Compare proclamation with translation

Other translations:

NITKO TKO SVIJETU ISKAZUJE POŠTOVANJE NEĆE UĆI U KRALJEVSTVO NEBESKO

Iskazivati poštovanje svijetu znači izgubiti kraljevstvo nebesko, pošto ljudsko biće ne može istovremeno steći oboje. I svatko tko iskazuje poštovanje svijetu neće niti nastojati zadobiti nebesko kraljevstvo, jer on će jedino cijeniti/priznavati zemaljski svijet i njegove privlačnosti i neće vjerovati u kraljevstvo s druge strane ovog svijeta. A ipak put do nebeskog kraljevstva treba biti prevaljen kroz ovaj zemaljski svijet, njega se ne može zaobići, jer ljudsko biće živi u ovom svijetu, ono mora prevaliti posljednju etapu svoga razvoja na Zemlji, posred carstva koje pripada Božjem neprijatelju. Ali ono može prevladati ovo kraljevstvo, ono može proći kroz zemaljski svijet bez da sebi dozvoli da ga on izuzetno impresionira, bez da žudi za njime sa svojim osjetilima.... on ga može doživjeti a ipak biti njegov gospodar....

I vaš je zadatak prevladati svijet, jer on vam je bio dan kao sredstvo za vašu dušu da u njemu postane potpuno zrela, da sebe odvoji dobrovoljno od svega što pripada svijetu, pošto je ovo odvajanje istovremeno također odvajanje od onoga koji je gospodar ovog svijeta, i okretanje prema duhovnom kraljevstvu i njegovom Gospodaru.

Iz toga je razumljivo da svatko tko sebe učini slugom svijetu neće nikad moći zaposjesti duhovno kraljevstvo, niti u zemaljskom životu ni nakon smrti ljudskog bića.... razumljivo je da će ga gospodar ovog svijeta držati zavezanog pošto mu ljudsko biće osobno daje pravo za to, jer odvajanju od njegove moći, odvajanju od materijalnog svijeta, se treba težiti i njega pojedinac osobno mora ostvariti.

On mora biti bitku protiv sebe, on mora biti sposoban za odricanje sa ciljem da bi stekao nešto vrijedno, on se mora oduprijeti svim kušnjama za vrijeme svojeg kratkog života na Zemlji sa ciljem da bi onda zaposjeo duhovno kraljevstvo sa svim njegovim divotama, koje će mu pružiti tisućestruku kompenzaciju za njegovo odricanje na Zemlji. I on će to učiniti jedino ako spozna bezvrijednost i prolaznost onog što na Zemlji smatra poželjnim. Jedino ova spoznaja će mu dati snage da ispravno promjeni svoju volju, a on ovu spoznaju može steći samo ako razmisli o materijalnom svijetu.... Jer on ne može biti prisiljen promijeniti svoju volju.... on ka unutarnjoj kontemplaciji može biti ponukan jedino iskustvima, pri čemu rezultat ovisi o njemu. I Bog mu jedino može pomoći s vremena na vrijeme demonstrirajući prolaznu prirodu stvari, zbog toga On dopušta uništenje onog što ljudsko biće voli na Zemlji, On intervenira bolno utječući na njega, uzimajući od njega ono uz što je njegovo srce prionulo.... samo da bi mu ukazao kako su bezvrijedni ciljevi njegovih nastojanja.

Ali oni koji (na)uče iz takvih iskustava mogu sebe smatrati sretnima, jer oni će postepeno promijeniti smjer svoje volje i odustati od [[ili ‘odreći se’]] svijeta sa ciljem da jednog dana zaposjednu duhovno kraljevstvo.... Ali niko ne treba vjerovati kako može raditi kompromise, nitko ne treba vjerovati da može nekažnjivo iskazivati čast svijetu.... Sva nastojanja će nakon njegove smrti imati posljedice, i ako su bila usmjerena prema svijetu onda će ona rezultirati u duhovnoj smrti, onda se on odrekao duhovnog kraljevstva poradi zemljskog dobitka i svijet će mu donijeti smrt.... Onda će on sebe ponovno predati u ruke onoga koji je u bezdanu, i put uspona će opet trajati jedan beskonačno dug period vremena.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Nessuno che adula il mondo, conquista il Regno dei Cieli

Pagare al mondo il tributo significa, giocarsi il Regno dei Cielo, perché l’uomo non può acquisire ambedue insieme. E chi adula il mondo, non si sforza nemmeno di raggiungere il Regno dei Cieli, perché per lui esiste soltanto il mondo terreno con i suoi fascini, e non crede in un Regno al di fuori di questo. Ciononostante la via verso il Regno dei Cieli dev’essere percorsa attraverso questo mondo terreno, non può essere escluso, perché l’uomo vive in questo mondo, deve percorrere l’ultimo stadio del suo sviluppo sulla Terra, in mezzo al regno che appartiene all’avversario di Dio. Ma può superare questo regno, può passare attraverso questo mondo terreno, senza lasciarsi impressionare straordinariamente da lui, senza desiderarlo con i suoi sensi, può viverlo fino in fondo ed essere comunque il suo padrone. E questo è il vostro compito, superare il mondo, perché vi è stato aggiunto a questo scopo, che la vostra anima vi maturi, che si stacchi nella libera volontà da tutto ciò che appartiene al mondo, perché questo distacco è anche contemporaneamente uno staccarsi da colui che è il signore di questo mondo ed un rivolgersi al Regno spirituale ed al suo Signore.

Così è comprensibile che colui che si rende schiavo del mondo, non può mai e poi mai prendere in possesso il Regno spirituale, né nella vita terrena né dopo la morte dell’uomo, è comprensibile che il signore del mondo lo tenga legato, perché l’uomo stesso gliene dà il diritto, perché l’uomo stesso deve tendere e compiere il distacco dal suo potere, il distacco dal mondo materiale. Deve condurre una lotta con sé stesso, deve poter rinunciare, per conquistare qualcosa di più prezioso; nel breve tempo della vita terrena deve resistere a tutte le tentazioni, per poter poi prendere in possesso il Regno spirituale con tutte le sue Magnificenze, che lo risarciscono mille volte per la sua rinuncia sulla Terra. Lo farà solamente, quando riconosce l’inutilità e l’incostanza di tutto ciò che gli sembra desiderabile sulla Terra. Solo questa conoscenza gli dà la Forza di orientare bene la sua volontà e può acquisire questa conoscenza solamente, se riflette sul mondo materiale, perché non può essere costretto ad un cambiamento della volontà, può essere stimolato ad osservazioni interiori solamente da vicissitudini, ma con quale successo, lo decide lui stesso. Dio lo può aiutare solamente in quanto dimostra sempre di nuovo la caducità di ciò che è l’amore dell’uomo sulla Terra, che Egli interviene presso gli uomini nel modo che lo tocca più dolorosamente, che gli toglie ciò a cui è attaccato il suo cuore, sempre soltanto, per dargli un’indicazione, quanto inutili sono le mete del suo tendere.

Ma coloro che imparano da tali vicissitudini, possono lodarsi felici, perché cambiano lentamente la direzione della loro volontà e rinunciano al mondo, per entrare una volta nel Regno spirituale. Ma nessuno deve credere di poter far dei compromessi, nessuno deve credere di poter adulare impunemente il mondo. Ogni tendere ha l’effetto dopo la sua morte e se era per il mondo, allora gli procura anche la morte spirituale, allora ha rinunciato al Regno spirituale per via del guadagno terreno, ed il mondo gli ha portato la morte. Allora si è dato nuovamente nel potere di colui che è nell’abisso, e la via verso l’Alto dura di nuovo un tempo infinitamente lungo.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich