Sukladno vašoj žudnji, vi ćete primiti... Jer, ako bi vi bili opskrbljeni duhovnom Hranom i bez žudnje, onda ona vama ne bi služila kao Hrana, dok god vi ne osjećate glad i žeđ za njom. Vi stoga sami morate „zatražiti“ (željeti) da budete nahranjeni i napojeni, onda će vama i prići prava hrana, i vaša duša će kroz to postati snažna, i napredovat će u njenom razvoju. No, tijelo objavljuje svoju potrebu, ono priopćava kada mu je potrebna hrana za njegovo održavanje... Duša se međutim često ne može izboriti, budući se ona samo tiho izražava, i njen glas se zanemaruje. Ona je još (po)vučena natrag od tijela, koje ponajprije za sebe samoga koristi ono što duša jednako tako potrebuje. No, duša se ne može zadovoljiti čisto zemaljskom hranom i zemaljskim pićem... Ona treba drugu Hranu, a ovu joj mora osigurati volja čovjeka, dovodeći dušu za Stol Gospodara, gdje ona hranu može neograničeno primati. Volja čovjeka je uvijek spremna brinuti za tijelo, no brinuti za dušu je daleko potrebnije, jer ona nadživljava tijelo, kada za to dođe čas. Onda tijelu ne pomaže ni hrana, ni piće, ni svi lijekovi (ni sva medicina)... Duša, međutim, ostaje postojati, i sada se nalazi u stanju koje odgovara njenom snabdijevanju (zbrinutosti) tijekom njenog zemaljskog postojanja. To vi ljudi trebate uvijek imati na umu, i iz tog razmatranja poticati svoju volju da zadovolji potrebe duše, da je opskrbi Hranom, Pićem i pravim lijekom za njeno stanje, a kroz to će biti osigurana sudbina duše u vječnosti, ona neće trebati gladovati u duhovnom kraljevstvu, nego će imati svoj puni život.
Stoga čovjek mora svjesno dostavljati duši Hranu i Piće, on joj mora prenijeti Božju Riječ, koja je duši prava (ispravna) Hrana, i koja joj osigurava vječni život. Sam čovjek treba željeti primiti Božju Riječ, da se duša nasiti i bude osnažena na njenom hodočašću po Zemlji. Onda će i duša crpiti snagu iz ponuđene joj hrane, koja njoj ne može prići drugačije nego kroz Božju Riječ. A čim čovjek samo želi čuti Božji glas, njemu će njegova želja biti i ispunjena... Sam Bog govori s čovjekom na mnoge načine... On se uključuje u čovjekove misli, On dolazi k njemu u obliku jedne knjige, On govori kroz usta slugu, ili On također govori Sam sa Svojim djetetom, čim ono dolazi direktno k Ocu i želi čuti Njegov glas... Žudnja duše je uvijek uslišena, bez osnaženja ne ostaje nijedna duša, koja pokušava utažiti svoju glad, i pristupiti k Stolu Gospodara... što međutim, uvijek mora poduzeti (narediti) volja čovjeka, što se stoga mora dogoditi svjesno, inače ni najukusnija (najdragocjenija) Hrana, direktna Riječ iz visine... ponuđena od Samoga Boga... ne bi imala nikakav učinak na dušu. Jer, ono što se ne žudi, bilo bi neželjeni dar milosti, koji međutim ne vrši prisilu, i stoga ostaje bez učinka. Zato čovjeku ovaj dar milosti često može prići, bez da od njega bude prepoznat kao takav. Onda Riječi, koje Božja Ljubav dovodi na Zemlju, ostaju bez ikakva dojma (ne ostavljaju nikakav utisak), (dok će) duša koja žudi biti duboko dotaknuta i usrećena (oduševljena). No, kada bi učinak Božanske Riječi na sve ljude bio isti... bez obzira na njihovu želju ili ravnodušnost... onda bi ona prisilno utjecala na dušu, i svaka bi duša morala koračati naviše, no volja bi postala neslobodna, dok se međutim duša u slobodi volje mora odlučiti za prihvaćanje ili odbacivanje. Duša treba snažnu prehranu, želi li ona sazrjeti i koračati naviše, a ona će njoj u svako vrijeme biti ponuđena, no jedino je unutarnja želja presudna za to koju snagu duša crpi iz Hrane... zbog toga čovjek mora i znati o potrebama svoje duše, i o odgovornosti ako joj on uskraćuje nužnu hranu, ako on zanemaruje njene potrebe, te je duša slaba i jadna, kada smrt pristupi čovjeku, i ona se mora odvojiti od njegovog tijela. Sama duša je postala ravnodušna u svojoj želji, inače bi ona mogla iznutra potaknuti čovjeka; a duša mora sada sama snositi posljedice svoje ravnodušnosti, jer ona nastavlja postojati... Ona je stvarno Ja čovjeka, koje ne može proći (nestati). Zato je čovjek uvijek iznova podučavan, ali ne i prisiljavan, jer se duša mora slobodno odlučiti u zemaljskom životu, te ona mora i posljedice pogrešne odluke sada snositi onostranom kraljevstvu._>AMEN
TranslatorRiceverete secondo il desiderio, perché anche se vi viene guidato il Nutrimento spirituale senza il desiderio, non vi servirà come Nutrimento, finché non ne sentite né fame né sete. Dovete quindi voi stessi ‘desiderare’ di essere nutriti ed abbeverati, allora vi giungerà anche il giusto Nutrimento e la vostra anima verrà da ciò fortificata e nel suo sviluppo salirà in Alto. Ora il corpo annuncia i suoi bisogni, si fa sentire, quando ha bisogno di nutrimento per la sua conservazione. Ma l’anima sovente non può affermarsi, perché si manifesta soltanto in modo piano ed allora la sua voce non viene ascoltata. Viene ancora respinta dal corpo che pretende dapprima per sé stesso ciò di cui pure l’anima ha bisogno. Ma l’anima non si può accontentare con un cibo e bevanda puramente terreni. Lei ha bisogno di un altro Nutrimento e questo le deve essere somministrato dalla volontà dell’uomo, mentre guida l’anima alla Tavola del Signore, dove può ricevere illimitatamente il Nutrimento. La volontà dell’uomo è sempre pronta a provvedere al corpo, ma è molto più necessario provvedere all’anima, perché lei sopravvive al corpo, quando sarà venuta la sua ora. Allora al corpo non servono né cibo né bevanda, né tutta la medicina. Ma l’anima rimane esistente e si trova ora in uno stato rispetto al suo approvvigionamento durante la sua esistenza terrena. Questo lo dovreste sempre considerare, voi uomini, e da questa osservazione spronare la vostra volontà a soddisfare le necessità dell’anima, di portarle Cibo e Bevanda e la giusta Medicina per il suo stato, e da ciò sarà assicurata all’anima la sorte nell’Eternità, non avrà bisogno di languire nel Regno dell’aldilà, ma avrà la sua perfetta Vita. L’uomo deve quindi portare all’anima consapevolmente Cibo e Bevanda, deve trasmetterle la Parola di Dio, che è il giusto Nutrimento per l’anima e le assicura una Vita eterna. L’uomo stesso deve volere di ricevere la Parola di Dio, affinché l’anima venga saziata e fortificata sulla sua via peregrina sulla Terra. Allora anche l’anima coglierà la Forza dal Nutrimento offertole, che non le può giungere diversamente se non attraverso la Parola di Dio. Ed appena l’uomo desidera di sentire la Voce di Dio, gli viene anche esaudito il suo desiderio. Dio Stesso parla con l’uomo in modo differente. Egli Si include nei suoi pensieri, Egli viene a lui in forma di un libro, Egli parla attraverso la bocca di un servitore, oppure anche Lui Stesso parla con il figlio Suo, appena questo va dal Padre e vuole sentirLo direttamente. Il desiderio dell’anima viene sempre esaudito, nessun’anima che cerca di calmare la sua fame, rimane senza fortificazione e si reca alla Tavola del Signore, questo però deve sempre fare la volontà dell’uomo, cosa che deve avvenire quindi consapevolmente, altrimenti anche il Cibo più delizioso, la diretta Parola dall’Alto offerta da Dio Stesso, rimarrebbe senza effetto sull’anima. Perché ciò che non viene desiderato, senza il desiderio, sarebbe un Dono di Grazia che però non esercita nessuna costrizione e perciò rimane senza effetto. Perciò agli uomini può giungere sovente quel Dono di Grazia, senza essere da loro riconosciuto come tale. Allora le Parole che l’Amore di Dio guida sulla Terra, rimangono senza impressione, che invece toccherà e renderà felice profondissimamente un’anima desiderosa. Ma se l’effetto della Parola divina fosse uguale su tutti gli uomini, indipendente dal loro desiderio o della loro indifferenza, allora avrebbe un effetto di costrizione sull’anima ed ognuna dovrebbe salire in Alto, ma la volontà sarebbe diventata non-libera, mentre l’anima si deve comunque decidere nella libera volontà di accettare o di rifiutare. L’anima ha bisogno di un Nutrimento fortificante, se vuole maturare e salire in Alto, e questo Nutrimento viene anche offerto in ogni tempo, ma è determinante soltanto il desiderio interiore, quale Forza l’anima trae dal Nutrimento, perciò l’uomo deve anche conoscere le necessità dell’anima e della responsabilità quando le rifiuta il necessario Nutrimento, quando non bada alle sue necessità e poi l’anima è debole e misera, quando arriva la morte dell’uomo e deve lasciare il suo corpo. L’anima stessa è stata indifferente nel suo desiderio, altrimenti avrebbe potuto spingere l’uomo dall’interiore; ed ora l’anima stessa deve anche portare le conseguenze della sua indifferenza, perché lei rimane sussistente. Lei è il vero io dell’uomo che non può svanire. Perciò l’uomo viene sempre di nuovo ammaestrato, ma nemmeno costretto, perché l’anima deve decidersi liberamente nella vita terrena, e deve portare anche nel Regno dell’aldilà le conseguenze di una decisione sbagliata.
Amen
Translator