Scopul existenței pământești ca ființă umană.... Considerați-vă existența voastră ca ființe umane doar ca o scurtă secțiune dintr-o perioadă de dezvoltare infinit de lungă, dar de o importanță imensă, pentru că în acest scurt timp trebuie să luați o decizie de voință care vă determină soarta în eternitate.... Pentru că puteți încheia acest proces de dezvoltare, dar îl puteți prelungi din nou pentru o perioadă de timp infinit de lungă, ceea ce înseamnă fericire sau agonie pentru sufletul vostru...., adevăratul Sine al ființei umane...., astfel că voi înșivă luați această decizie în calitate de ființe umane.Voi, oamenii, vă gândiți puțin la acest lucru, dar timpul vieții pământești trece repede și rezultatul acestui lucru are un efect.... Sunteți informați de nenumărate ori despre aceasta și totuși nu acordați prea multă atenție la ceea ce vi se spune, altfel ați trăi conștient și ați face un efort pentru a vă îndrepta spre scopul corect. Dar atunci trebuie să credeți și într-un Dumnezeu și Creator căruia îi datorați existența voastră și trebuie să stabiliți legătura cu El, atunci veți primi și puterea de a vă schimba pe Pământ conform voinței Sale. Trebuie să știți despre acest Dumnezeu și Creator pentru a vă supune Lui și voinței Sale..... Și trebuie să cunoașteți scopul existenței voastre ca ființe umane.... pentru a trăi în mod corespunzător pe Pământ...., adică pentru a atinge scopul pentru care trăiți pe Pământ.... Și nu veți fi lăsați în ignoranță, voința lui Dumnezeu vă va fi făcută cunoscută de fiecare dată, indiferent de modul în care se întâmplă acest lucru. Pentru că Dumnezeu vorbește oamenilor, le vorbește direct, de îndată ce sunt date premisele pentru aceasta..... Sau El le dă oamenilor clarificări prin intermediari.... Cu toate acestea, El nu îi lasă niciodată pe oameni fără să cunoască voința Sa, deoarece prin această cunoaștere ei își pot conduce corect transformarea lor pământească și astfel își pot finaliza dezvoltarea atâta timp cât trăiesc pe Pământ. Totuși, se pot închide în fața oricărei explicații, se pot îndepărta de Dumnezeu, pot deveni necredincioși și nu vor accepta niciun motiv mai profund pentru viața pământească. Ei se pot imagina doar ca locuitori ai unei creații a cărei viață nu este decât un scop în sine, iar acum se ocupă de viața lor doar din acest punct de vedere.... Și atunci nu vor accepta nici voința lui Dumnezeu, care cere o viață de iubire, ci va prevala voința lor, care se bazează doar pe iubirea de sine, care vrea doar să își ofere cea mai mare plăcere posibilă și se va gândi doar la sine, dar niciodată la aproapele său..... Gândirea unei astfel de persoane este complet greșită și nu-și va atinge niciodată scopul pe Pământ dacă nu se schimbă..... Își va trăi viața pământească în zadar și își va pregăti o soartă cumplită pentru sufletul său. Cu toate acestea, nici nu poate fi împiedicat să facă acest lucru, deoarece are liberul arbitru și nu va fi privat în niciun fel nici în ceea ce privește recunoașterea adevărului, deoarece acesta îi va fi întotdeauna transmis într-un fel sau altul, trebuie doar să-și formeze o părere corectă despre el și sufletul său va obține și el beneficiul potrivit. Dar tocmai formarea acestei păreri va fi omisă de către el, mulțumidu-se cu ceea ce poate pricepe cu simțurile sale pământești.... cu lumea și bunurile ei.... și se va lăsa captivat de acestea și nu va face nici un pas înainte în dezvoltarea sa, pentru că îi lipsește orice condiție prealabilă, cum ar fi iubirea și legătura sufletească cu Dumnezeu, prin care ar putea ajunge la realizarea interioară și care atestă voința sa corect orientată..... Cu toate acestea, voința ființei umane este liberă și trebuie să fie liberă și în timpul vieții sale pământești, pentru ca ea să poată lua o decizie și să aibă din nou ocazia de a intra în starea sa inițială și de a redeveni ceea ce a fost la început..... Căci el ar fi veșnic incapabil să atingă beatitudinea supremă dacă ar rămâne o ființă lipsită de libertate și nu ar putea lua de bunăvoie calea spre Dumnezeu, Care îi garantează această beatitudine supremă.... Tot ceea ce a ieșit din Dumnezeu, ca ființă liberă, trebuie să rămână în această libertate și în dorința de a ajunge la Dumnezeu, atunci va fi și va rămâne fericit la nesfârșit.... Ființele create de Dumnezeu și-au pierdut odată această libertate și se aflau într-o stare mizerabilă care a durat veșnicii întregi, dar într-o zi Dumnezeu le va reda această libertate, dar numai în scopul întoarcerii lor finale la El... în scopul de a lua o decizie liberă pentru sau împotriva Lui.... Iată de ce viața pământească ca ființă umană este atât de semnificativă și totuși nu este recunoscută în mod corespunzător.... Adversarul îi va arăta în continuare ființei umane că multe lucruri sunt importante și că merită să se străduiască pentru ele, dar că ființa umană ajunge să aibă o gândire confuză și încearcă doar să ofere confort trupului său, dar ignoră complet sufletul și astfel își ratează scopul vieții pământești. Dar, din nou și din nou, atenția ființei umane va fi ghidată către sensul și scopul existenței pământești. Și într-o zi va trebui să dea socoteală pentru asta, pentru că fiecare persoană va fi mai devreme sau mai târziu informată de faptul că trăiește pe Pământ doar de dragul unui scop.... Oricine încearcă cu seriozitate să înțeleagă acest scop va fi de asemenea luminat, va fi capabil să recunoască o îndrumare înțeleaptă în tot ceea ce-l interesează și, dacă o va urma, va deveni cu adevărat conștient de scopul vieții sale pământești și se va strădui să îl îndeplinească, va trăi responsabil și va învăța în curând să îl recunoască și să îl iubească pe Dumnezeul și Creatorul său..... Și atunci, cu adevărat, nu-și va trăi viața pământească în zadar, se va maturiza lăuntric și va ajunge în curând și la scopul corect: Unirea cu Dumnezeu prin iubire.... El va recunoaște semnificația vieții pământești și va face totul pentru a duce la bun sfârșit o perioadă de dezvoltare, astfel încât să se elibereze de orice formă, de orice robie și să poată intra în împărăția luminii și a fericirii atunci când îi va sosi ceasul.....
Amin
TraducătorGledajte na vaše ljudsko postojanje čisto kao na kratko poglavlje jednog beskrajno dugog perioda razvoja koje je, međutim, od ogromne važnosti, budući tijekom ovog kratkog vremena vi trebate donijeti vašu odluku volje koja odlučuje vašu sudbinu u vječnosti.... Jer vi možete dovesti ovaj period razvoja do zaključenja; ali vi ga možete također iznova produžiti za jedno beskrajno dugo vrijeme koje predstavlja blaženstvo ili agoniju za vašu dušu.... stvarno ‘ja’ ljudskog bića.... time vi sami donosite ovu odluku kao ljudsko biće. Vi ljudi ne provodite puno vremena razmišljajući o tome, ali vrijeme vašeg zemaljskog života prolazi brzo i onda će njegov učinak stupiti na snagu.... Opet i iznova vi ste obaviješteni o tome ipak vi obraćate malo pažnje na ono što vam je rečeno ili bi živjeli svjesno i uložili napor stremiti ka ispravnom cilju. Ali onda morate također vjerovati u Boga i Stvoritelja Kojem dugujete vaše postojanje, i ostvarujući kontakt sa Njime vi ćete također primiti snagu da živite vaš život sukladno Njegovoj volji. Vi morate biti svjesni ovog Boga i Stvoritelja kako bi sebe podredili Njemu i Njegovoj volji.... I vi morate znati razlog za vaše postojanje kao ljudsko biće.... kako bi živjeli korisno [[(primjereno)]] na Zemlji.... tj. da postignete cilj naračun kojeg živite na Zemlji.... Vi nećete biti držani u neznanju, opet i iznova Božja volja će vam biti proglašena, bez obzira na koji način će se to dogoditi. Jer Bog govori ljudima, On im se obraća direktno čim su uvjeti za to bili ispunjeni.... Ili će On prosvjetliti osobu kroz posrednike.... Ipak On neće nikada ostaviti ljude bez znanja o Njegovoj volji, pošto im ovo znanje omogućuje živjeti njihov zemaljski život ispravno i time kompletirati njihov razvoj dok oni još žive na Zemlji. Međutim, oni mogu također držati um zatvorenim pred svakim objašnjenjem; oni mogu sebe udaljiti od Boga, postati nevjernici i odbiti prihvatiti bilo koje dublje razloge za življenje na Zemlji. Oni mogu smatrati sebe ništa doli stanovnicima stvaranja, čiji je život čisto sam po sebi kraj, i jedino se odnositi prema životu sa ove točke gledišta.... Onda oni isto tako ne prihvaćaju volju Boga, Koji zahtjeva život Ljubavi, nego njihova vlastita volja prevladava, koja je čisto utemeljena na sebičnoj ljubavi, koja bi jedino željela sebi priskrbiti najveće moguće zadovoljstvo i jedino će uvijek uzeti sebe u obzir ali nikad njezino bližnje ljudsko biće.... Čovjek poput takvog razmišlja kompletno pogrešno, i ukoliko se ne promijeni on nikada neće postići njegov cilj na Zemlji.... On će živjeti njegov zemaljski život uzalud i pripremiti užasnu sudbinu za dušu.... Ali niti on može biti spriječen od toga pošto ima slobodnu volju i neće biti na nijedan način lišen onoliko koliko se to tiče prepoznavanja Istine, pošto će ju on uvijek primiti u jednom ili drugom obliku, on jedino treba formirati ispravno mišljenje o njoj i njegova će duša također izvući pravu korist.
Međutim, baš ovo formiranje mišljenja je od strane njega zanemareno, on će biti zadovoljan sa onim što može pojmiti sa njegovim zemaljskim osjetilima.... svijetom i njegovim vlasništvima.... i on će dozvoliti sebi da bude zarobljen od strane njih i nikad se neće zaputiti korak naprijed u njegovom razvoju budući za to nedostaju svi uvjeti, takvi kao Ljubav i srdačna veza sa Bogom, kroz koje bi on mogao postići unutarnje shvaćanje a što svjedoči o njegovoj ispravno fokusiranoj volji.... Ali volja ljudskog bića je slobodna i također mora biti slobodna tijekom njegova života na Zemlji tako da on može donijeti odluku i još jednom imati priliku ući u njegovo izvorno stanje i postati kako što je bio na početku.... Jer on nikada ne bi bio sposoban postići najviše blaženstvo kada bi ostao jedno neslobodno biće i nesposoban se dobrovoljno zaputiti stazom do Boga, Koji će jamčiti ovo krajnje blaženstvo.... Sve što je proizašlo iz Njega kao slobodno biće mora ostati u ovoj slobodi i žudjeti Ga dohvatiti, onda će on također biti i ostati vrlo sretan bez ograničenja.... Božja stvorena bića su jednom vlastitom krivnjom proigrala ovu slobodu i bila su u bijednom stanju koje je trajalo vječnostima, ipak jednog dana Bog će im vratiti ovu slobodu ali jedino u svrhu njihovog konačnog povratka Njemu.... u svrhu donošenje slobodne odluke volje za ili protiv Njega.... unatoč tome, opet i iznova pažnja ljudskog bića će biti skrenuta na značenje i svrhu zemaljskog postojanja. I jednog dana on će također morati opravdati sebe, budući će svaka osoba prije ili poslije biti obaviještena o činjenici da on živi na Zemlji poradi svrhe.... I svatko tko ozbiljno pokušava ustanoviti ovu svrhu će također primiti prosvjetljenje, u svemu što mu se dogodi on će biti sposoban otkriti mudro vođenje, onda će on također početi shvaćati svrhu ovog zemaljskog života i nastojati je ispuniti, on će živjeti odgovorno i uskoro naučiti prepoznati i ljubiti njegova Boga i Stvoritelja.... Onda on doista neće živjeti njegov zemaljski život uzalud, on će iznutra sazrijeti i uskoro postići pravi cilj: njegovo sjedinjenje sa Bogom kroz Ljubav.... On će prepoznati značenje života na Zemlji i učiniti štogod je potrebno kako bi doveo jedan period razvoja do zaključenja, tako da će biti oslobođen od svake fizičke forme, od svakog okova, i biti sposoban ući u kraljevstvo svjetla i blaženstva kada je došao njegov čas.
AMEN
Traducător