Compare proclamation with translation

Other translations:

VOLJU NE ODREĐUJE PREDISPOZICIJA, NEGO LJUBAV....

Vama je samima prepušteno kamo vi usmjeravate svoju volju, iako vam je kroz Moju Riječ dobro savjetovano kakav rezultat za vas donosi svako usmjerenje volje. No, čak ni Moja Riječ vas ne prisiljava, budući ju vi također opet možete prihvatiti ili odbaciti, prema vašim nazorima [[(naravi, sklonostima)]] i vašoj ljubavi. Jer ljubav određuje vašu volju.... Vi ćete uvijek ljubiti ono čemu težite, bilo to dobro ili loše, vaša žudnja je na to usmjerena, a tako i vaša volja.... dobra ili zla.... Vi ćete uvijek osjećati ljubav prema onome što vi žudite, no da li je ljubav dobro ili loše usmjerena, to određuje vaš duhovni razvoj. Vi sada možete prigovoriti da je ljubav položena u čovjeka, da se i ljubav prema zlu rađa u srcu, te da je čovjek stoga žrtva u njemu latentnih [[(drijemajućih)]] žudnji. A ta je primjedba u određenoj mjeri opravdana.... da u čovjeku počivaju svi nagoni i žudnje, koji u pojedinačnim pred-stadijima u zakonu prisile još nisu bili prevladani, da te nagone stoga čovjek donosi sa sobom u zemaljski život, kako bi ih sada pobijedio i potpuno odložio. Ove osobine su stoga prisutne u čovjeku i otuda također stalno pobuđuju žudnje. One žele ispunjenje i često su tako moćne u čovjeku, da one njime potpuno vladaju. Borba protiv takvih žudnji je često teška, no zbog toga je čovjek od Mene dobio razum, da on može promisliti nad svojim osjetima, kako bi odgovarajuće postupio prema njima. Pogrešno je reći da čovjek mora postupati tako kako odgovara njegovoj predispoziciji.... baš kao da je on bio stvoren bez razuma i da se osjeća instinktivno nagonjen....

No, budući da je njemu u zemaljskom životu ponuđeno dovoljno prilika da prikupi znanje, budući da je njemu dana smjernica kroz Moju Zapovijed Ljubavi, budući da on u sebi ima tihog opominjatelja i upozorivača, koji ga uvijek upućuje na Moju volju, i budući da on sada može o svemu promisliti, tako da leži jedino na njegovoj volji, da sam sa sobom izbori bitku, ako je ona potrebna, ako su njegove žudnje suprotstavljene onome što bi on trebao učiniti prema unutarnjoj spoznaji.... Da on to ne bi mogao, isključeno je, jer ozbiljna volja njemu jamči i priljev snage, no slaba volja će podbaciti. I iznova je samo jedno potrebno kako bi se osnažila slaba volja.... vjera u Isusa Krista.... Zapravo, baš ljudi koji su još snažno opterećeni osobinama iz njihovih pred-stadija, neće imati vjeru u Isusa Krista, no ukoliko se oni time pozabave samo razumski, oni već objavljuju volju da proniknu Istinu, i to im pomaže da pronađu ispravno rješenje.... Ali, gdje je pitanje o Isusu Kristu odbačeno bez promišljanja, gdje se ljudi ne potrude oko odgovora, upravo tamo je i volja očigledno usmjerena nadolje, i tamo je čovjek često žrtva sila odozdo, no on i sam to želi, a za to nije kriva njegova predispozicija. Jer, čovjek može htjeti u oba smjera, inače se ne bi moglo govoriti o slobodnoj volji. A, svaki čovjek može i treba jednom postaviti pitanje o svojemu životnom zadatku.... Za to je njemu bio dan razum....

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Nicht die Veranlagung, sondern Liebe bestimmt Willen....

Euch allen ist es freigestellt, wohin ihr euren Willen richtet, wenngleich ihr durch Mein Wort wohl darauf hingewiesen werdet, welchen Erfolg eine jede Willensrichtung für euch zeitigt. Doch auch Mein Wort zwingt euch nicht, weil ihr es auch wieder annehmen oder ablehnen könnet je nach eurer Sinnesart und eurer Liebe. Denn die Liebe bestimmt euren Willen.... Stets werdet ihr das, was ihr anstrebt, lieben, ob es gut ist oder böse; euer Verlangen ist darauf gerichtet, und so ist auch euer Wille.... gut oder böse. Eine Liebe werdet ihr immer empfinden zu dem, was ihr begehret, ob aber die Liebe eine recht oder falsch gerichtete ist, das bestimmt eure geistige Entwicklung. Nun könnet ihr wohl darauf einwenden, daß die Liebe in den Menschen hineingelegt ist, daß auch die Liebe zum Bösen im Herzen geboren wird und daß der Mensch also ein Opfer der in ihm schlummernden Begierden ist. Und dieser Einwand ist bis zu einem gewissen Grade berechtigt.... daß im Menschen alle die Triebe und Begierden ruhen, die in den einzelnen Vorstadien im Mußgesetz noch nicht überwunden worden sind, daß diese Triebe also der Mensch mit in das Erdenleben bringt, um sie nun zu besiegen und sie völlig abzulegen. Diese Eigenschaften sind also im Menschen vorhanden und reizen daher auch immer die Begierden an. Sie wollen Erfüllung und werden oft so mächtig im Menschen, daß sie ihn völlig beherrschen. Der Kampf gegen solche Begierden ist oft schwer, doch dazu hat der Mensch von Mir den Verstand bekommen, daß er über seine Empfindungen nachdenken kann, um entsprechend dagegen vorzugehen. Es ist falsch, zu sagen, der Mensch müsse so handeln, wie es seiner Veranlagung entspricht.... wohl, wenn er ohne Verstand geschaffen wäre und er sich instinktmäßig getrieben fühlte.

Da ihm aber im Erdenleben genug Gelegenheit geboten ist, sich Erkenntnisse zu sammeln, da ihm eine Richtschnur gegeben ist durch Meine Gebote der Liebe, da er in sich einen stillen Mahner und Warner hat, der ihn stets hinweiset auf Meinen Willen, und da er nun über alles nachdenken kann, so liegt es nun allein an seinem Willen, einen Kampf mit sich selbst zu führen, wenn er nötig ist, wenn seine Begierden dem widerstehen, was er laut innerer Erkenntnis tun sollte.... Daß er es nicht könnte, scheidet aus, denn ein ernster Wille sichert ihm auch Kraftzuwendung, ein schwacher Wille jedoch versagt.... Und wieder ist nur eines nötig, um einen schwachen Willen zu verstärken.... der Glaube an Jesus Christus.... Wohl werden gerade die Menschen, die noch stark belastet sind mit Eigenarten aus ihren Vorstadien, den Glauben an Jesus Christus nicht haben, doch so sie sich nur damit verstandesmäßig auseinandersetzen, geben sie schon den Willen kund, die Wahrheit zu ergründen, und es wird ihnen geholfen, eine rechte Lösung zu finden.... Wo aber die Frage um Jesus Christus unbedenklich verworfen wird, wo man sich nicht um Antwort bemüht, dort eben ist der Wille offensichtlich nach unten gerichtet, und dort wird der Mensch wohl ein Opfer der Kräfte von unten, doch er selbst will es, und nicht seine Veranlagung ist schuld daran. Denn der Mensch kann wollen in beiden Richtungen, ansonsten nicht von einem freien Willen gesprochen werden könnte. Und jeder Mensch kann und soll sich einmal die Frage stellen über seine Erdenlebensaufgabe.... Dazu ist ihm der Verstand gegeben worden....

Amen

Translator
This is an original publication by Bertha Dudde