• Back

(Continuation of No. 786 and 787)

Path of the soul before earthly existence.... re-embodiment doctrine...

How far the heavenly father's care for His children on earth extends is evident from the fact that every embodiment beforehand already guarantees the greatest possible spiritual development which can be achieved in this form, so that the human being's soul is at a certain degree of maturity when it enters the body of flesh and the last embodiment is now completely sufficient for the attainment of childship to God if the human being makes it a matter of concern to utilize earthly life to the best of his ability for spiritual progress. If this time of grace has passed uselessly or unsuccessfully for the soul due to its own will or resistance, this is all the more regrettable as the being now has to bear the consequences of its resistance itself, i.e. at the same time all immature and unfinished spirituality also results in suffering and punishment.... The soul will suffer to the same extent as it recognizes its weaknesses and faults and can no longer free itself from these as it did on earth.... The time of grace of its own redemption is over, and if the work of redemption and love of the perfect beings would not start to help the soul and bring it up, the soul would now be hopelessly lost.

However, it is a false assumption that a uselessly spent earthly life can be taken up again at will in order to make up for the neglected self-redemption. If such were intended by the lord of creation without exception, then there would truly be no need for the divine saviour's work of redemption, for every being would then be free to repeat the once missed or badly used earthly life at will, and thus the immense blessing of the work of redemption would be considerably reduced, whereas, however, precisely for the short duration of earthly life through the act of salvation unlimited blessings were acquired for the human being in order to enable a complete liberation from matter during this time, even though it is up to every human being to choose this path of grace, resp. or to take upon himself the time of suffering in the hereafter with all its torments. God's infinite love will not allow any being to fall prey to eternal destruction, and the possibilities of purification are endless, yet you will only be allowed to make use of your time on earth once, apart from the few cases where the lord has linked a special task or intention to it.... which, however, can never be generalized. The teaching of re-embodiment is always detrimental to people, for in a certain lukewarmness of spirit they will always seek comfort or justification in the fact that they can make up for everything they lack one day, and such a teaching will never be beneficial, for only restless work on themselves can bring them the success that they can one day look back on their life with satisfaction.... while the teaching of re-embodiment always leaves a loophole open which the weak, careless and lukewarm make use of. You should not forget your goal for one minute of your life, always strive for reunification with God and try to utilize your time on earth to the utmost, only then will you make yourselves worthy of the careful loving care that the lord God has bestowed upon you during the infinitely long path you have travelled until your earthly existence....

Amen

PUT DUŠE PRIJE NJENOG ZEMALJSKOG POSTOJANJA... UČENJE O REINKARNACIJI....

Koliko daleko se proteže briga Nebeskog Oca za Njegovu djecu na Zemlji, vidljivo je iz toga da svako utjelovljenje već prije osigurava najveći mogući duhovni razvoj, koji može biti postignut u toj formi, tako da se duša čovjeka pri svom ulasku u tijelo od mesa, nalazi u određenom stupnju razvoja, i sada je posljednje utjelovljenje sasvim dovoljno za postizanje dijeteštva Božjeg, ako čovjek nastoji zemaljski život svim snagama iskoristiti za duhovni napredak. Ako je ovo vrijeme milosti, zbog vlastite volje ili otpora, prošlo beskorisno ili s malo koristi za dušu, onda je to još žalosnije, budući sada biće treba samo snositi upravo posljedice vlastitog otpora, odnosno, sve nezrelo i nesavršeno duhovno, istodobno djeluje (utječe) također kao patnja i kazna... Duša će patiti u istoj mjeri u kojoj prepoznaje svoje slabosti i pogreške, a više se ne može, kao na Zemlji, sama osloboditi... Vrijeme milosti vlastitog iskupljenja je završeno, i ako otkupljujuća i Ljubavna djelatnost savršenih bića ne bi započela pomagati duši i nositi je naviše, duša bi sada bila bezizgledno izgubljena. No, sada je pogrešna pretpostavka, da bi se jedan uzaludno proveden zemaljski život proizvoljno mogao iznova uzeti na sebe, kako bi se nadoknadilo propušteno samo-iskupljenje. Ako bi ovo bilo bez iznimke predviđeno od strane Gospodara Stvaranja, onda uistinu ne bi bilo potrebno otkupljujuće djelo Božanskog Spasitelja, budući bi onda svako biće bez poteškoće bilo slobodno da jednom promašeni ili loše iskorišteni zemaljski život proizvoljno ponovi, i tako bi ogromni blagoslov djela otkupljenja bio znatno umanjen, dok su međutim, upravo zbog kratkog trajanja zemaljskog života, kroz djelo otkupljenja čovjeku priskrbljene milosti bez mjere, upravo kako bi mu omogućile potpuno oslobađanje od materije u ovom vremenu, iako je to prepušteno svakom čovjeku, da odabere ovaj put milosti, odnosno,učini ga sebi korisnim, ili da navuče na sebe vrijeme patnje u onostranom sa svim mukama. Beskrajna Božja Ljubav ne dopušta da nijedno Njegovo biće padne u vječnu propast, i beskrajno je mnogo mogućnosti za pročišćavanje, no samo jednom će vam biti dopušteno koristiti vrijeme na Zemlji, osim u malo slučajeva, gdje Gospod s tim povezuje određeni zadatak ili nakanu.... štose nikako ne treba poopćavati. Učenje reinkarnacije je uvijek štetno za ljude, jer će oni u određenoj mlakosti duha tu uvijek tražiti svoju utjehu ili svoje opravdanje da oni sve svoje nedostatke jednom mogu nadoknaditi, pa takvo učenje neće nikada biti blagoslovljeno, budući će jedino neprestani rad na sebi samima njima donijeti uspjeh, tako da će se jednom moći zadovoljno osvrnuti na svoj život.... dok učenje o reinkarnaciji uvijek ostavlja otvorena stražnja vrata, kojima se služe slabi, nemarni i mlaki. Ni minutu svoga života ne smijete zaboraviti vaš cilj, trebate jedino uvijek stremiti ponovnom sjedinjenju s Bogom, i pokušavati do kraja (do krajnosti) iskoristiti vrijeme na Zemlji, jedino onda vi sebe činite dostojnima brižljive Ljubavne skrbi, koju vam Bog Gospod ukazuje za vrijeme beskrajno dugog puta, kojeg ste vi prešli do vašeg zemaljskog postojanja.

AMEN