• Back

Communism....

From the communist point of view there should to be no differences in external life conditions nor in the life-style of the individual. Yet this does not correspond to God's will Who Himself takes into account the manifold differences of human beings' destinies. People should certainly strive to allow their neighbour the same of what they themselves possess and what makes them happy, but it must always be left to the individual to interpret the commandment of neighbourly love. He must not be compelled to share his property, nor, on the other hand, must his property be taken away from him if he has lawfully acquired it. There will always be and remain differences in the size of property as long as people's work capacity and their willingness to work varies, and these can never become the same, the free development of the individual should not be prevented.

It would be a monotonous world if God had not been diverse in His creation and if He had not given the human being the ability to fashion his life according to his own will and strength. Since both must find application, this is the purpose and goal of life on earth. The will of the human being may manifest itself in numerous ways, the life energy flowing to the human being can be variously applied. Just as God has also distributed it in various ways, consequently people's activity must be different too and therefore, understandably, also their earthly success. Differing living conditions develop from this, because they depend on human existence. Everyone should, of course, strive to see justice done in all things to other people but this does not signify absolute equality.

Indeed the difference in success is an incentive to increase activity and activity is always beneficial, while the urge to be active is instantly diminished if success doesn't flow from it. Unused life energy is also an indication of standstill or even regression, for the human being himself as well as for the development of the spirit bound in matter. Uninterrupted activity guarantees uninterrupted upward development. God, therefore, allows for destinies to have different effects in order to heighten the individual's drive towards activity.... just as He also generally provides people differently with earthly possessions, with abilities and earthly success. Because communal life should also awaken the thought of love for other people and inspire activity. But as soon as people attempt to equalise the conditions of life by taking from one person and giving it to another, as soon as people strive to remove all differences, the urge for zealous activity is also suppressed, just as righteous thought and action is put into question too. Because then people are no longer assessed on their merit but the person who has lost his value, due to his attitude or laziness, receives in equal measure.

There have to be differences, there must be elevated and downcast human beings so that the service of love for other people can unfold.... there has to be wealth and poverty or mankind would lack all striving and the will to be active would be reduced to a minimum. Individual hardship and misery of the individual can only be alleviated with love and never by an action that extends to many people for the purpose of parity and egalitarianism of life's conditions, which would never be a blessing for humanity. Moreover, this would be tantamount to wanting to interfere with divine plans of destiny, wherein people shall never succeed, because even where compensation on a worldly basis is achieved, God increases His demands on the human being or His will ruins what people's will attempts to implement, if it does not correspond to divine will....

Amen

KOMUNIZAM....

S komunističkog gledišta ne bi smjelo biti nikakvih razlika u vanjskim životnim uvjetima niti u životnom stilu pojedinca. Ipak ovo se ne podudara sa voljom Boga Koji je Sam dozvolio mnogostruke razlike među ljudskim sudbinama. Ljudi bi sasvim izvjesno trebali stremiti omogućiti njihovom bližnjemu isto od onog što oni sami posjeduju i što ih čini sretnima, ali mora se uvijek ostaviti pojedincu da protumači zapovijed Ljubavi prema bližnjemu (Matej 22:39; Marko 12:31). On ne smije biti prisiljen dijeliti svoje vlasništvo, niti se, u drugu ruku, njegovo vlasništvo smije od njega oduzeti ako ga je on zakonito stekao. Uvijek će biti i ostati razlike u veličini posjeda sve dok radna sposobnost ljudi kao i njihova voljnost da rade variraju, a ovi nikada ne mogu postati isti, slobodan razvoj pojedinca ne smije biti spriječen.

Bio bi to monoton (ujednačen, dosadan) svijet da Bog nije bio raznolik u Njegovom stvaranju te da nije dao ljudskom biću sposobnost oblikovanja njegovog života sukladno njegovoj volji i snazi. Budući da oboje moraju naći svoju primjenu, ovo je svrha i cilj života na Zemlji. Volja ljudskog bića može sebe pokazati na brojne načine, životna snaga koja dotječe ljudskom biću može biti različito primjenjena. Baš kao što ju je Bog također razdjelio na različite načine, posljedično tome ljudska aktivnost mora biti također različita i prema tome, razumljivo, također i njihov zemaljski uspjeh. A iz ovog slijede drugačiji životni uvjeti pošto oni moraju biti prisutni u ljudskom postojanju. Svatko bi trebao, naravno, stremiti tome da se pravda sprovodi u svim stvarima prema drugim ljudima ali ovo ne naznačava apsolutnu jednakost.

Uistinu, različitost uspjeha je jedan poticaj da se poveća aktivnost a aktivnost je uvijek blagotvorna, dok je poriv da se bude aktivan trenutno umanjen ako iz toga ne proizlazi uspjeh. Neiskorištena životna energija je također naznaka zastoja ili čak nazadovanja, i to za samo ljudsko biće baš kao i za razvoj duha vezanog u materiji. Neprekidna aktivnost jamči stalan uzlazni razvoj. Bog, prema tome, dopušta da sudbine imaju različite učinke kako bi se povećao poriv pojedinca prema aktivnosti... baš kao što On također generalno opskrbljuje ljude različito sa zemaljskim vlasništvima, sa sposobnostima i zemaljskim uspjehom. Jer život u zajednici (tj. društveni život) bi također trebao probuditi misao o Ljubavi prema drugim ljudima i nadahnuti aktivnost. Ali čim ljudi pokušavaju izjednačiti uvjete života tako da oduzimaju od jedne osobe i daju drugoj, čim ljudi streme otkloniti sve različitosti, poriv za gorljivom aktivnošću je također potisnut, baš kao što su također pravedno razmišljanje i djelovanje dovedeni u pitanje. Jer onda ljudi više nisu procijenjeni prema njihovoj zasluzi (vrlinama) nego osoba koja je izgubila svoju vrijednost (korisnost), zahvaljujući stavu lijenosti, prima u jednakoj mjeri.

Mora biti različitosti, mora biti uzdignutih i oborenih ljudskih bića tako da se može razviti služba Ljubavi za druge ljude... mora biti bogatstva i siromaštva ili bi čovječanstvu nedostajalo sveg stremljenja a volja da se bude aktivnim bi se umanjila do minimuma (Ponovljeni Zakon 15:7-11). Teškoća i bijeda pojedinca može se jedino ublažiti sa Ljubavlju a nikad od strane akcije koja se proteže na mnoge ljude u svrhu jednakosti i ravnopravnosti životnih uvjeta, što nikada ne bi bilo na blagoslov čovječanstva. Štoviše, ovo bi bilo isto što i uplitanje u Božanske sudbinske planove, u čemu ljudi neće nikada uspjeti, jer čak i tamo gdje je ravnoteža na svjetovnoj osnovi postignuta, Bog povisuje Svoja potraživanja od ljudskog bića, ili će Njegova volja uništiti ono što je ljudska volja pokušala postići, ako se ne podudara sa Božanskom voljom..._>AMEN