Nema čovjeka koji može produhoviti svoju dušu. tj. učiniti da se ona sjedini s duhovnom iskrom u njoj, čije srce je još naklonjeno materiji, jer on na glas duha u sebi neće obraćati pažnju, njegovo razmišljanje, nastojanja i postupci uvijek će biti samo svjetovno usmjereni i on će biti zaslužan za to što njegova duša gladuje, dok će tijelu davati sve što ono traži. Duša i duh sjediniti će se tek onda kad čovjek nadvlada samoljublje, kad isključi zemaljske žudnje i obrati pažnju na ono što traži duh koji se trudi dušu privući k Ocu, koji se trudi utjecati na nju da ona uspostavi vezu sa Mnom, kako bih i Ja Osobno onda putem Duha mogao vršiti utjecaj na dušu.
Mora se dakle uvijek imati na umu to da su dva kraljevstva koja se čovjeka trude privući, no ona su po svojoj prirodi potpuno različita.... Zemaljsko kraljevstvo nudi samo materijalna blaga, a duhovno kraljevstvo blaga koja su neprolazna.... No ova potonja ne mogu se tako dobro zamijetiti kao zemaljska blaga, pa se čovjek stoga radije trudi da dođe u posjed onoga što je vidljivo i opipljivo. Ali duhovna blaga nisu tako očita, i zato samo rijetki ljudi njima teže.
No cilj i svrha zemaljskog života je produhovljavanje duše, jer duša onda mijenja svoje boravište i prelazi u duhovno kraljevstvo, jednom kad je došao trenutak odlaska sa ove Zemlje; tada tijelo propada a s njim i sve za čim je ono žudjelo na Zemlji.... a duša nastavlja postojati, i ako je već na Zemlji uspjela postići produhovljavanje, onda ona u sjajnoj svjetlosnoj odori ulazi u duhovno kraljevstvo i blažena je....
No ako je tijelo u zemaljskom životu uživalo prednost, tad je duša vrijedna žaljenja, jer ona ne može proći [[(prestati postojati)]], i u skladu s njenim stanjem zrelosti je onda i njen daljnji život u duhovnom kraljevstvu. A to često znači i jedan duhovni zastoj kojega može slijediti povratak u dubinu. Jer duša je tada svoj zemaljski život uzaludno prevalila, nije postigla nikakav duhovni napredak pošto je materiji pridavala previše vrijednosti, umjesto da ju nadvlada.
Čovjek mora proći kroz materijalni svijet, on mora pokušati postati gospodar a ne sluga ili rob materije, jer tad on u svom razvoju ne ide naprijed, tad duša neće postići zrelost koja joj omogućuje da se sjedini s duhom u njoj.... Čovjek mora nadvladati samoljublje, onda je on gospodar materije, onda se on nje može osloboditi, i onda će on to radosno i činiti, a onda je spoznao svrhu svog zemaljskog života i ispunio ju. Tada se on voljno da voditi od svog duha, i tada Ja Sâm mogu na njega djelovati, i on sasvim izvjesno mora rasti, pošto će Moje djelovanje u njemu uistinu imati duhovni uspjeh.... pošto duh u njemu tada hrli prema Duhu Ocu od vječnosti te je omogućeno sjedinjenje, za koje uvjet baš i jeste produhovljena duša, koja se potpuno odvezala od materije, koja samo teži duhovnom kraljevstvu i stupila je na put povratka u Očinsku Kuću.
I čovjek se uvijek treba pitati samo to koliko je njegova Ljubav usmjerena samo na njega samoga.... Tek tada, kad je on nadvladao samoga sebe, i njegova Ljubav prema Meni postigla je taj stupanj da je omogućeno sjedinjenje, koje je onda vječno neraskidivo....
AMEN
TranslatorEs kann kein Mensch seine Seele vergeistigen, d.h. ihr zur Einigung mit dem Geistesfunken in sich verhelfen, der sein Herz noch der Materie zugewendet hat, denn dieser wird der Stimme des Geistes in sich nicht achten, es wird sein Denken, Wollen und Handeln immer nur weltlich ausgerichtet sein, und er wird seine Seele darben lassen, während er dem Körper alles antun wird, was dieser verlangt. Die Seele und der Geist werden erst dann sich einigen, wenn der Mensch die Ichliebe überwindet, wenn er irdische Begehren ausschaltet und dessen achtet, was der Geist fordert, der die Seele zum Vater zu ziehen sucht, der sie zu bestimmen sucht, die Verbindung herzustellen mit Mir, auf daß Ich nun auch Selbst durch den Geist auf die Seele einwirken kann. Es muß also immer bedacht werden, daß es zwei Reiche sind, die den Menschen zu fesseln suchen, die aber in ihrer Art gänzlich voneinander abweichen.... Das irdische Reich bietet nur materielle Güter, das geistige Reich aber solche Güter, die unvergänglich sind.... Aber die letzteren können nicht so gut wahrgenommen werden wie die irdischen Güter, und der Mensch sucht daher, lieber in den Besitz dessen zu kommen, was sichtbar und greifbar ist. Geistige Güter aber sind nicht so offen wahrnehmbar, und darum streben nur wenige Menschen solche an. Die Vergeistigung der Seele aber ist das Ziel und der Zweck des Erdenlebens, weil die Seele dann ihren Aufenthalt wechselt und in das geistige Reich hinübergeht, wenn die Stunde des Abscheidens von dieser Erde gekommen ist; dann verfällt der Körper und mit ihm alles, was dieser angestrebt hat auf Erden.... die Seele aber bleibt bestehen, und hat sie nun auf Erden schon die Vergeistigung erreichen können, dann geht sie in strahlendem Lichtkleid ein in das geistige Reich und ist selig.... Hat aber der Körper im Erdenleben den Vorrang genossen, dann ist die Seele bedauernswert, denn sie kann nicht vergehen, aber ihrem Reifezustand gemäß ist dann ihr weiteres Leben im geistigen Reich. Und das bedeutet oft auch einen geistigen Stillstand, dem ein Rückgang zur Tiefe folgen kann. Denn sie hat dann ihr Erdenleben vergeblich zurückgelegt, sie hat keinen geistigen Fortschritt erzielt, weil sie der Materie allzuviel Wert beigemessen hat, anstatt diese zu überwinden. Der Mensch muß durch die materielle Welt hindurch, er muß versuchen, Herr zu werden, aber er darf nicht Knecht oder Sklave der Materie werden, denn dann schreitet er in seiner Entwicklung nicht vorwärts, dann wird die Seele nicht die Reife erlangen, die ihr zur Einigung mit ihrem Geist in sich verhilft.... Es muß der Mensch die Ichliebe überwinden, dann ist er Herr der Materie, dann kann er sich derer entäußern, und er wird es dann auch freudig tun, und dann hat er seinen Erdenlebenszweck erkannt und ihn auch erfüllt. Dann lässet er sich willig führen von seinem Geist, und also kann Ich Selbst dann auf ihn einwirken, und er muß unwiderruflich zur Höhe steigen, weil Mein Wirken in ihm nun wahrlich geistigen Erfolg haben wird.... weil der Geist in ihm nun dem Vatergeist von Ewigkeit entgegendrängt und die Vereinigung stattfinden kann, die eben eine vergeistigte Seele bedingt, die sich völlig von der Materie gelöst hat, die nur das geistige Reich anstrebt und den Rückweg angetreten hat in ihr Vaterhaus. Und immer soll sich der Mensch nur fragen, wieweit seine Liebe noch sich selbst gilt.... Denn erst, wenn er sich selbst überwunden hat, hat auch seine Liebe zu Mir den Grad erreicht, daß der Zusammenschluß stattfinden kann, der nun ewiglich unlösbar ist....
Amen
Translator