je opet ostavljena slobodna volja da ju prihvati ili odbaci. Tako da se i onda još može dići ili pasti.... Ali nikada ona od Mene nije prisiljena uvis niti gurnuta u dubinu, ona sama ide svojim putem u potpunoj slobodi volje. I isto tako bi se ponovljeni hod Zemljom kao čovjek mogao dogoditi jedino ako bi to bila vlastita volja bića, jer Moja volja nije vraćanje u stanje koje je već jednom prevaziđeno, pošto Ja doista imam dovoljno drugih mogućnosti, kako bi biću uistinu omogućio dovoljno drugih prilika za napredovanje u njegovom razvoju. Ali biće koje je nezrelo napustilo Zemlju je skroz oslabljene volje. I najčešće niti ne zna da se nalazi u onostranom, nego još vjeruje kako se nalazi na Zemlji i ‘prepire se’ sa svojom sudbinom, pošto samo osjeća muke i zlu kob.... No boravi pretežno u blizini ljudi na Zemlji koji su istog duha, dakle u istoj nesavršenosti. I traži se samo izraziti putem tih ljudi i prenosi svoje misli na njih i nagoni ih na postupke koje bi i sâmo želilo činiti na Zemlji, ili je činilo.... No nikada takvoj jednoj duši neće biti dozvoljeno ponovno utjelovljenje na Zemlji, čak i da je to njena volja, pošto bi za tu dušu ponovljeni prolaz Zemljom bio povećana opasnost jednog još većeg pada i Moja Ljubav i Mudrost to spoznaje i sprječava. S rastućom spoznajom je i volja bića u onostranom ojačana, a onda bi bilo moguće da slobodna volja opet sama donese odluku i teži nekom cilju.... A rastuća spoznaja znači i svjetlo.... i na tom tračku svjetlosti duša uviđa i polje aktivnosti koje ju očekuje, i ona istovremeno uviđa i siguran uspon.... Njegova slobodna volja tad se sasvim izvjesno upravlja na cilj koji je pred njim i nikada više ne bi htjelo ponovo na Zemlju, koja se biću tad čini kao zatvor iz kojeg je ono uteklo i koji ono nikad više ne bi dobrovoljno tražilo.... (20 Lipanj 1957) No u onostranom su opet postavljeni zadaci, od njega se opet traži uslužna djelatnost, koja zahtjeva njegovu punu aktivnost. S obzirom na njegovu duhovnu zrelost ta se aktivnost onda nalazi u jednom od Mojih bezbrojnih školskih ustanova, pod čemu se dakle podrazumijevaju i bezbrojna Stvaranja izvan ove Zemlje.... svjetovi i planete, koji svi sadrže duhovna bića u svrhu njihovog daljnjeg razvoja. Ti svjetovi su dakle isto tako nastali iz Moje Ljubavne volje, i oni uvijek iznova primaju nova bića čiji stupanj zrelosti odgovara baš ovom ili onom nebeskom tijelu, na kojem ono tad može ispuniti postavljeni mu zadatak: opet u služećoj Ljubavi sudjelovati u djelu spašavanja. Duša pri tome ne treba zemaljsko-materijalnu vanjsku formu. No ona je svjesna sebe i isto je tako dakle u svako doba i svugdje sposobna spoznati samu sebe i samovoljno djelovati iz Moje Snage kad je postala prijemčiva za svjetlo. A ona onda i ima samo tu težnju da pomogne doći do primanja svjetla onim dušama koje još tumaraju u tami, a što ona može dobro prepoznati. I vremena na Zemlji sjeća kao more, gdje je ona bila obavijena teškim omotačem i nije posjedovala slobodu. Jedino u skroz posebnim slučajevima duša će se dobrovoljno odlučiti za ponovljeni put preko Zemlje, ali tada je ona već u tolikoj mjeri prožeta svjetlom, da uviđa kakvu pomoć to predstavlja za ljude na Zemlji, kad im se stvara direktna veza od strane područja svjetla.... A kako bi se ljude stavilo u blagoslov takve jedne veze, ona dobrovoljno na sebe uzima taj zadatak, koji kao biće svjetla i prepoznaje kao posve kratkoročan. Takvo jedno svjetlosno biće u zemaljskom životu više ne može propasti, jer iako na Zemlji boravi pod istim životnim uvjetima, duša ima toliko snage i nikada ne izlazi iz kontakta sa Mnom i tako prima neprestano snagu od Mene, kako bi svoj zadatak uspješno privela kraju.... Više ne mora prolaziti ispit volje koji se od svakog nesavršenog bića traži. Kad je jedno nesavršeno biće jednom propustilo njemu ponuđene oblino pritičuće milosti, isto tako mora i snositi posljedice njegovog propuštanja.... ne može očekivati da mu se uvijek i uvijek iznova pružaju iste mogućnosti, pored kojih isto opet može proći u svojoj sljepoći i u svom otporu protiv Mene. Ali Moja Ljubav i milosrđe ne dâ da propadne niti jedno biće, i što ne postigne na ovoj Zemlji, može mu još ipak pripasti u Mojim beskrajno mnogim školskim ustanovama.... Može još dospjeti do blaženstva, iako nakon beskrajno dugog vremena....

AMEN

Translated by: Lorens Novosel

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi

Translations