Compare proclamation with translation

Other translations:

VELIKI PETAK....

Nitko od vas ljudi ne može prosuditi patnju Puta prema Križu i Raspeću, jer je za ljudski pojam ona bila nepodnošljiva, i jedino je snaga Moje Ljubavi za vas, mogla za Mene učiniti mogućim ostvariti ovu najtežu Žrtvu, koja je iznova trebala čovječanstvu osigurati izmirenje s Ocem.... Pa čak i ako pokušate zamisliti Moje Muke i Boli, to će uvijek ostati tek slaba usporedba, jer su one bile nadljudske, bile su tako velike, da je Moja Žrtva na Križu uistinu bila i ostat će jedinstvena, jer „čovjek“ ne bi preživio ovo vrijeme Muka, jer svaki drugi čovjek to ne bi bio u stanju izvršiti, jer bi već i jedan mali dio bio dovoljan da oduzme čovjeku život.

Ali, Ja sam želio patiti i umrijeti, kako bih postigao pravedno pomirenje (ispaštanje, pokoru, zadovoljštinu, poravnanje) za grijehe čovječanstva, htio Sam svu krivnju ljudi uzeti na Sebe i za nju ponuditi Žrtvu Pomirnicu, da bih vratio Ocu Njegovu izgubljenu djecu, koja bez ovog Djela Iskupljenja, nikada više ne bi mogla doći u Njegovu blizinu.... I Ja sam napravio Put, dobrovoljno, i iz Ljubavi prema Ocu i prema Mojoj paloj braći. Znao Sam o teškoj sudbini koja Me je čekala, i zbog toga Sam trpio dvostruko, jer Mi je slika Raspeća bila uvijek pred očima, stalno Sam vidio Put Patnje, koja je vodila do Križa.

Ali, Ja Sam dobrovoljno ispunio ovu Misiju i otkupio od protivnika (Sotone) sve njegove duše koje su bile spremne sebi dopustiti biti otkupljenima od strane Mene. Stoga što Sam znao uzrok ljudskih slabosti, putem Moje smrti na Križu Sam za sve njih stekao osnaženje njihove volje, osvojio Sam za njih bezbrojne Milosti, uz pomoć kojih su iznova mogli dosegnuti visinu, sa koje su jednom pali u najdublji bezdan.... Znao sam to, da oni sami nikada više ne bi mogli dosegnuti visinu, ako im se ne bi pomoglo. I Ja Sam se sažalio na Moju palu braću, jer Sam poznavao blaženstvo Božje blizine, znao Sam čega su se odrekli i da bi zauvijek bili prognani od Očeva lica, ako Jedan ne bi izbrisao veliku krivnju, kojom su se opteretili kroz njihovo prošlo otpadništvo od Oca....

Ali, bio je to iznimno teško Djelo, u punoj svjesnosti o ishodu, preuzimanju na Sebe svih tjelesnih i duševnih boli i koračanja u strahu i jadu, da bih Čin Milosrđa mogao provesti do kraja.... Jer Ja Sam bio čovjek sa svim tjelesnim osjetima, i Moje je razmišljanje bilo uvijek više ljudsko, kada se radilo o izvršenju Posljednje Misije, kada Sam bio zarobljen i bez milosti osuđen na najokrutniju smrt koju bi ljudi mogli zamisliti....

Jer, za dokidanje goleme krivnje, za otklanjanje prvobitnog grijeha bivšeg otpadništva od Boga, bila je nužna ljudska sposobnost patnje.... jer Bog Koji je kao Ljubav bio u Meni, nije mogao patiti, i stoga se povukao u posljednjoj fazi Djela Otkupljenja, što je u Meni prouzročilo neizreciv strah i potaklo Me na ove Riječi: 'Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio....' Svjesnost Oca u Meni bi bila donijela ublažavanje boli, međutim, mjera Moje boli, opet nije mogla biti dovoljno velika, obzirom na krivnju cijelog čovječanstva, krivnju palih prvobitnih duhova, koje sam Ja želio sačuvati od ponora.... Ja sam htio kao „samo Čovjek“ obaviti Djelo do kraja, i to je razlog zašto Sam Sebe predao volji Oca, koja je također bila Moja volja od početka, tek Sam pred licem smrti jedan kratki trenutak posrnuo, ali onda Sam Se potpuno podložio Njegovoj volji, kada Sam uskliknuo: „Oče, ne Moja, nego Tvoja volja neka bude....“

A Ja Sam zaista podnio veliku Žrtvu, koju ni prije, ni poslije toga čovjek nije i ne bi mogao učiniti, jer je premašivala ljudsku snagu.... Ali Ja Sam Snagu primio od Očeve Ljubavi, jer Ljubav je bila u Meni sve do časa smrti.... inače Ja ne bih bio izrekao Riječi: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine....“

I tako Sam Ja ostao povezan sa Ocem, iako nisam upotrijebio Snagu Ljubavi da Me izbavi od žrtvene smrti.... Jednom ćete vi također moći doživjeti ovu Moju smrt na Križu, kada budete prebivali u Kraljevstvu Svjetla, i tek tada će vam biti vidljiva Moja ogromna Ljubav, Koja se odnosila na Moju braću, Koja je uzela sve na Sebe, da njima, koji su dobrovoljno izabrali smrt, vrati Život.

A svatko se također može sada vratiti u Život, tko Me dobrovoljno prepozna kao njegovog Spasitelja i tko želi da Sam Ja umro također za njega, da on također pripadne otkupljenima, za koje Sam prolio Svoju Krv i koji kroz Moju Krv nalaze oproštenje njihove krivnje grijeha koja ih je držala odvojenima od Oca, i koje Sam stoga Ja iskupio Mojom smrću na Križu.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Le Vendredi Saint

Aucun homme ne peut concevoir la souffrance du chemin vers la Croix et du Crucifiement, parce que pour des concepts humains elle était insupportable, et seulement la Force de Mon Amour Me rendait possible d'accomplir ce très difficile Sacrifice qui devait de nouveau procurer à l'humanité la Réconciliation avec le Père. Et même si vous cherchez à vous imaginer Mes tourments et Mes douleurs, cela restera toujours une faible comparaison, parce qu'elles étaient surhumaines, elles étaient si grandes que Mon Sacrifice sur la Croix a été et restera vraiment unique, parce qu'un « homme » ne survivrait pas à ce temps de tourments, parce que tout autre homme n'aurait pas pu l’exécuter, parce que déjà une faible partie aurait suffi à donner la mort à l'homme. Mais Je voulais souffrir et mourir pour prêter la juste Expiation pour les péchés de l'humanité, Je voulais prendre sur Moi toute la faute des hommes et porter pour cela le Sacrifice de l'Expiation, pour rendre au Père Ses fils perdus qui n’auraient jamais plus pu être près de Lui sans cette Œuvre de Libération. Et Je l'ai fait, librement et par Amour pour le Père et pour Mes frères tombés. Je savais le sort difficile qui M'attendait et donc J’ai souffert doublement, parce que l'image du Crucifiement était toujours devant Mes Yeux, Je voyais toujours la souffrance qui menait à la Croix. Mais dans la libre Volonté J'ai accompli cette Mission et J’ai racheté à l’adversaire toutes ses âmes qui étaient prêtes à se laisser racheter par Moi. Parce que Je savais la cause de la faiblesse des hommes et J’ai conquis par Ma mort sur la Croix la fortification de leur volonté, J’ai conquis pour eux des Grâces sans nombre à l’aide desquelles ils pouvaient de nouveau arriver en haut, d'où ils s’étaient autrefois précipités dans l'abîme le plus profond. Je savais qu'ils ne pourraient jamais plus arriver en haut s'ils n'étaient pas aidés. Et Mes frères tombés M'attendrissaient, parce que Je connaissais la Béatitude de la Proximité de Dieu, Je savais, ce à quoi ils avaient renoncé et qu'ils étaient éternellement bannis de la Face du Père, si quelqu’Un n'éteignait pas la grande faute dont ils s’étaient chargés avec leur chute d'autrefois du Père. Mais c’était une Œuvre extrêmement difficile, avec la pleine conscience de la fin, de prendre sur Moi toutes les douleurs corporelles et animiques et de faire la parcours dans la peur et dans la misère, de ne pouvoir accomplir jusqu'à la fin l'Œuvre de Libération. Parce que J'étais un Homme avec toutes les sensations corporelles, et Mes pensées étaient toujours très humaines, lorsque s’approchait l'exécution de la dernière Mission, lorsque J'ai été capturé et condamné sans pitié à la mort la plus atroce que les hommes peuvent s'imaginer. Parce que pour l'extinction de l'incommensurable faute, pour l'extinction de la faute d’Ur de la chute d'autrefois de Dieu, la capacité de souffrance d'un homme était nécessaire, parce que Dieu, qui Etait certes en Moi en tant qu’Amour, ne pouvait pas souffrir et avec cela Il s'est retiré pour la dernière phase de l'Œuvre de Libération ce qui faisait jaillir en Moi une peur inexprimable et Me poussait aux Paroles : « Mon Dieu, Mon Dieu pourquoi M'as-Tu abandonné….». La conscience du Père en Moi aurait été un allègement des douleurs, mais la mesure de Mes douleurs n'aurait pas été à nouveau assez grande au vu de la faute de l'humanité entière, au vu de la faute de tous les esprits primordiaux tombés que Je voulais sauver de l'abîme. Je voulais « seulement en tant qu’Homme » mener à la fin l'Œuvre et donc Je Me suis rendu à la Volonté du Père, ce qui avait été Ma Volonté depuis le début, seulement à la vue de la mort Je vacillais pour un bref temps, mais ensuite Je Me suis plié totalement à Sa volonté, lorsque J'ai crié : « Père, pas la Mienne, mais que Ta Volonté soit faite….». Et J'ai vraiment porté un grand Sacrifice qui, ni avant ni après, un homme n’a accompli ni ne pouvait accomplir, parce qu'il dépassait la force humaine. Mais J'ai tiré la Force de l'Amour du Père, parce que l'Amour est resté en Moi jusqu'à l'heure de la mort, autrement Je n’aurais pas prononcé les Mots : « Père, pardonne-leur, parce qu'ils ne savent pas ce qu'ils font….». Et ainsi J'étais et restais uni avec le Père, bien que Je n’aie pas utilisé la Force de l'Amour pour Me soustraire à la mort du Sacrifice. Un jour vous pourrez aussi éprouver Ma mort sur la Croix, lorsque vous serez dans le Règne de la Lumière, et seulement alors il vous sera visible Mon très grand Amour qui était pour Mes frères et qui a pris tout sur lui, pour redonner la Vie à ceux qui avaient choisi librement la mort. Et chacun, qui dans la libre volonté Me reconnaît comme son Rédempteur et veut que Je puisse être mort aussi pour lui, peut maintenant de nouveau arriver à la Vie, car lui aussi fait partie des rachetés pour lesquels J’ai versé Mon Sang, et par Mon Sang ils trouvent le pardon de leur faute du péché qui les tenait séparés du Père et que donc J’ai expié au moyen de Ma mort sur la Croix.

Amen

Translator
Translated by: Jean-Marc Grillet