Meine Gerechtigkeit fordert Abtragung jeglicher Schuld.... denn das ist das Gesetz göttlicher Ordnung, daß jede Ursache ihre Wirkung nach sich zieht. Jede Schuld ist ein Vergehen gegen die ewige Ordnung, sie ist eine Tat, die sich irgendwie auswirken muß und die sich immer nur schlecht auswirken wird, weil sie ein Verstoß war gegen Meine Ordnung von Ewigkeit. Es wird Böses immer nur Böses gebären.... und ohne Wirkung bleibt keine schlechte Tat. Ihr Menschen könntet also mit einer Schuld belastet niemals in Freiheit und Seligkeit leben im geistigen Reich, weil diese Schuld darum eine Belastung ist für die Seele, weil die schlechten Auswirkungen ständig die Seele gemahnen würden zu einer gerechten Ausgleichung.... weil die Schuld einfach das Bewußtsein einer "seligen Freiheit" nicht zuläßt.... denn die Seele ist aus der göttlichen Ordnung getreten und muß unbedingt zuvor diese göttliche Ordnung wiederherstellen, ehe sie ihre Freiheit genießen kann. Es ist dies keineswegs ein Strafakt Meinerseits, sondern einfach Gesetz, weil in Meinem Reich Gerechtigkeit herrschet und Liebe und weil beides sich nicht verträgt mit einer unausgeglichenen Schuld. Selig sein kann nur ein schuldloses Wesen, ein Wesen, das die kleinste Lieblosigkeit wettgemacht hat mit Liebe, ein Wesen, das nun ganz in die ewige Ordnung eingegangen ist.... ein Wesen, das alle Schuld bezahlt hat, das alle Schuld aufgewogen hat mit Liebe.... Und dazu ist kaum ein Wesen fähig, das als Mensch auf Erden lebte und in vielfacher Weise schuldig geworden ist.... weil es den Erdenweg zurückgelegt hat in unvollkommenem Zustand, weil das Wesen sich durch diesen unvollkommenen Zustand nicht in göttlicher Ordnung bewegt.... weil es die Liebe noch nicht in sich zur Entfaltung gebracht hat, also durch die Lieblosigkeit ein Maß von Schuld angehäuft hat, zu dessen Tilgung das Erdenleben zu kurz ist, selbst wenn sich das Wesen noch in diesem zur Liebe wandelt.... eben weil Meine Gerechtigkeit einen Ausgleich fordern muß, der seiner Schuld entspricht.... Ich kann nicht Seligkeit schenken in Meinem Reich, bevor die Schuld "auf Heller und Pfennig" bezahlt ist.... Aber Ich kann eine Sühneleistung annehmen, die für die schuldig gewordene Seele gezahlt wird.... aber auch nur dann, wenn Liebe diese Sühneleistung verrichtet.... weil nur dann Meiner Gerechtigkeit Genüge getan wird. Und nun werdet ihr auch verstehen das Liebe- und Barmherzigkeitswerk des Menschen Jesu, Der es erkannte, in welcher Not der Mensch verstrickt ist und sich nicht von ihr frei machen kann während des Erdenlebens und auch im geistigen Reich, so er mit seiner Schuld belastet es betritt.... Er wußte es, daß Meine Gerechtigkeit nicht eine Schuld einfach streichen konnte, die noch nicht beglichen war, und darum brachte Er Sich Selbst am Kreuz als Sühneopfer dar, um die Menschen in den Zustand der Freiheit zu versetzen, der erst eine Glückseligkeit im geistigen Reich zuläßt. Er also bezahlte die Schuld auf "Heller und Pfennig" für den, der Sein Erlösungswerk annimmt, der sich selbst schuldig fühlt und Jesus Christus bittet, für ihn die Schuld getilgt zu haben durch Sein am Kreuz vergossenes Blut. Es würde kein seliges Wesen geben in Meinem Reich ohne dieses Erlösungswerk des Menschen Jesu.... Doch es kann in den Segen des Erlösungswerkes nur der kommen, der seine Schuld erkennet als Trennung zwischen sich und Gott, der diese Erkenntnis gewonnen hat als Folge seines Mir zugewandten Willens, in dem sich der Liebefunke entzündet hat.... ansonsten er niemals sich schuldig fühlen würde.... (27.3.1955) und das Bewußtsein seiner Schuld treibt ihn nun zu Mir in Jesus Christus, und er bittet Mich um Vergebung um Jesu Christi willen.... Und seine Schuld wird ausgeglichen, sie wird restlos getilgt, und er kann als freies Wesen eingehen in das Reich des Lichtes.... wo es nun wieder seine Aufgabe ist, sich am Erlösungswerk zu beteiligen. Als selbst erlöst, kann nun die Seele in einem Umfang tätig sein, daß sie nun auch die Seelen in die göttliche Ordnung zurückzuführen sucht, die unglückselig, weil unerlöst, sind.... Und diese Tätigkeit ist oft mühevoll und erfordert große Geduld und Ausdauer, doch ihre Liebe gibt ihr Kraft, und sie verwendet diese Kraft zum Dienst für Mich und Mein Reich.... sie dienet Mir und bezahlt gleichsam mit ihren Liebediensten eine Schuld, die Ich wohl getilgt, also gestrichen habe, jedoch eine solche Ausgleichung gern annehme, weil die Liebe sie Mir bietet.... Rastlos tätig sind die durch Jesu Blut erlösten Seelen im geistigen Reich, um Mir die noch abtrünnigen Seelen zuzuführen, doch sie erfüllen diese Tätigkeit nicht mehr im Schuldbewußtsein, sondern in völliger Freiheit und gelten darum nicht nur als Meine Knechte, sondern als Meine Mitarbeiter, die ohne geringsten Eigennutz nur zur Glückseligkeit der Bewohner des geistigen Reiches beitragen.... aus Liebe zu Mir und zu allem Geistigen, das Ich schuf. Die Seelen nun, die noch unerlöst in der Tiefe schmachten, sind also mit ihrer Schuld noch belastet, und darum büßen sie diese in ihrem qualvollen Zustand zum Teil ab.... doch sie werden sich niemals nur durch diese Qualen freikaufen können, sie werden niemals fertig werden mit ihrer Schuld ohne die Erlösung durch Jesus Christus.... Auf Erden haben sie die Gelegenheit versäumt, Dem ihre Schuld zu übergeben, Der für sie die Sühne geleistet hat durch Seinen Tod am Kreuze.... Einmal aber müssen sie es tun, ansonsten sie ewig nicht ihrer Schuld ledig werden. Und Ich lasse Mir genügen, wenn sie nur aus der Tiefe zu Mir rufen, um ihre Schuld in den Sand zu schreiben, um sie emporzuheben in lichtere Sphären, wo sie nun zwar schwer ringen müssen, aber doch einmal sich auch zur Erlöserarbeit erbieten und die nun ihrerseits wieder viel Schuld abtragen eben durch ihre Erlöserarbeit, die sie aber immer erst dann ausführen können, wenn sie sich Jesus Christus übergeben haben, daß Er sie erlöse aus der Gewalt ihres Kerkermeisters. Sie tragen also ihre Schuld ab freiwillig und aus Liebe, denn sie ist schon getilgt zuvor durch das Erlösungswerk Jesu.... Ihre Dankbarkeit und Glückseligkeit über ihre Befreiung aber können sie nicht anders kundtun als mit der Beteiligung an dem Erlösungswerk, weil sie selbst um die Not der Seelen in der Finsternis wissen und in ihrer Liebe nun allen verhelfen möchten zur Seligkeit in Freiheit.... Ohne Jesus Christus aber wäre kein Wesen fähig, weder auf Erden noch im Jenseits, die Sündenschuld selbst abzutragen.... Doch um der Gerechtigkeit willen muß jede Schuld gesühnt werden, und dieses Sühnewerk vollbrachte Jesus, und ihr Menschen könnet frei werden von jeder Schuld, auf Erden oder auch im jenseitigen Reich....
Amen
ÜbersetzerMoja pravednost zahtijeva podmirenje svake krivnje (duga).... jer to je zakon Božanskog reda, da svaki uzrok povlači za sobom svoju posljedicu. Svaka krivnja je prekršaj protiv vječnog reda, ona je djelo koje na neki način mora utjecati, i koje će uvijek jedino loše utjecati, budući je bilo prekršaj protiv Mojega reda od vječnosti. Zlo će uvijek roditi zlo.... a nijedno loše djelo ne ostaje bez posljedice (učinka). Tako vi ljudi, opterećeni krivnjom, ne bi nikada mogli živjeti u slobodi i blaženstvu u duhovnom kraljevstvu, jer je ta krivnja stoga teret za dušu, jer loše posljedice uvijek dušu opominju na pravično poravnanje.... jer krivnja jednostavno ne dopušta svjesnost „blažene slobode“.... budući je duša istupila iz Božanskog reda, i bezuvjetno mora prethodno iznova uspostaviti ovaj Božanski red, prije nego li može uživati svoju slobodu. Ovo nikako nije čin kažnjavanja s Moje strane, nego jednostavno zakon, budući u Mojemu kraljevstvu vlada pravednost i Ljubav, i jer obje ne toleriraju nepodmireni dug. Jedino biće bez krivnje može biti blaženo, biće koje je i najmanji nedostatak Ljubavi (neljubavnost, nemilosrdnost, neljubaznost) nadoknadilo s Ljubavlju, biće koje je sada potpuno ušlo u vječni red.... biće koje je isplatilo sav dug, koje je svaku krivnju izravnalo s Ljubavlju.... A jedva ikoje biće je za to sposobno, koje je živjelo na Zemlji kao čovjek, i na mnogo načina postalo krivo.... budući je prevalilo zemaljski put u nesavršenom stanju, budući se biće kroz ovo nesavršeno stanje nije pomaklo u Božanski red.... jer ono u sebi još nije razvilo Ljubav, stoga je kroz nedostatak Ljubavi nagomilalo količinu krivnje, za čije je uklanjanje zemaljski život prekratak, čak i kada se biće još u njemu pretvara u Ljubav.... baš zato što Moja pravednost mora zahtijevati poravnanje, koje odgovara njegovoj krivnji.... Ja ne mogu pokloniti blaženstvo u Mojemu kraljevstvu, prije nego je krivnja otplaćena „do posljednjeg novčića“....
Ali, Ja mogu prihvatiti nadoknadu (zadovoljštinu, ispaštanje, po(d)mirenje), koja će se platiti za dušu koja je postala kriva.... ali također samo onda, kada Ljubav vrši ovo po(d)mirenje.... jer jedino će onda Moja pravednost biti zadovoljena. A, sada ćete vi također razumjeti i Djelo Ljubavi i milosrđa čovjeka Isusa, Koji je prepoznao u kakvu nevolju je čovjek upleten, i sam se ne može osloboditi tijekom zemaljskog života, a ni u onostranom kraljevstvu, ako on uđe opterećen svojom krivnjom.... On je znao da Moja pravednost nije mogla jednostavno poništiti krivnju koja još nije bila namirena, i stoga je On Sam Sebe prinio na Križ kao Žrtvu pomirenja, kako bi ljude premjestio u stanje slobode, koje jedino omogućava blaženstvo u duhovnom kraljevstvu. On je tako otplatio dug „do posljednjeg novčića“ za onoga tko prihvati Njegovo Djelo Otkupljenja, tko se sam osjeća krivim i moli Isusa Krista, da je za njega otplatio krivnju Svojom Krvlju prolivenom na Križu. Ne bi postojalo nijedno blaženo biće u Mojemu kraljevstvu, bez ovog Otkupljujućeg Djela čovjeka Isusa.... Ipak, u blagoslov Djela Otkupljenja može doći samo onaj tko prepozna svoju krivnju kao odvojenost između sebe i Boga, tko je stekao ovu spoznaju kao rezultat njegove volje okrenute Meni, u kome se zapalila Ljubavna iskra.... inače se on nikada ne bi osjetio krivim.... (27 Ožujak 1955) a svjesnost njegove krivnje ga sada nagoni k Meni u Isusu Kristu, i on Me moli za oprost zbog Isusa Krista.... I njegova krivnja će biti poravnata, bit će potpuno uklonjena (izbrisana, otplaćena), i on može ući kao slobodno biće u kraljevstvo svjetla.... gdje je sada opet njegov zadatak sudjelovati u Djelu Otkupljenja.
Kao samo-otkupljena, duša sada može biti aktivna u toj mjeri, da sada ona također nastoji vratiti u Božanski red duše, koje su nesretne, jer su neiskupljene.... A ova je aktivnost često naporna i zahtijeva veliko strpljenje i ustrajnost, ali njezina Ljubav joj daje snagu, a ona ovu snagu koristi za službu za Mene i Moje kraljevstvo.... ona Mi služi i takoreći svojim Ljubavnim služenjem otplaćuje dug, kojeg sam Ja sasvim uklonio, stoga poništio, ali rado prihvaćam jedno takvo namirivanje, jer Mi ga nudi Ljubav.... Duše otkupljene Isusovom Krvlju su nezaustavljivo aktivne u duhovnom kraljevstvu, kako bi Mi privele još odmetnutih duša, one međutim, ovu aktivnost više ne ispunjavaju u svjesnosti krivnje, nego u potpunoj slobodi, i stoga ne važe samo za Moje sluge, nego za Moje suradnike koji bez najmanjeg vlastitog interesa jedino pridonose blaženstvu stanovnika duhovnog kraljevstva.... iz Ljubavi za Mene i za svo duhovno koje sam Ja stvorio. Sada duše koje još neizbavljene skapavaju u bezdanu, su dakle još opterećene njihovom krivnjom, i zato ju okajavaju, dijelom u ovom njihovom bolnom stanju.... no one sebi nikada neće moći otkupiti slobodu samo ovim mukama, njihova krivnja nikada neće dokončati bez Otkupljenja kroz Isusa Krista.... Na Zemlji su one propustile prilike da predaju njihovu krivnju Onome Koji je za njih dao nadoknadu Svojom smrću na Križu.... Ali, jednom će one to morati učiniti, inače za vječnost neće biti oslobođene njihove krivnje. A, Ja se puštam zadovoljiti, ako Me one samo zazovu iz ponora, da zapišem njihovu krivnju u pijesak, da ih uzdignem u svjetlije sfere, gdje se one sada zaista moraju teško boriti, no ipak će se jednom također ponuditi za Otkupljujući rad, te da one sad zauzvrat opet mnogo krivnje otplate (uklone, poravnaju) upravo kroz njihov Otkupljujući rad, kojeg one međutim uvijek tek onda mogu izvršiti, kada su sebe predale Isusu Kristu, da ih On izbavi iz vlasti njihova tamničara. One tako otplaćuju njihovu krivnju dobrovoljno i iz Ljubavi, budući je ona već prije uklonjena kroz Isusovo Otkupljujuće Djelo.... Svoju zahvalnost i blaženstvo nad njihovim oslobođenjem one međutim ne mogu drugačije izraziti, nego sudjelovanjem u Djelu Otkupljenja, budući one same znaju o nevolji duša u tami, i u svojoj Ljubavi bi sada svima željele pomoći doći do blaženstva u slobodi.... No, bez Isusa Krista, nijedno biće ne bi bilo sposobno, ni na Zemlji ni u onostranom, samo otplatiti krivnju grijeha.... Jer, zbog pravednosti, svaka krivnja mora biti nadoknađena, a Isus je ostvario ovo Djelo Iskupljenja i Podmirenja, te vi ljudi možete biti slobodni od svake krivnje, na Zemlji, ili također u onostranom kraljevstvu.
AMEN
Übersetzer