And salvation came from above.... For the earth lay in deepest darkness, the earth and the kingdom of light were unbridgeably separated from each other, and therefore first a bridge had to be built from above to the earth, which people were then to enter and were also able to do so, because one preceded them, Who wanted to lead them back to the father.... For the father longed for His children.... But He could not lift them up by virtue of His love, instead, the guilt had to be settled first which had caused a wide gulf between the creations and the creator. Without atonement for this guilt it was impossible to return to the father; but again, the guilt-ridden creatures were also unable to make atonement themselves. And therefore the gulf was unbridgeable until a saviour descended from above Who accomplished the work of atonement.... The eternal love Itself descended to earth and brought salvation to humanity.... The eternal love Itself redeemed the guilt and made atonement for the great sin by incarnating Itself in a human shell and now made a sacrifice as a human being which was unique.... for this human being Jesus took upon Himself a measure of suffering and torment out of love and walked the path to the cross with people's guilt of sin burdened.... He suffered and died on the cross in order to offer God the sacrifice of atonement for His fallen brothers. For this man Jesus recognized humanity's enormous guilt of sin because His soul came from the kingdom of light, because a soul of light, a primordially created angelic spirit, voluntarily offered to make atonement for His fallen brothers as a human being. This soul of light therefore animated the body of the infant Jesus and as such began its journey across the earth with the same task that is given to all of God's creatures: to spiritualize themselves through a life of love and to reunite with the eternal love as it was in the beginning.... And Jesus exemplified a life of love to people, He showed them the path to the father, He demonstrated in Himself the effect of a way of life in unselfish neighbourly love, and He concluded His earthly life with the work of redemption, with the redemption of that great guilt which once caused the beings to become wretched.... But this act of atonement was not accomplished by the 'human' but by the 'love' in Him.... For through His life of love He caused the eternal love to manifest Itself in Him, to fill Him completely. And Jesus then drew the strength from it to accomplish the work of salvation. A human being would never have been able to accomplish such an act without love, and thus it was love Which atoned for humanity's sins.... it was God Himself Whose fundamental substance is love and Who was in all fullness in the man Jesus, so that He deified Himself on earth through love, so that He became one with the eternal love.... God became 'man'.... Jesus was 'God'.... Only he who has changed himself into love will be able to understand this mystery, and he will also be able to understand that from the hour of redemption onwards there was a bridge which leads to the father, which can be entered by every one of His creatures who wants to reach the father, and that Jesus, the divine redeemer, built this bridge through His suffering and death on the cross. Love Itself devised a path to enable the fallen being to return home to the father, and love Itself initiated this path.... And thus salvation came from above to earth, which was cut off in deepest darkness and no longer had any contact with the kingdom of light. The eternal light let Himself descend, He broke through the darkness, the lord of light and bliss took up the battle against the prince of darkness.... And He defeated him, He paid the debt on the cross with His death and ransomed the souls from the one who held them in bondage. But God accomplished this act of salvation in a human being because God was unable to suffer and die and because a sacrifice which was intended to compensate for this immense guilt could only be associated with immeasurable suffering and torment and the most bitter death, which the human being Jesus wanted to endure out of love for humanity in order to bring His children back to the father, for whom He yearned. This work of salvation was unique, for profoundest love and highest wisdom united, which the man Jesus possessed, and He therefore mustered all willpower to suffer and die for His fellow human beings. And thus salvation came to earth on that night when the infant Jesus was born.... God Himself sent His Son to earth, Who then prepared a dwelling place for the father in Himself, so that father and son.... God and man.... united and accomplished the work of mercy, so that the original sin was redeemed and the path is now free for every human being upwards, to the father, to the kingdom of light and bliss....
Amen
TranslatorSpasenje je došlo odozgor.... jer Zemlja je ležala u najdubljoj tami, Zemlja i kraljevstvo svjetla su bili nepremostivo odvojeni jedno od drugoga, i zbog toga je najprije trebao biti sagrađen most odozgor do Zemlje, kojim su ljudi onda trebali, a također i mogli gaziti, budući da im je prethodio Jedan, Koji ih je želio dovesti nazad k Ocu.... jer Otac je čeznuo za Svojom djecom.... Ali, On ih nije mogao snagom Svoje Ljubavi podignuti, nego je prethodno morao biti podmiren dug (krivnja), koji je doveo do širokog jaza između stvorenja i Stvoritelja. Bez namirenja ovog duga (ispaštanja ove krivnje), bilo je nemoguće vratiti se Ocu; no opet, stvorenja natovarena dugom (krivnjom) nisu niti bila u stanju sama izvršiti naknadu. I zbog toga je jaz bio nepremostiv tako dugo, dok odozgor nije sišao Spasitelj, Koji je izvršio djelo iskupljenja. Sama vječna Ljubav je sišla na Zemlju i donijela spasenje ljudima, Sama vječna Ljubav je uklonila dug i dala zadovoljštinu za veliki grijeh, utjelovljujući Se u ljudskom omotaču i, sada kao čovjek, prinijela žrtvu, koja je bila jedinstvena.... jer, ovaj čovjek Isus je, iz Ljubavi uzeo na Sebe mjeru patnje i muke, i opterećen krivnjom grijeha ljudi pošao putem do Križa.... On je trpio i umro na križu, da bi Bogu prinio žrtvu iskupljenja za svoju palu braću. Jer, ovaj čovjek Isus je prepoznao ogromnu krivnju grijeha čovječanstva, budući da je Njegova duša potjecala iz kraljevstva svjetla, budući da se jedna svjetlosna duša, jedan prvobitno stvoreni anđeoski duh, dobrovoljno ponudio, da kao čovjek dade zadovoljštinu za svoju palu braću. Ova svjetlosna duša je dakle, oživjela tijelo djetešca Isusa, i kao takva poduzela put na Zemlji, s istim zadatkom, koji je postavljen svim Božjim stvorenjima: produhoviti se kroz život Ljubavi i iznova se sjediniti sa vječnom Ljubavlju, kao što je to bilo u početku.... A, Isus je ljudima postavio primjer života Ljubavi, On im je pokazao put do Oca, On je na Sebi Samome dokazao učinak življenja u nesebičnoj Ljubavi prema bližnjemu, i On je zaključio svoj zemaljski hod djelom otkupljenja, otplatom ovog velikog duga (krivnje), koji je jednom učinio da bića postanu nesretna.... Ali, nije „ljudsko“ ostvarilo ovo djelo iskupljenja, nego „Ljubav“ u Njemu.... Jer, kroz Svoj život Ljubavi, On je ponukao vječnu Ljubav da Se manifestira u Njemu, da Ga u potpunosti ispuni.... I Isus je sada od Nje dobio snagu da ostvari djelo otkupljenja. Čovjek ne bi nikada mogao izvesti takav čin bez Ljubavi, i tako je to bila Ljubav, Koja je iskupila (nadoknadila) grijehe čovječanstva.... bio je to Sam Bog, Čija je izvorna supstanca Ljubav, i Koji je u svoj punini bio u čovjeku Isusu, tako da se ovaj na Zemlji deificirao (obogotvorio, učinio Bogom) kroz Ljubav, da je On postao Jedno sa vječnom Ljubavlju.... Bio je to Bog „Čovjek“.... Bio je to Isus „Bog“.... Jedino onaj tko je sebe samoga promijenio u Ljubav, moći će pojmiti ovu tajnu, moći će također pojmiti, da je od trenutka otkupljenja pokazan most, koji vodi Ocu, kojemu može pristupiti svako Njegovo biće, koje želi doći do Oca, i da je Isus, Božanski Otkupitelj, izgradio ovaj most kroz Svoju patnju i smrt na Križu. Sama Ljubav je smislila način, da palome omogući povratak kući k Ocu, i Sama Ljubav je poduzela ovaj put.... I tako je odozgor spasenje došlo na Zemlju, koja je bila odsječena u najdubljoj tami, i više nije imala nikakav doticaj sa kraljevstvom svjetla. Samo vječno svjetlo pustilo Se dolje, On je razbio tamu, Gospod svjetla i blaženstva je poduzeo borbu protiv princa tame.... I On ga je porazio, On je na Križu Svojom smrću platio dug i oslobodio duše od onoga koji ih je držao vezanima. Ali, ovo djelo otkupljenja je Bog izvršio u čovjeku, jer Bog nije mogao patiti i umrijeti, i jer je žrtva koja je trebala poravnati (podmiriti) ovaj ogromni dug, mogla biti povezana jedino sa neizmjernom patnjom i mukom i najgorčom smrću, koje je čovjek Isus želio podnijeti iz Ljubavi za čovječanstvo, da Ocu vrati nazad Njegovu djecu, za kojom je On čeznuo. Ovo djelo otkupljenja je bilo jedinstveno, jer su se sjedinile najdublja Ljubav i najviša mudrost, koje je čovjek Isus posjedovao, i On je otuda sakupio svu snagu volje, da trpi i umre za Svoje bližnje. I tako je Spasenje došlo na Zemlju u onoj noći, kada se rodilo djetešce Isus.... Sam Bog je poslao na Zemlju Svoga Sina, Koji je sada za Oca pripremio u Sebi prebivalište, tako da su Se Otac i Sin.... Bog i čovjek.... sjedinili i ostvarili djelo milosrđa, da je uklonjena (iskorijenjena, izbrisana, otplaćena, uništena, otrta) prvobitna krivnja i sada je za svakog čovjeka slobodan put uvis, do Oca, u kraljevstvo svjetla i blaženstva.
AMEN
Translator