Compare proclamation with translation

Other translations:

ISUSOVA DUŠA....

Sve što vam je dostavljeno/saopćeno od strane Mojega duha će se slagati u svojemu značenju.... Zasigurno je ostavljeno vlastitoj volji ljudi da dodijele različito značenje Riječima koje vam Moj Duh otkriva, u kojem slučaju takva osoba nije duhovno prosvjetljena, unatoč tome, ne može se tvrditi kako vam je proturječno duhovno znanje bilo dostavljeno od strane Mene. Jer ‘Duh Božji’ ne griješi.... I gdje se pojavljuje očigledno proturječje treba biti zatraženo razjašnjenje; Meni se Osobno mora pristupiti za objašnjenje:....

Duša ljudskog bića Isusa je došla od gore.... Svjetlosni duh je sišao na Zemlju, biće koje je proizašlo iz Mene i ostalo sa Mnom potpuno u svojoj vlastitoj slobodnoj volji kada je velika gomila stvorenih duhova otpala od Mene i zaronila u bezdan.... Ali ovaj svjetlosni duh je morao ispuniti misiju kao ljudsko biće, On je trebao sići u neprosvjetljeno područje, stoga je On za početak trebao iza sebe ostaviti Njegovo obilje svjetla, koje bi jedino imalo katastrofalan učinak budući su ljudi na Zemlji bili nesposobni prihvatiti takvo svjetlo odgore, time bi oni bili uništeni na njegovoj sjajnosti. Ljudsko biće je moralo ostvariti misiju.... čin Spasenja za čovječanstvo.... I ova je osoba morala biti u istom okruženju kao njegova bližnja ljudska bića, jer poanta je bila ukazati im put, primjerom im ukazati način života kojeg bi trebali slijediti (Ivan 14:6).... Posljedično tome, Isus, ljudsko biće, je morao biti isto tako humano kao što su oni bili.... I to je On bio, unatoč činjenice da je duša bila sišla iz kraljevstva svjetla....

Duša, koja se udomila u tijelu djetešceta Isusa, je na isti način bila pod utjecajem u njezinu razmišljanju, htjenju i osjećanju od strane njezine zemaljske čahure poput ijednog drugog ljudskog bića.... Stoga, zahvaljujući njezinom okolnom okruženju baš kao i njezinoj izvanjskoj čahuri, iste su strasti i žudnje morale biti probuđene, jer živjeti zemaljski život kao ‘ljudsko biće’ također znači boriti se protiv istih instikata iz unutra i izvani.... Naposlijetku, poanta je bila stremiti ka produhovljavanju duše, ostvariti sjedinjenje duše sa njezinim duhom, što je svrha i cilj zemaljskog života svakog čovjeka.... Bilo je nužno osigurati ljudima dokaz da je bilo moguće ostvariti ovo produhovljavanje na Zemlji.... I tako se Isus, ljudsko biće, borio i naprezao na isti način.... što je prema tome potrebovalo dušu slične prirode.... koja je unatoč tome bila sišla iz kraljevstva svjetla kako bi bila sposobna služiti Samom Bogu kao prebivalište, Koji nikada ne bi bio u stanju Sebe očitovati u grešnoj duši.... Jer Isusova duša je bila bez grijeha, ali ovo ne znači kako je bila potpuno lišena instikata i strasti, jer bez obzira koliko su snažne bile ove Njegove slabosti i strasti, bez obzira koliko su snažna bila iskušenja koja su Mu prilazila, On im se odupro i bio im se sposoban oduprijeti budući je Njegova Ljubav također bila snažna i ova Mu je dala snagu za otpor.

Duša Isusa, ljudskog bića, je ostavila svjetlo iza sebe i ušla u tamu.... I bezbrojne za-zemlju-zavezane duše su prionule uz ovu dušu, stoga one su ju opsjednule na isti način kako je svaka ljudska duša opsjednuta od strane mračnih sila.... Budući je Isus morao putovati stazom kao ljudsko biće, duša je bila nesposobna odgurnuti od sebe ova bića, namjesto toga ona ih je morala pokušati prevladati posredstvom zahtjevane borbe, ona je morala sakupiti volju da ne poklekne kada je bila kušana. Ona je također bila sposobna prikupiti ovu volju posredstvom Ljubavi koju nije ostavila iza sebe, koja je bila i ostala njezin udio budući je ona bila Božanska snaga, uz pomoć koje je Isus, čovjek, bio naumljen i sposoban ostvariti Njegovu misiju.... ali koja bi također omogućila svakoj osobi da bude pobjedonosna ako bi jedino zapalila i uzgajala Ljubav u sebi....

Opet i iznova mora biti naglašeno da je čin Spasenja morao biti ostvaren od strane ljudskog bića, da Isus isprva treba jedino biti smatran za ljudsko biće, Koje je uspjelo u produhovljavanju Sebe na Zemlji.... i da je ovo ljudsko biće bilo prema tome Sebe potpuno podredilo prirodnom zakonu, da je Njegovo fizičko tijelo bilo poput onog u svakog drugog ljudskog bića i da je Njegovoj duši nije bilo dozvoljeno odbraniti sebe ni kada su ju nečisti duhovi zaposjednuli.... Međutim, ni u kojem trenutku On nije dozvolio ovim duhovima da steknu prevlast, budući je Njegova volja to spriječila i budući je kroz Ljubav On također uspio pronaći nužno potrebnu snagu.

Unatoč tome, On se morao boriti poput svake druge osobe, jer On je trebao i htio biti sjajni primjer za njih, On im je želio ukazati stazu kojom će se oni, također, moći zaputiti kako bi sebe produhovili dok još žive na Zemlji. Jer jedino ono što je bilo također ljudski moguće se moglo očekivati od ljudi.... Ako bi Isus bio imao snagu na Njegovu raspolaganju koju je ljudima bilo apsolutno nemoguće steći, On nikada ne bi bio sposoban reći: ‘Slijedite Me....’ Ipak ovo nikada ne isključuje činjenicu da je Njegova duša došla odgore, da je ona bila svjetlosna duša, u kojoj se Bog Osobno nastanio i bio je sposoban to napraviti budući je ona bila čista i bez grijeha, pošto joj je Ljubav dala snagu da se odupre svim kušnjama.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

L’Anima di Gesù

Tutto ciò che vi trasmette il Mio Spirito, coinciderà anche nel suo Senso. Gli uomini sono bensì liberi di dare arbitrariamente un altro significato alle Parole che il Mio Spirito vi annuncia, ma allora il loro spirito non è illuminato, e non può essere affermato, che da Me vi è stato guidato del Patrimonio spirituale in contraddizione in sé. Perché lo “Spirito di Dio” non sbaglia. E dove ora sembra esistere una contraddizione, là dev’essere dato un Chiarimento; dev’essere chiesto a Me Stesso, affinché venga dato una Chiarificazione: L’Anima dell’Uomo Gesù era dall’Alto. Uno Spirito di Luce discese sulla Terra, un Essere, Che era proceduto da Me e che era rimasto con Me in tutta la libertà della volontà, quando un grande esercito di spiriti creati cadeva da Me e precipitava nell’abisso. Questo Spirito di Luce però aveva da compiere una Missione come Uomo, doveva discendere in una regione senza Luce, quindi lasciare dapprima indietro la Sua Pienezza di Luce, che sulla Terra avrebbe soltanto portato un effetto devastante, perché gli uomini non erano ricettivi per una tale Luce dall’Alto, quindi sarebbero svaniti nel suo Raggio. Un Uomo doveva eseguire la Missione, l’Opera di Redenzione sugli uomini. E quest’Uomo doveva stare nella stessa sfera come i prossimi, perché si trattava dimostrare a costoro una via, di vivere d’esempio per loro una Vita che dovevano imitare. Di conseguenza l’Uomo Gesù doveva essere costituito come loro. Ed Egli Era costituito così, malgrado la Sua Anima era discesa dal Regno di Luce. Nel Corpo del Bambinello Gesù Si celava un’Anima, che attraverso la Sua forma terrena esteriore veniva determinata precisamente nel suo pensare, volere e sentire come ogni altro uomo. Quindi anche attraverso la sfera che La circondava come anche il Suo involucro esteriore, dovevano risvegliare in Lei le stesse passioni e bramosie, perché, per percorrere il cammino terreno “come Uomo” significava anche dover combattere contro gli stessi istinti dall’interiore e dall’esteriore, perché si trattava appunto a tendere alla spiritualizzazione dell’Anima, a raggiungere l’unione dell’Anima con il Suo Spirito, che è lo scopo e la meta della vita terrena di ogni uomo. Si trattava di fornire agli uomini la dimostrazione, che era possibile raggiungere questa spiritualizzazione sulla Terra. E così le lotte ed il combattere dell’uomo Gesù era dello stesso genere, cosa che viene preteso da ogni anima dello stesso genere, che comunque Era discesa dal Regno di Luce, per poter servire come Dimora a Dio Stesso, il Quale non avrebbe mai più potuto manifestarSi in un’anima peccaminosa. Perché l’Anima di Gesù Era senza peccato, cosa però non significa che fosse stata totalmente priva degli istinti e passioni, perché per quanto fossero forti anche queste Sue debolezze e passioni, per quanto forti erano le tentazioni che si presentavano a Lui, Egli ha prestato loro resistenza e lo ha potuto fare, perché anche il Suo Amore era forte e questo Gli dava la Forza per la resistenza. L’Anima dell’Uomo Gesù ha lasciato indietro la Luce ed è entrata nell’oscurità. Ed a quest’Anima si sono aggrappati innumerevoli esseri legati terrenamente, La opprimevano quindi nello stesso modo, come ogni anima umana viene oppressa da forze oscure. E dato che Gesù doveva percorrere la via come Uomo, l’Anima non poteva respingere nemmeno questi esseri, ma doveva cercare di vincerle nella dura lotta, Lei stessa doveva avere la Volontà a non cedere a loro, quando veniva tentato. E poteva avere questa Volontà grazie all’Amore, a Cui non aveva rinunciato, che era e rimaneva la Sua Parte, perché era la Forza divina, con il Cui Aiuto l’Uomo Gesù doveva e poteva compiere la Sua Missione, che però potrebbe rendere ogni uomo vincitore, se soltanto accendesse e nutrisse in sé l’amore. Deve sempre di nuovo essere sottolineato, che l’Opera di Redenzione doveva essere compiuta da un Uomo, che quindi Gesù dev’essere primariamente considerato come Uomo, al Quale è riuscito a divinizzarSi sulla Terra, e che perciò quest’Uomo Si era subordinato totalmente alla legge della natura, che nel Corpo Era costituito come ogni altro uomo e che anche la Sua Anima non doveva difendersi, quando degli spiriti impuri prendevano possesso di Lei. Ma non ha mai fatto prendere il sopravvento a questi spiriti, perché lo impediva la Sua Volontà e perché attraverso l’Amore ha anche sviluppato la necessaria Forza. Ma Lui doveva lottare come ogni altro uomo, perché Egli doveva e voleva Essere per loro l’Esempio, voleva mostrare loro la via che anche loro potevano percorrere, per spiritualizzarsi ancora sulla Terra. Perché dagli uomini poteva essere preteso solamente ciò che era umanamente possibile. E Se Gesù avesse avuto a disposizione una Forza, che per gli uomini era totalmente impossibile conquistare, allora non avrebbe mai più potuto dire: “SeguiteMi.... ” Ma questo non esclude mai, che la Sua Anima veniva dall’Alto, che è stata un’Anima di Luce, nella Quale Dio Stesso ha preso e poteva prendere dimora, perché Era senza peccato e pura, perché l’Amore Le dava la Forza per resistere a tutte le tentazioni.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich