• Nazaj

UČLOVEČENJE BOGA V JEZUSU....

Odrešenje je prišlo od zgoraj.... ker je Zemlja ležala v najgloblji temi; Zemlja in kraljestvo svetlobe sta bila nepremostljivo oddaljena eden od drugega, in zaradi tega je moral biti od zgoraj do Zemlje zgrajen most, po katerem so potem ljudje morali in so tudi lahko hodili, ker je bil pred njimi Eden, Kateri jih je želel pripeljati nazaj k Očetu.... ker je Oče hrepenel po Svojih otrocih.... Vendar pa jih On ni mogel dvigniti z močjo Svoje Ljubezni, ampak je moral biti najprej poplačan dolg (krivda), kateri je pripeljal do širokega jeza med stvaritvami in Stvarnikom. Brez plačila tega dolga (brez pokore za to krivdo) se je bilo namreč nemogoče vrniti k Očetu; vendar pa stvaritve obremenjene z dolgom niso bile sposobne same izvršiti nadomestila. In zato je jez ostal nepremostljiv toliko dolgo, dokler se od zgoraj ni spustil Odrešenik, Kateri je naredil delo odrešenja. Sama večna Ljubezen se je spustila na Zemljo in ljudem prinesla odrešenje; Sama večna Ljubezen je z utelešenjem v človeškem ovoju odstranila dolg in dala zadoščenje za velik greh ter sedaj kot človek ponudila žrtev, katera pa je bila edinstvena.... namreč ta človek Jezus je iz Ljubezni vzel na Sebe mero trpljenja in muke ter se obremenjen s krivdo greha ljudi podal po poti do Križa.... On je trpel in umrl na Križu, da bi Bogu ponudil žrtev odrešenja za svoje padle brate. Ta človek Jezus je namreč prepoznal ogromno krivdo greha človeštva, ker je Njegova duša izhajala iz kraljestva svetlobe, ker se je neka svetlobna duša, nek prvobitno ustvarjen angelski duh prostovoljno ponudil, da kot človek da zadoščenje za svoje padle brate. Ta svetlobna duša je torej oživela telo otroka Jezusa in se kot takšna napotila po poti na Zemlji z enako nalogo, katera je postavljena vsem Božjim stvaritvam: preko življenja Ljubezni se poduhoviti in se ponovno zediniti z večno Ljubeznijo, kakor je bilo to na začetku.... Jezus pa je ljudem postavil primer življenja Ljubezni; On jim je pokazal pot do Očeta, On je na Samemu Sebi dokazal učinek življenja v nesebični Ljubezni do bližnjega in On je svojo zemeljsko pot dokončal z delom odrešenja, z odplačilom tega velikega dolga, kateri je nekoč povzročil, da so bitja postala nesrečna.... Vendar pa ni to »človeško« uresničilo tega dela odrešenja, ampak »Ljubezen« v Njem.... On je namreč preko Svojega življenja Ljubezni spodbudil večno Ljubezen, da se v Njem manifestira (učloveči), da Ga popolnoma izpolni.... In Jezus je sedaj od Nje prejel moč, da uresniči delo odrešenja. Človek ne bi nikoli mogel narediti takšnega dela brez Ljubezni, in tako je bila Ljubezen ta, Katera je odkupila grehe človeštva.... bil je to Sam Bog, Čigar izvorna substanca je Ljubezen in Kateri je bil v človeku Jezusu v vsej polnosti tako, da se je On na Zemlji preko Ljubezni deificiral (postal Bog), da je On z večno Ljubeznijo postal Eno (Janez 10:30).... Bil je to Bog »Človek«.... To je bil Jezus »Bog«.... In edino tisti, kateri samega sebe spremeni v Ljubezen, bo lahko dojel to skrivnost, kakor bo obenem tudi dojel, da je od trenutka odrešenja pokazan most, kateri vodi k Očetu, h kateremu lahko pristopi vsako Njegovo bitje, katero želi priti do Očeta, in da je Jezus, Božanski Odrešenik zgradil ta most preko Svojega trpljenja in smrti na Križu. Sama Ljubezen je izumila način, da padlemu omogoči vrnitev k Očetu in Sama Ljubezen se je napotila po tej poti.... In tako je od zgoraj prišlo odrešenje na Zemljo, katera je bila odrezana v najgloblji temi in ni imela več nikakršnega stika s kraljestvom svetlobe. Sama večna svetloba se je spustila dol; On je razbil temo, Gospodar svetlobe in blaženosti je začel boj proti princu teme.... In On ga je porazil; On je s Svojo smrtjo na Križu plačal dolg in osvobodil duše izpod tistega, kateri jih je držal privezane. To delo odrešenja pa je Bog naredil v človeku, ker Bog ni mogel trpeti in umreti in ker je morala biti žrtev, katera je morala poravnati ta ogromni dolg, povezana edino z neizmernim trpljenjem, muko ter najhujšo smrtjo, katero je človek Jezus želel prestati iz Ljubezni do človeštva, da bi Očetu vrnil nazaj Njegove otroke, po katerih je On hrepenel. To delo odrešenja je bilo edinstveno, ker sta se zedinili najgloblja Ljubezen in najvišja modrost, katere je posedoval človek Jezus. In On je sedaj zbral celotno moč volje, da bi trpel in umrl za Svoje bližnje. In tako je Odrešenje prišlo na Zemljo v tisti noči, ko se je rodil otrok Jezus.... Sam Bog je na Zemljo poslal Svojega Sina, Kateri je sedaj za Očeta v Sebi pripravil bivališče, da sta se na ta način Oče in Sin.... Bog in človek.... zedinila in uresničila delo usmiljenja, da je odstranjena (izkoreninjena, izbrisana, odplačana, uničena) prvobitna krivda. In sedaj je za vsakega človeka svobodna pot v višave, do Očeta, v kraljestvo svetlobe ter blaženosti.

AMEN

POSTANAK BOGA ČOVJEKOM U ISUSU....

Spasenje je došlo odozgor.... jer Zemlja je ležala u najdubljoj tami, Zemlja i kraljevstvo svjetla su bili nepremostivo odvojeni jedno od drugoga, i zbog toga je najprije trebao biti sagrađen most odozgor do Zemlje, kojim su ljudi onda trebali, a također i mogli gaziti, budući da im je prethodio Jedan, Koji ih je želio dovesti nazad k Ocu.... jer Otac je čeznuo za Svojom djecom.... Ali, On ih nije mogao snagom Svoje Ljubavi podignuti, nego je prethodno morao biti podmiren dug (krivnja), koji je doveo do širokog jaza između stvorenja i Stvoritelja. Bez namirenja ovog duga (ispaštanja ove krivnje), bilo je nemoguće vratiti se Ocu; no opet, stvorenja natovarena dugom (krivnjom) nisu niti bila u stanju sama izvršiti naknadu. I zbog toga je jaz bio nepremostiv tako dugo, dok odozgor nije sišao Spasitelj, Koji je izvršio djelo iskupljenja. Sama vječna Ljubav je sišla na Zemlju i donijela spasenje ljudima, Sama vječna Ljubav je uklonila dug i dala zadovoljštinu za veliki grijeh, utjelovljujući Se u ljudskom omotaču i, sada kao čovjek, prinijela žrtvu, koja je bila jedinstvena.... jer, ovaj čovjek Isus je, iz Ljubavi uzeo na Sebe mjeru patnje i muke, i opterećen krivnjom grijeha ljudi pošao putem do Križa.... On je trpio i umro na križu, da bi Bogu prinio žrtvu iskupljenja za svoju palu braću. Jer, ovaj čovjek Isus je prepoznao ogromnu krivnju grijeha čovječanstva, budući da je Njegova duša potjecala iz kraljevstva svjetla, budući da se jedna svjetlosna duša, jedan prvobitno stvoreni anđeoski duh, dobrovoljno ponudio, da kao čovjek dade zadovoljštinu za svoju palu braću. Ova svjetlosna duša je dakle, oživjela tijelo djetešca Isusa, i kao takva poduzela put na Zemlji, s istim zadatkom, koji je postavljen svim Božjim stvorenjima: produhoviti se kroz život Ljubavi i iznova se sjediniti sa vječnom Ljubavlju, kao što je to bilo u početku.... A, Isus je ljudima postavio primjer života Ljubavi, On im je pokazao put do Oca, On je na Sebi Samome dokazao učinak življenja u nesebičnoj Ljubavi prema bližnjemu, i On je zaključio svoj zemaljski hod djelom otkupljenja, otplatom ovog velikog duga (krivnje), koji je jednom učinio da bića postanu nesretna.... Ali, nije „ljudsko“ ostvarilo ovo djelo iskupljenja, nego „Ljubav“ u Njemu.... Jer, kroz Svoj život Ljubavi, On je ponukao vječnu Ljubav da Se manifestira u Njemu, da Ga u potpunosti ispuni.... I Isus je sada od Nje dobio snagu da ostvari djelo otkupljenja. Čovjek ne bi nikada mogao izvesti takav čin bez Ljubavi, i tako je to bila Ljubav, Koja je iskupila (nadoknadila) grijehe čovječanstva.... bio je to Sam Bog, Čija je izvorna supstanca Ljubav, i Koji je u svoj punini bio u čovjeku Isusu, tako da se ovaj na Zemlji deificirao (obogotvorio, učinio Bogom) kroz Ljubav, da je On postao Jedno sa vječnom Ljubavlju.... Bio je to Bog „Čovjek“.... Bio je to Isus „Bog“.... Jedino onaj tko je sebe samoga promijenio u Ljubav, moći će pojmiti ovu tajnu, moći će također pojmiti, da je od trenutka otkupljenja pokazan most, koji vodi Ocu, kojemu može pristupiti svako Njegovo biće, koje želi doći do Oca, i da je Isus, Božanski Otkupitelj, izgradio ovaj most kroz Svoju patnju i smrt na Križu. Sama Ljubav je smislila način, da palome omogući povratak kući k Ocu, i Sama Ljubav je poduzela ovaj put.... I tako je odozgor spasenje došlo na Zemlju, koja je bila odsječena u najdubljoj tami, i više nije imala nikakav doticaj sa kraljevstvom svjetla. Samo vječno svjetlo pustilo Se dolje, On je razbio tamu, Gospod svjetla i blaženstva je poduzeo borbu protiv princa tame.... I On ga je porazio, On je na Križu Svojom smrću platio dug i oslobodio duše od onoga koji ih je držao vezanima. Ali, ovo djelo otkupljenja je Bog izvršio u čovjeku, jer Bog nije mogao patiti i umrijeti, i jer je žrtva koja je trebala poravnati (podmiriti) ovaj ogromni dug, mogla biti povezana jedino sa neizmjernom patnjom i mukom i najgorčom smrću, koje je čovjek Isus želio podnijeti iz Ljubavi za čovječanstvo, da Ocu vrati nazad Njegovu djecu, za kojom je On čeznuo. Ovo djelo otkupljenja je bilo jedinstveno, jer su se sjedinile najdublja Ljubav i najviša mudrost, koje je čovjek Isus posjedovao, i On je otuda sakupio svu snagu volje, da trpi i umre za Svoje bližnje. I tako je Spasenje došlo na Zemlju u onoj noći, kada se rodilo djetešce Isus.... Sam Bog je poslao na Zemlju Svoga Sina, Koji je sada za Oca pripremio u Sebi prebivalište, tako da su Se Otac i Sin.... Bog i čovjek.... sjedinili i ostvarili djelo milosrđa, da je uklonjena (iskorijenjena, izbrisana, otplaćena, uništena, otrta) prvobitna krivnja i sada je za svakog čovjeka slobodan put uvis, do Oca, u kraljevstvo svjetla i blaženstva.

AMEN