Confronta annuncio con traduzione


L’essere di Satana – La caduta e la liberazione

L’immensa grande distanza da Me di colui che si è una volta ribellato contro di Me, come la Forza che tutto vivifica, ha anche diminuito immensamente l’effetto di Forza, e così lo spirituale, che una volta era pieno di Vita e di Forza, ha derubato sé stesso della Forza ed infine si è formato nella sostanza più dura, perché anche la sostanza spirituale indurisce, quando in questa infinitamente grande distanza da Me non viene più toccata dalla Mia Forza d’Amore. E’ il processo dell’indurimento della sostanza spirituale pari al sorgere della materia terrena, che mediante la Mia Volontà è diventata forma. L’intera Creazione ora è in fondo in fondo tale sostanza indurita, una volta la Forza spirituale proceduta da Me, che però è proceduta da Me come l’essenziale più sublimemente perfetto. Questo essenziale nella sua perfezione veniva irradiato costantemente con la Mia Forza d’Amore e da ciò era in grado dell’illimitato creare ed agire come Me. (26.02.1953) Io Sono la Fonte dall’Eternità di tutta la Forza, e da questa Fonte dall’Eernità dipende ogni esistenza. Nulla esiste fuori di Me, che dispone autonomamente della Forza, ed un distaccarsi da Me e dalla Mia Forza significa quindi anche un totale svanire, perché da nessun’altra parte sarebbe possibile un apporto di Forza. Ma anche uno sciogliersi da Me non è possibile, perché la Mia Forza non può svanire in eterno ed in eterno non è nemmeno divisibile; ma quello che è proceduto dalla Mia Forza può allontanarsi da Me all’infinito, e distanza significa, che la Forza perde nell’effetto, quindi quello che si allontana rimane immobile e si raddensa in sostanza solida, in materia, che è perciò sostanza spirituale indurita, alla quale manca la facoltà dell’attività, perché è uscita dal campo della Mia Radiazione della Forza d’Amore. Questo è quindi il destino dello spirituale caduto da Me, che si trova nella più lontana distanza da Me ed è comunque eternamente imperituro. Tutto questo è comunque in fondo in fondo qualcosa di essenziale, che una volta era capace di pensare nel grado più sublime, che stava nella conoscenza ed aveva la libera volontà e malgrado ciò con la sua caduta ha perduto tutte queste Dimostrazioni divine. Queste essenzialità spirituali si sono dissolte in innumerevoli particelle per la Mia Volontà, per poi ritrovarsi lentamente in un Processo di Salvezza riconosciuto da Me di successo, quando è stato raggiunto un certo grado di maturità e purificazione. Quindi ho legato l’essenziale, che una volta era stato creato libero mediante la Volontà dell’essere da Me primo creato con l’utilizzo della Mia Forza. Ma che cosa ne è stato di questo essere primo creato? Questo essere erra sin dalla sua caduta come scintilla di forza qua e là e cerca con la forza che gli è rimasta ad irradiare tutto ciò che la Mia Volontà gli ha sottratto, ma non per vivificarlo, ma per aumentare la sua forza, affinché questa superi Me Stesso, cioè la Mia Forza. Quello che è legato mediante la Mia Volontà non reagisce a questa irradiazione, appunto perché non gli dà nessuna Vita. Ma appena è diventato di nuovo l’essere dopo il percorso infinitamente lungo attraverso la Creazione, quando le singole particelle si sono di nuovo tutte ritrovate e s’incorpora ora come un tutto nella forma umana e con ciò riottiene la consapevolezza dell’io, reagisce anche di nuovo agli sforzi dell’essere primo creato, al Mio spirito avverso. Si lascia abbagliare dalla scintilla, perché questa scintilla non da nessuna luce, ma è soltanto una luce d’inganno, che abbaglia l’occhio, per oscurarlo del tutto, come anche la sua forza è diventata senza effetto mediante la caduta, attraverso l’infinita grande distanza da Me. Ma il suo essenziale è rimasto, non ha perduto la consapevolezza dell’io, e perciò può ancora agire sulla stessa consapevolezza dell’io, quindi può colmare completamente l’uomo con la sua essenzialità, senza con ciò però essere legato nemmeno ad un uomo. Lui può quindi esercitare ovunque la sua influenza, dove si trovano degli uomini, che gli si rivolgono volontariamente mediante la loro mentalità e quindi aumentano la sua forza mediante l’unificazione con lui. Lui usa la Forza che gli è rimasta soltanto ancora per agire contro di Me, lui cerca di aumentarla sempre con l’aiuto di uomini, che gli si arrendono. Quindi questo spirito opposto agisce del tutto apertamente, lui può anche del tutto evidentemente dominare totalmente un uomo, ma soltanto finché questo deve assolvere la prova della volontà sulla Terra. Se ora ha raggiunto la sua meta, che ha conquistato gli uomini per sé, allora ha soltanto di nuovo promosso l’indurimento della sostanza spirituale e si è privato della sua forza, in modo che lui stesso è come totalmente senza vita, quando non può più attaccarsi saldamente agli uomini, che gli regalano la loro forza vitale. E questo è poi il caso quando un periodo di Redenzione va alla fine, quando ha trascinato la maggior parte degli uomini nell’abisso e gli altri si sono dati pienamente a Me. Allora lui stesso è derubato della sua forza, poi anche lui è in uno stato legato, giace in catene, finché può di nuovo eseguire sugli uomini gli stessi tentativi, finché gli uomini stessi sono di nuovo nello stato, che rinvigoriscono la sua forza, finché loro stessi gli sciolgono per modo di dire le catene mediante la loro errata volontà, che è rivolta di nuovo alla materia, che è obbediente alla volontà del Mio avversario e con ciò aumenta di nuovo la sua posizione di potere, cosa che diventa sempre più evidente in ogni periodo di Redenzione, più si avvicina la fine. Perciò ogni periodo di Redenzione comincerà con pacifica armonia, con un vero Paradiso sulla Terra e finirà con l’agire satanico, finché al Mio avversario viene slegato anche l’ultimo essenziale, finché lui stesso è così senza forza, che desidera la Forza da ME, finché egli stesso ritornerà a Me nella sua Casa Paterna, che ha abbandonato una volta liberamente.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

SOTONINA PRIRODA.... - PAD I ISKUPLJENJE....

Izuzetno velika udaljenost od Mene od strane onog koji se je jednom pobunio protiv Mene, sve-oživljavajuće snage, je također silno umanjila učinak snage, i time je duhovna supstanca, koja je jednom bila puna života i snage, lišila sebe snage i konačno pretvorila u najtvrđu supstancu, budući se čak duhovna supstanca ukrućuje ako je ona tako beskrajno daleko od Mene da više nije afektirana od strane Moje snage Ljubavi. Proces ukrućivanja duhovne supstance je istoznačan sa pojavkom zemaljske materije koja je, zahvaljujući Mojoj volji, poprimila oblik. Time je svo stvaranje temeljno takva ukrućena supstanca, Moja jednom isijana duhovna snaga koja je unatoč tome potekla iz Mene kao nešto najviše savršeno u svojoj biti.... Ova savršena duhovna supstanca je bila neprestano prožimana od strane Moje snage Ljubavi i pri tome sposobna stvarati i raditi bez ograničenja poput Mene.

Ja Sam početni izvor snage i sve u postojanju zavisi o ovom izvoru snage. Ništa odvojeno od Mene ne postoji sa neovisnom snagom na njegovu raspolaganju, i time razdvajanje od Mene i Moje snage također naznačava kompletnu dezintegraciju, budući ne bi bilo moguće primiti pritok snage od igdje drugdje. Međutim, razdvajanje od Mene isto tako nije moguće, budući Moja snaga ne može prestati za vječnost i također je vječno nedjeljiva; ali što je poteklo iz Moje snage je sposobno sebe udaljiti beskrajno daleko, a razdaljina naznačava da snaga gubi njezin učinak, time daleko otklonjena supstanca ostaje nepokretna i stiska se u krutu supstancu, u materiju, koja je stoga ukrućena duhovna supstanca bez sposobnosti da bude aktivna budući je napustila polje zračenja Moje snage Ljubavi.

Ovo je, prema tome, sudbina pale duhovne supstance koja je najdalje udaljena od Mene a ipak vječno neće prestati postojati.... Temeljno, međutim, ona je unatoč tome nešto od supstance koja je jednom bila inteligentna do najvišeg stupnja, posjedovala je svjesnost i slobodnu volju a ipak je, zahvaljujući njezinu padu, izgubila svaki znak njezine božanstvenosti. Kroz Moju volju ova su se duhovna bića razložila u bezbrojne sićušne čestice kako bi se postepeno iznova sakupili nakon što su postigle izvjestan stupanj zrelosti ili pročišćavanja posredstvom procesa iscjeljenja kojeg Sam Ja prepoznao kao uspješnog.... Time Sam zavezao jednom pale duhove koji su bili stvoreni od strane Mojeg prvo-stvorenog bića i korištenjem Moje snage.... Ali što je postalo od ovog prvo-stvorenog bića?

Od njegova pada ovo je biće lutalo amo i tamo uokolo kao iskra snage pokušavajući iskoristiti njegovu preostalu snagu da osvijetli sve što Mu je moja volja oduzela.... ne da to oživi nego da poveća svoju vlastitu snagu kako bi nadmašio Mene Osobno, to jest, Moju snagu.... Duhovna supstanca ograničena od strane Moje volje ne reagira na ovo osvjetljenje [[(iluminaciju)]] jednostavno jer joj ne daje život.... Ali čim ona iznova postane biće nakon beskrajno duge staze kroz stvaranje, kada su se pojedinačne sićušne čestice iznova sakupile i kao sklop sebe utjelovljuje u ljudskom obliku i pri tom povrati svoju samo-svjesnost, ona će iznova reagirati na nastojanja prvo-stovrenog bića, Mojeg protivnog duha. Ona sebi dozvoljava biti zasljepljena od strane iskre, jer ova iskra ne osvjetljuje, ona je samo varljivo svjetlo koje zasljepljuje oko kako bi zamračilo njegov pogled u potpunosti.... baš kao što je njegova snaga postala neučinkovita zbog otpadništva, zbog beskrajno velike udaljenosti od Mene. Ali njegova suština ostaje, ona nije izgubila njezinu samo-svjesnost, i prema tome je on i dalje sposoban jednako utjecati na samo-svjesna bića, time njegova suština može sasvim prožeti ljudsko biće iznutra, međutim, ograničena pri tome na samo jedno ljudsko biće.

Otud je on sposoban sprovoditi njegov utjecaj gdjegod se ljudi hotimično okrenu ka njemu zbog njihove naklonosti i koji time povećavaju njegovu snagu kroz sjedinjenje sa njime.... On jedino koristi njegovu preostalu snagu da bi radio protiv Mene, on neprestano pokušava sebe uzdići uz pomoć ljudi koji sebe podlažu njemu. Time, ovaj protivan duh je doista prilično očigledno aktivan, on je također sposoban prilično očigledno dominirati osobom, ipak jedino sve dok osoba treba poduzeti njegov ispit volje na Zemlji....

Ako je on postigao njegov cilj da pridobije ljude za sebe onda je unatoč tome samo iznova pridonio ukrućivanju duhovne supstance i izgubio njegovu snagu, tako da će on sam također biti kompletno beživotan čim više nije sposoban priljubiti se uz ljude koji ga opskrbljuju sa njihovom energijom života.... I ovo je slučaj kada se period Spasenja približava njegovu kraju, kada je on povukao većinu ljudi u bezdan a drugi su kompletno privrženi Meni. Onda će on sam biti potpuno lišen njegove snage, onda će on, također, biti u ograničenom stanju, on će biti okovan.... sve dok nije još jednom sposoban iskušavati ljude na isti način, sve dok ljudi sami ne dođu u stanje da povećavaju njegovu snagu, sve dok oni više ili manje sami ispočetka ne olabave njegove okove kao rezultat njihove pogrešne volje za materijom, koja se podređuje volji Mojeg protivnika i time još jednom uzdiže njegovu poziciju moći, što postaje sve više očigledno u svakom periodu Spasenja što se on više približava Kraju. Iz ovog razloga svaki period Spasenja će započeti u tihom skladu kao istinski raj na Zemlji i završiti sa sotonskom aktivnošću sve dok čak posljednje duhovno biće nije bilo oduzeto od Mojeg protivnika, sve dok on sam nije toliko slab da će zatražiti snagu od Mene.... sve dok se on sam neće povratiti Meni u Očevu Kuću.... koju je jednom napustio njegovom vlastitom slobodnom voljom.

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel