Everyone is able to distinguish right from wrong if he only considers the effect on himself, if he considers what serves his own well-being or creates open discomfort for him.... quite apart from those procedures which obviously cause damage or great suffering. The human being will always know what serves him for the best, what he wishes for himself or what he would ward off if he were the target of attacks or also of good actions by a fellow human being. The human being knows quite well what is right or wrong, which is why he was also given the commandments of love which once again require him to do what is quietly hidden in the human being as a feeling but which he does not always pay attention to. Therefore, the divine commandments of love should make him aware of his duties towards God and his neighbour.... He should learn to live consciously, always with the measure of the divine commandments in his conduct of life. Emotionally he knows that his neighbour demands the same from him as he demands from himself: loving accommodation and respect for what belongs to him.... as well as help when his neighbour needs it, because in the same situation he would also be grateful for the same, for the same consideration he finds in him as well as for the understanding for his own needs. Man need only ever put himself in his neighbour's place, and then he will know what is right in every case. But now the degree of self-love which still controls the human being is decisive, for although he knows what he should do and what is good in God's eyes, his self-love can nevertheless be so strong that he is incapable of making a sacrifice for the benefit of his neighbour.... Then he must use great force to overcome his self-love in favour of the neighbour, but it cannot be said that he is incapable of distinguishing good from evil, that he does not know that he is obliged towards the neighbour.... but precisely his knowledge increases the sin of omission he commits when he does not relieve his neighbour's distress, although he is capable of doing so.... For only his excessive self-love prevents him from carrying out a work of help, but he knows that he should do it according to God's will and His commandments of love. He knows what it is like to be in need himself and is then grateful for every help. And so he should also think of his neighbour in his adversity and not deny him help, even if it costs him a sacrifice of overcoming.... But the more his work of love will be valued and he will be rewarded for what he has done out of love for his neighbour. Every person will therefore be able to understand the divine commandments of love, for the feeling for right and wrong, for good and evil, is present in every human being, just as he will therefore not be able to 'sin with impunity' because he will always recognize his wrongdoing towards his neighbour.... Therefore, love for his neighbour should first prevent him from sinful actions against him, he should fight unkindness.... then the path to practicing love for his neighbour will not be far away. For the spark of love is within him and will also easily ignite if the person is of good will.... which he proves when he refrains from all sinful actions against his neighbour and thus wants to protect him from all kinds of harm. Then it is no longer far to render him services of love, because he puts himself in the place of the neighbour who is in need and now also wants to help him.... Good and evil, right and wrong, must be consciously separated.... fight the one, strive for the other.... Then the path is no longer far to unselfish activity of love, for then the human being is of good will and will act according to God's will.... he will act, think and speak according to the commandments of love for God and neighbour....
Amen
TranslatorSvatko može razlikovati dobro od zla, samo ako on razmatra učinak na sebe samoga, ako on misli što njemu samome služi za dobrobit, ili mu otvoreno stvara neugodu... bez spomena o takvim postupcima koji očigledno uzrokuju štetu ili veliku patnju. Čovjek će uvijek znati što njemu samome služi za dobrobit, što bi on sam sebi želio, ili što bi on otklonio od sebe, kada bi on sam bio meta napada ili također dobrih postupaka bližnjega. Čovjek vrlo dobro zna što je ispravno ili neispravno (pravedno ili nepravedno), za što su mu također dane i zapovijedi Ljubavi, koje još jednom zahtijevaju da on čini ono što je u čovjeku tiho skriveno kao osjećaj, na kojeg on međutim ne obraća uvijek pažnju. Stoga mu Božanske zapovijedi Ljubavi trebaju prizvati pažnju na njegove obaveze prema Bogu i bližnjemu... On treba naučiti svjesno živjeti, uvijek sa mjerilom Božanskih zapovijedi u svom vođenju života. Prema osjećaju, on zaista zna da bližnji od njega želi isto što on želi od njega: Ljubav-no izići ususret i poštivati ono što mu pripada... kao međutim i pomoć, kada ju bližnji treba, jer bi u istoj situaciji i on bio zahvalan za isto, za jednaki obzir koji on nalazi od njega, kao i za razumijevanje za vlastite nevolje. Čovjek uvijek jedino treba sebe samoga staviti na mjesto bližnjega, a onda će on također znati što je ispravno (pravedno) u svakoj prilici. Sada međutim odlučuje mjera samoljublja koje još vlada čovjekom, jer premda on zna što on treba učiniti i što je dobro pred Božjim očima, ipak njegovo samoljublje može biti toliko snažno, da on nije sposoban podnijeti žrtvu u korist bližnjega... Onda on mora upotrijebiti veliku silu, kako bi nadvladao svoje samoljublje u korist bližnjega, no ne može se reći da on nije sposoban razlikovati dobro i zlo, da on ne zna da je obvezan naspram bližnjega... no upravo njegovo znanje povećava grijeh propusta kojeg on čini, kada on svojemu bližnjemu ne ublažava nevolju, čak i ako on nije sposoban za to... Jer, njega jedino njegovo preveliko samoljublje sprječava izvršiti pomoćno djelo, no on zna da bi ga on trebao napraviti sukladno Božjoj volji i Njegovoj zapovijedi Ljubavi. On zna kako je to, sam zapasti u nevolju, i onda je za svaku pomoć zahvalan. A tako on također treba misliti na bližnjega u njegovoj nevolji, i ne uskratiti mu pomoć, čak i kada ga to košta žrtve nadvladavanja... Njegovo djelo Ljubavi će međutim biti to više cijenjeno, i njemu nadoknađeno što je on učinio iz Ljubavi prema bližnjemu. Dakle, svaki će čovjek moći razumjeti Božanske zapovijedi Ljubavi, budući da u svakom čovjeku postoji osjećaj za pravedno i nepravedno, za dobro i zlo, kao što on stoga neće moći „nekažnjeno griješiti“, budući da će on uvijek prepoznati svoju nepravednost na bližnjemu. Njega ponajprije treba Ljubav za bližnjega spriječiti od grješnog postupanja protiv njega, on se treba boriti protiv neljubavnosti (nemilosrdnosti, neljubaznosti)... onda više neće biti daleko od prakticiranja Ljubavi prema bližnjemu. Jer, iskra Ljubavi je u njemu, i ona će se također lako zapaliti ako je čovjek dobre volje... što on dokazuje, ako se on suzdržava od svih grješnih djela protiv bližnjega, i njega stoga želi sačuvati od štete svake vrste. Onda on više nije daleko od toga da mu čini Ljubav-no služenje, budući da on sebe samoga stavlja na mjesto bližnjega koji je u nevolji, i sada mu također želi pomoći... Dobro i zlo, pravedno i nepravedno, moraju biti svjesno razdvojeni... jedno pobijeđeno, drugo nastojano. Onda više nije dug put prema nesebičnoj aktivnosti Ljubavi, budući je onda čovjek dobre volje, i on će postupati prema Božjoj volji... on će postupati, razmišljati i govoriti prema zapovijedima Ljubavi za Boga i za bližnjega.
AMEN
Translator