Tutta la Mia Provvidenza è per voi, che Mi volete servire nell’ultimo tempo, prima della fine, perché dovete correggere ancora molto errore, che Io scopro per voi e perciò vi do in mano i mezzi di procedere contro l’errore, cosa che non potete mai fare senza l’Apporto della Mia Parola dall’Alto. Io so dove il pensare degli uomini è ancora confuso, Io so dove si sono stabilite in loro delle opinioni, a cui non vogliono volentieri rinunciare e che comunque non corrispondono alla Verità. Ma voglio dare a tutti una Luce, voglio illuminare il pensare di coloro che hanno da Me l’Incarico di diffondere la Verità. Posso anche sempre dare soltanto la stessa Spiegazione, che siete degli esseri una volta irradiati fuori da Me, che non hanno seguito la loro destinazione, perché si sono ribellati a Me. Quello che ora ho irradiato fuori da Me come Forza, erano delle creature consapevoli dell’io, capaci di pensare e provvisti di una libera volontà, quindi non delle Opere morte, ma che avevano in sé la Vita, perché la Mia Forza, che era la loro sostanza primordiale, è e rimane qualcosa di vivente, che spinge ad una costante attività. A questa Forza quindi ho dato la forma di esseri, cosa che però è da intendere spiritualmente, perché potevano contemplarsi reciprocamente come delle più magnifiche creature nella Luce più raggiante. Ogni essere irradiato fuori da Me era anche un essere a sé stante, era quindi esternato indipendente e veniva costantemente compenetrato dai Raggi della Mia Forza d’Amore. Erano delle immagini di Me Stesso, erano delle miniature del Mio proprio Essere, che potevano agire autonomamente nella Forza e nella Luce e che stavano nella più sublime Perfezione, dato che da Me poteva procedere soltanto la Perfezione. Questi esseri sono caduti da Me, attraverso la loro libera volontà si sono invertiti nel contrario, hanno perduto la loro Perfezione, diventando imperfetti e miseri, perché hanno respinto la divina Luce d’Amore che li irradiava e quindi si sono privati della parte divina. Ma gli esseri continuavano ad esistere, hanno soltanto rinunciato all’Amore e questo era possibile, perché come dimostrazione della loro Origine divina avevano anche in proprio la libera volontà, che poteva svilupparsi in ogni direzione e che si manifestava nella direzione opposta a Dio. L’essere aveva soltanto respinto la Forza d’Amore di Dio, quindi la Mia continua Irradiazione d’Amore e questo significava la sua caduta nell’abisso più profondo, perché diventava incapace di agire e s’induriva nella sua sostanza. Quindi, l’essere che una volta era stato creato da Me in tutta la Perfezione, si è allontanato liberamente da Me e tendeva sempre di più verso l’abisso. Questa caduta degli spiriti da Me vi è sempre di nuovo stato spiegato e voi sapete, in che cosa consisteva la caduta da Me: che il Mio Amore veniva respinto. Con ciò l’essere si è reso incapace di agire. Ma dato che l’essere era in sé la Forza irradiata al di fuori di Me, che non poteva rimanere inattiva, questa Forza doveva manifestarsi diversamente e questo diventava quindi possibile, mentre questa Forza veniva formata in Creazioni ed ora si attivava secondo la Mia Volontà. L’essere caduto svolgeva quindi un’attività servente in altra formazione, nella Legge dell’obbligo. Quello che passa legato attraverso le Opere di Creazione allo scopo di una lenta risalita verso l’Alto, è la creatura spirituale caduta, che una volta era proceduta da Me. E’ l’essere, che Io avevo creato sublimemente perfetto, che ho esternato autonomo come la Mia Immagine e che ora si deve di nuovo formare in ciò che è stato primordialmente su una via di ritorno tormentosa in un tempo infinitamente lungo. Non vi può essere data nessuna Risposta più chiara, se domandate dov’è rimasto lo ‘spirito’, quando l’essere cadeva. Di quale spirito parlate? Ho creato degli esseri spirituali, e questi sono caduti da Me. Quindi l’anima non è “l’anima di uno spirito”. Ma l’anima stessa è lo spirito primordiale una volta caduto, che s’incorpora nell’uomo per l’ultimo perfezionamento. Quando uno spirito caduto s’incorpora in un uomo, allora la sua anima è appunto quello spirito primordiale, ma non solo una parte dello stesso. Che ora tutti gli spiriti caduti vengono costantemente assistiti durante l’intero processo di Rimpatrio da esseri della Luce, che sono entrati totalmente nella Mia Volontà nella loro prova, questo vi viene sempre di nuovo spiegato, perché costoro trovano la loro beatitudine nel fatto di contribuire al definitivo ritorno dello spirituale caduto ed il loro ultragrande amore assiste costantemente tutte le creature e provvede a sempre nuovi involucri che rendono possibile la risalita allo spirituale caduto, perché l’amore sarà sempre attivo nella Mia Volontà ed affluisce anche costantemente allo spirituale imperfetto, affinché cambi coscientemente durante la vita terrena e diventi di nuovo ciò che era in principio. Questo cambiamento lo svolge perciò anche soltanto l’amore, che l’essere come uomo stesso ora deve accendere, per ritrovare di nuovo l’unione con Me, che lo rende l’essere beato in tutta l’Eternità.
Amen
TraduttoreSva Moja briga je usmjerena vama koji Mi želite služiti u zadnjem vremenu pred kraj. Jer vi trebate korigirati još puno zablude koju vam otkrivam, time vam u ruke stavljajući sredstvo za borbu protiv nje, što nikako ne bi (-ste) mogli bez Moje Riječi iz visine.
Znam gdje je mišljenje ljudi još zbunjeno, znam gdje su se u njima očvrsla shvaćanja kojih se ne žele rado riješiti, a koja ne odgovaraju Istini. Ali svima želim dati svjetlo, onima koji su od Mene primili nalog za širenje Istine, želim prosvjetliti razmišljanje.
Uvijek vam mogu dati samo jedno te isto objašnjenje kako ste vi od Mene nekoć isijana bića, koja nisu ispunila smisao svog postojanja, jer su Mi se suprotstavila. To što sam Ja isijao kao silu, bila su bića svjesna sama sebe sposobna za razmišljanje, opasana slobodnom voljom.... dakle ne mrtvi proizvodi, već bića koja su u sebi imala život, jer Moja sila koja je bila njihova pra-supstanca, jeste i ostaje nešto živo što 'forsira' aktivnost.
Dakle, toj sili sam dao formu bića, što treba shvatiti duhovno, jer međusobno su se mogli gledati kao predivna bića u blistavom svjetlu. Svako isijano biće je bilo biće za sebe.... kao nezavisno postavljeno i sva su bila neprestano prožimana silom Moje ljubavi.
Bile su to slike i prilike Mene Sâmoga, bile su to minijature Mojeg Vlastitog Bića, koja su samostalno mogla djelovati u sili i svjetlu i koja su se nalazila u najvišoj savršenosti, pošto je iz Mene moglo proizaći samo savršeno. I ta su bića od Mene otpala, putem svoje slobodne volje su se obrnula u suprotno, izgubivši svoju savršenost, postajući falična i bijedna, jer su odbi(ja)li Božansko svijetlo ljubavi koje ih je prožimalo, i posljedično su se lišila Božanskoga. Ali su bića nastavila postojati, jedino što su napustila ljubav, i to je bilo mogućno jer im je kao dokaz njihovog Božanskog porijekla bila svojstvena slobodna volja, koja se mogla razvijati u bilo kojem smjeru i koja se ispoljila u Bogu nasuprotnom smjeru.
Biće je odbilo samo Božju ljubavnu silu, dakle Moje neprestano zračenje ljubavi, i to je značilo njegov pad u najdublji ponor, jer je postalo nesposobno za aktivnost i u svojoj supstanci se stvrdnulo. Dakle ono stvorenje, jednom od Mene stvoreno u svom savršenstvu, se samovoljno udaljilo od Mene i sve više je težilo u dubinu. To odmetanje duhova od Mene vam je uvijek iznova bilo objašnjeno, i znate u čemu se sastojalo odmetanje od Mene: u tome da je Moja ljubav bila odbijena. Time se stvorenje učinilo nesposobnim za aktivnost.
Ali kako je stvorenje sâmo po sebi, bilo od Mene isijana sila koja nije mogla biti ne-aktivna, ta je sila morala djelovati na drugi način, i to je bilo omogućeno tako što je ta sila bila preoblikovana u stvaranje.... time djelujući onako kako odgovara Mojoj volji. Dakle pâlo stvorenje je obavljalo jednu uslužnu djelatnost u drugačijem uobličenju pod zakonom obaveze.... koje svezano prolazi kroz djela stvaranja s ciljem polaganog uspona ka gore, to je pâlo duhovno stvorenje, koje je jednom izašlo iz Mene.... to je to stvorenje, koje sam stvorio u vrhunskom savršenstvu, koje sam kao samostalno postavio iz(van) Mene kao Moju sliku i priliku, i koje se sada jednim mučnim putem povratka opet treba pretvoriti u ono što je u pra-početku i bilo.... jasnije objašnjenje vam ne može biti dano kada zapitate gdje je 'ostao' duh kada je biće palo.
O kojem duhu govorite?.... Ja sam stvorio duhovna bića, i ona su otpala od Mene. Dakle duša nije 'duša jednog duha', već je sâma duša taj nekoć-pâli pra-duh, koji se zbog posljednjeg usavršavanja utjelovio u čovjeku.... i utjelovi li se ne-pâli duh u jednom čovjeku, onda je njegova duša baš taj pra-duh, ali ne samo njegov dio.
Da sad svjetlosna bića koja su se prilikom svog ispita skroz sjedinila sa Mojom voljom neprestano paze sve pale duhove tokom čitavog povratnog procesa, to će vam uvijek iznova bi(va)ti objašnjavano, jer ta bića svjetla nalaze svoje blaženstvo u tome što pridonose konačnom povratku pâloga, i njihova prevelika ljubav brine za sva stvorenja i stara se za uvijek nove 'omotače' koji pâlome omogućavaju uspon.
Jer ljubav će uvijek biti aktivna u Mojoj volji i time uvijek priticati nesavršenome, kako bi se svjesno preobratilo tokom zemaljskog života i ponovo postalo onim što je bilo i od iskona. I taj preokret dakle i postiže samo ljubav, koju stvorenje kao čovjek sada mora sâmo upaliti , kako bi ponovo pronašlo jedinstvo sa Mnom, koja ga čini blaženim stvorenjem zauvijek.
AMEN
Traduttore