Longtemps avant que les premiers hommes séjournent sur la terre, munis par Dieu de libre arbitre et d’intelligence, il y avait déjà des créatures semblables aux hommes qui avaient pour tâche de rendre la terre hospitalière à l’humanité qui les suivait. Ils travaillaient par instinct, c'est-à-dire sous la loi naturelle.... en agissant pour se conserver ; ils cueillaient des fruits, récoltaient des produits agrestes, et se bâtissaient des demeures.... Ils faisaient tout ce qui était instinctivement à leur avantage.
Mais ils ne pouvaient pas être tenus responsables de leur conduite parce qu’il n’y avait pas encore, incorporé en eux, un être qui aurait hébergé en lui les particules intégrales d’un esprit originel déchu. Ces êtres ressemblaient déjà beaucoup aux hommes, ils avaient des corps de même forme, mais ils n’étaient ni conscients de leur moi ni ne pouvaient s’entendre entre eux, ils avaient seulement un fort désir de se conserver, et souvent aussi ils atteignaient un âge avancé, ils servaient pour ainsi dire dans la création afin de contribuer à la transformation de la surface de la terre qui était toujours mieux préparée pour fournir, au bon moment, aux hommes un séjour correspondant à leurs besoins. Mais il n’avait pas encore été donné de tâche à ces êtres, ils ne faisaient que servir aux esprits originels non encore entièrement achevés d’ultime chance de maturation afin qu’ils puissent continuer en hommes munis de libre arbitre et d’intelligence.
Donc ces hominiens.... les préadamites.... ne pouvaient pas être considérés comme de véritables « êtres humains » car leur mentalité, leur aspect et tout ce qu’ils faisaient correspondait plutôt à un animal encore en retard dans son développement ; ce n’était que leur forme qui ressemblait à celle d’un être humain ; et de la sorte, on les a appelés plus tard « hominiens », mais ils n’étaient pas comparables aux hommes en possession de libre arbitre et de connaissance que ceux-ci devaient maintenant employer intellectuellement de la manière juste.
On ne peut pas prétendre non plus que l’homme se soit développé de ces préadamites, car l’homme a été, et est, une création nouvelle, que Dieu n’a extériorisée qu’au moment où un grand nombre de premiers esprits originels attendaient leur incarnation. L’hominien a été une des nombreuses créations qui étaient toutes obligées de remplir leur destination, à savoir : de préparer à l’homme qui les suivait plus tard un domicile lui garantissant une vie terrestre sans soucis. Les préadamites étaient des êtres semblables à des hommes qui ne pouvaient pas être tenus pour responsables de leurs faits, parce qu’ils menaient une vie animale, où tous les instincts ressortaient…. Ils ont vécu sur la terre longtemps avant l’homme.... n’ayant pas la conscience d’être un moi, et ne pouvant vivre qu’en groupes.... ne séjournant que là où plus tard habiteraient des êtres humains auxquels ils préparaient, par leur activité régulière, un domaine approprié. Cela était inné à ces êtres, et prenait la forme de la mise en culture de vastes étendues de champs, de la dissémination de substances d’intérêt vital, et de la récolte qui en résultait sur de telles étendues de terre.... Ils faisaient tout cela inconsciemment, par un instinct naturel, pour se conserver eux-mêmes.... Ils luttaient l’un contre l’autre, et le plus fort gagnait. Et ainsi ils contribuaient aussi à ce que des êtres spirituels toujours nouveaux s’incarnent, n’était-ce que pendant un temps limité où ils faisaient preuve de leur force, où des impulsions plus ou moins fortes se faisaient valoir en eux, impulsions qui s’affaiblissaient au fur et à mesure qu’ils vieillissaient, et de cette façon, ils atteignaient à pas lents une maturité qui leur permettait d’entamer l’ultime incarnation en tant qu’homme.
Donc, déjà longtemps avant les premiers hommes, il y avait des êtres semblables aux hommes, mais qui n’ont pas de rapport avec les vrais hommes. Ils étaient comparables à eux par la forme extérieure, ils menaient une existence animale.... tant en ce qui concerne leurs impulsions que leur manière de procréation ; ils se développaient conformément à leur substance psychique; ainsi ils appartenaient au grand nombre des ouvrages de création disparus après avoir exécuté leur tâche sur la terre, c'est-à-dire quand les êtres n’avaient plus besoin de ces créations, et donc maintenant elles s’éteignaient complètement, comme tant d’autres créations hébergées par la terre pendant un certain temps pour ensuite céder la place à des créations nouvelles....
Pourtant, il ne peut pas être dit que l’homme, sous sa forme présente, se soit développé de ces créatures pré-humaines, mais il était, et est, une nouvelle création douée de libre arbitre et d’intelligence qui devait maintenant faire ses preuves, donc à qui la conscience d’être un moi était rendue. Le degré d’une certaine intelligence dont ces préadamites pouvaient disposer ne dépendait que du degré de maturité des particules d’âme qu’ils hébergeaient, mais ces préadamites n’étaient pas capables de penser; donc cette intelligence-là ne s’exprimait que par leur activité ouvrière, elle était donc fournie inconsciemment.... Nonobstant, cette activité a créé de merveilleux ouvrages qui sont souvent visibles dans la nature où des chemins se sont formés permettant à ces êtres de se rencontrer; ils ont fabriqué des canaux et des tunnels souterrains; ainsi ils ont créé les conditions nécessaires pour que les hommes puissent mener une vie convenable plus tard, quand le temps fut venu, pour les premiers esprits originels, de s’incarner en hommes.... Plus d’esprits originels attendaient leur incarnation, plus les hominiens ont reculé, ce qui ne se faisait que graduellement, jusqu’à ce que le genre humain anime la terre, et que le temps d’épreuve commence pour lui – temps pendant lequel tout esprit originel jadis déchu devait s’affirmer, et pour cela, l’homme devait être muni de la conscience d’être un moi, d’une intelligence, et d’un libre arbitre, pour prendre sur cette terre le chemin qui le ramènera au Père Dont il fut jadis issu.
Amen
TraducteursDavno prije nego su na Zemlji živjela prva ljudska bica, koja su bila obdarena od strane Boga sa slobodnom voljom i intelektom, covjeko-like žive tvorevine ciji je zadatak bio uciniti Zemlju prikladnom za stanovanje za naknadno dolazecu ljudsku rasu su vec postojale. Oni su njihov rad vršili instinktivno, to jest, vodeni prirodnim zakonom.... kako bi sebe uzdržavali, oni su sakupljali voce, ubirali plodove zemlje i gradili za sebe prebivališta.... oni su cinili sve što je za njih instinktivno bilo od koristi.
Ipak oni se nisu mogli smatrati odgovornima za njihova djelovanja, jer u njima se još nije bila utjelovila duša koja je sadržavala sve sicušne cestice palog prvobitnog duha. Ova bica su vec bila vrlo nalik ljudskim bicima, oni su imali istu tjelesnu formu, ipak nisu bili niti samo-svjesni niti su bili sposobni komunicirati jedni sa drugima, jedino je njihova želja za samo-ocuvanjem bila snažna i oni su cesto živjeli do duboke starosti. Oni su na izvjestan nacin posluživali stvaranju doprinoseci spram mijenjanja površine zemlje koja je postala sve bolje pripremljena kao prikladno boravište za potrebe ljudskih bica. Medutim, ovim bicima još nije bio dan zadatak, oni su samo služili i dalje nesavršenim prvobitnim duhovima kao konacna mogucnost da sazriju, kako bi oni onda bili sposobni nastaviti kao ljudsko bice sa slobodnom voljom i intelektom.
Otud ti pret-povijesni ljudi.... Pred-Adam-iti.... nisu mogli biti smatrani za istinska ‘ljudska bica’, jer njihova priroda, njihov izgled i sama njihova aktivnost su bili više nalik životinjskima, koja je i dalje daleko nazad u njezinom razvoju, jedino je forma bila slicna ljudskom bicu. To je zašto su kasniji ljudi imenovali ove žive tvorevine pret-povijesnim ljudima, no koji se nisu mogli porediti sa ljudskim bicem koje je u posjedu slobodne volje i svjesnosti, koje je on takoder trebao koristiti intelektualno na ispravan nacin.
Niti može biti receno kako je ljudsko bice evolviralo od ovog Pred-Adam-ita, buduci je ljudsko bice bila nova tvorevina koju je Bog jedino eksternalizirao nakon što su mnogi prvobitni duhovi ocekivali njihovo utjelovljenje. Pret-povijesno bice je bilo jedno od mnogih tvorevina koje su sve bile trebale služiti njihovu svrhu pripremanja prebivališta za kasnije pojavljujuce ljudsko bice koje bi mu garantiralo bezbrižan zemaljski život. Pred-Adamiti su bili ona covjeko-lika ljudska bica koja se nisu mogla smatrati odgovornima buduci su živjeli instinktivno, poput životinja.... koja su živjela na Zemlji davno prije ljudskih bica.... koji nisu bili samo svjesni i mogli su jedino živjeti u grupama.... koji su stoga mogli biti pronadeni jedino tamo gdje bi se ljudska bica naknadno skrasila, za koja su oni pripremili specificna podrucja sa njihovom neprekidnom aktivnošcu. Ovo je bila prirodena karakteristika bica i sebe je izražavala u kultiviranju ogromnih podrucja tla, sistematskim sijanjem suštinskih supstanci i ubiranjem žetve na takvim prostranstvima zemlje.... Oni su to radili potpuno nesvjesno, kao rezultat prirodnog instinkta samo-ocuvanja.... Oni su se medusobno borili i snažniji je pobijedio. I tako su oni takoder doprinijeli cinjenici da su neprestano nova duhovna bica sebe utjelovljavala, pa iako samo kratak period vremena, da bi dokazali njihovu snagu, kada su se više manje snažni impulsi izražavali koji su postepeno slabili što su oni duže živjeli i onda takode polako postizavali zrelost koja im je omogucila uci u njihovo posljednje utjelovljenje kao ljudsko bice.
Tako su covjeko-lika ljudska bica vec postojala davno prije prvih ljudskih bica, ali ona se ni na koji nacin ne mogu dovesti u svezu sa stvarnim ljudskim bicima. Oni su se sa njima mogli usporediti u njihovom izvanjskom obliku ali oni su živjeli kao životinje.... u njihovim instinktima baš kao i u njihovom nacinu prokreacije [[(radanja-stvaranja novog života)]], koji je evolvirao u liniji sa njihovim duševnim supstancama, i bili su jedno od mnogih djela stvaranja koja su opet nestala nakon što su bila završila njihov zemaljski zadatak, tako bica više nisu potrebovala takve tvorevine, i oni su naknadno izumrli poput toliko puno tvorevina koje je Zemlja udomacivala jedno vrijeme kako bi ustupili mjesto za nove tvorevine....
Ali ne može se reci da je moderno ljudsko bice evolviralo od ovih pret-povijesnih tvorevina, radije, on je bio i jeste novo stvaranje, obdaren sa slobodnom voljom i intelektom, koji je onda bio trebao sebe dokazati, stoga je on takoder opet primio njegovu samo-svjesnost. Do kojeg stupnja su Pred-Adamiti mogli takoder koristiti izvjesnu kolicinu inteligencije je zavisilo samo o stupnju zrelosti njihovih utjelovljenih duševnih-cestica koji su, medutim, bili nesposobni razmišljati i jedino su izražavali njihovu inteligenciju kroz njihov aktivan rad, time nesvjesno.... Ova je aktivnost unatoc tome proizvela najveca cudesna djela, kako se cesto može vidjeti u prirodi da su staze bile stvorene za ova bica da bi dosegla jedni druge, da su stvorili klance i podzemne prolaze i tako stvorili prve preduvjete za ljudsku rasu tako da su potonji onda mogli živjeti ispravan nacin života kada je bilo došlo vrijeme za prve prvobitne duhove da sebe utjelove kao ljudska bica.... Što su se više ljudi rasprostirali, (prvobitni duhovi u ocekivanju utjelovljenja), to su više pret-povijesna bica pocela nestajati što se, medutim, jedino uvijek dogadalo u stadijima, sve dok ljudska rasa nije pocela nastanjivati Zemlju i zapoceo je njihov pripremni period, kada je jednom pali prvobitni duh morao sebe dokazati, i prema tome ljudsko je bice moralo biti opskrbljeno sa samo-svjesnošcu, intelektom i slobodnom voljom kako bi putovalo stazom preko Zemlje što ce ga opet voditi do Oca iz Kojeg je jednom potekao.
AMEN
Traducteurs