La presente fase dell’esistenza umana è in qualche modo identica allo stato dello spirituale in ogni forma esteriore, e cioè l’essenziale ha sempre la lottare contro le resistenze, che sono presenti in lui ancora potentissimamente, in modo che l’uomo deve combattere nell’esistenza terrena contro gli istinti cattivi in lui. Ora sono sviluppati in modo particolarmente forte, più l’essenziale ha avuto l’occasione, di sfogarsi in uno stadio antecedente. Questi istinti degli stadi antecedenti ora imprimono all’essenziale il suo timbro, cioè ora l’uomo ha da combattere particolarmente vigoroso contro tali istinti, mentre quell’uomo, che ha eseguito dapprima volenterosamente il suo compito e di conseguenza si trova già in un certo stato di maturità, si rallegra di un cammino di vita più leggero. La volontà di servire rende l’essenziale relativamente libero, anche se è ancora racchiuso in un involucro. E questo essenziale ora senza resistenza vivrà in una forma, che porta già nell’esteriore il contrassegno della volontarietà dell’essere. Quindi la forma esteriore sarà sempre così che da ciò si possa già dedurre il grado di maturità dell’anima.
Nell’incorporazione come uomo ora si raggrupperanno sempre delle sostanze animiche, che hanno lo stesso modo d’essere; di conseguenza sarà ora anche la lotta sulla Terra, perché si sono riunite molte sostanze animiche ed influenzano l’essere precisamente nello stesso modo come nella forma precedente. Se l’essere impara più velocemente le manchevolezze, meno resistenza oppone e quindi può essere paziente, volenteroso e diligente già negli stadi antecedenti. Ma se conserva in sé un istinto, allora anche come uomo avrà da soffrire sotto lo stesso, e questo è determinante per il suo carattere.
Amen
TraduttoreSadašnja faza ljudskog postojanja približno je jednaka stanju duhovnoga u svakoj izvanjskoj formi, i doista će se suština [[(entitet, bit, postojanje)]] uvijek trebati boriti sa otporima, koji su u njoj još najmoćnije prisutni, tako da se čovjek u zemaljskom postojanju mora boriti protiv loših nagona u sebi. Oni su sada izuzetno snažno razvijeni, što više je postojanje [[(entitet, bit, suština)]] imalo priliku sebe iživljavati u pripremnom stadiju. Ti nagoni pred-stadija sada također otiskuju svoj pečat postojanju, odnosno, čovjek se sada mora posebno snažno boriti protiv takvih nagona.... dok čovjek koji je prethodno voljno izvršio svoj zadatak, i posljedično se već nalazi u izvjesnom stanju zrelosti, uživa lakši način života. Volja da služi, suštinu čini sukladno tome slobodnom, čak i ako je još zatvorena u jednom omotaču. A ova, sada neopiruća suština, oživljava jednu formu, koja čak i izvana već nosi obilježje voljnosti bića. Stoga će izvanjska forma uvijek biti takva, da se već otuda može zaključiti stupanj zrelosti duše. U utjelovljenju kao čovjek, sada će se udružiti uvijek takve duševne supstance koje imaju istu suštinu; odgovarajuće će sada biti i borbe na Zemlji, jer su ujedinjene mnoge duševne supstance i na biće utječu na potpuno isti način kao i u prijašnjoj formi. Što prije biće nauči prevladati svoje nedostatke, to manji će otpor ono pružati, i tako može već u pred-stadijima biti strpljivo, voljno i revno.... No ukoliko ono u sebi zadrži neki nagon, onda će i kao čovjek trebati jednako trpjeti pod njim, a to je presudno za njegov karakter.
AMEN
Traduttore