• Back

RAZVOJ JE STVAR SLOBODNE VOLJE - A NE BOŽJE SAMOVOLJNO KORIŠTENJE SILE....

Božanska iskra u ljudskom bicu je njegov putokaz na ovoj Zemlji, jer ona nagoni ljudsko bice ciniti što je dobro i upozorava ga protiv zlih akcija i misli.... ipak jedino nježno tako da se ona može, ali i ne mora, cuti i osjetiti buduci ona sebe ne gura u prvi plan, namjesto toga, ona ocekuje da osoba sluša naunutra kako bi bila zamjecena. Prema tome opet se najprije zahtijeva covjekova volja kako bi postao svjestan nježnog glasa unutra. Prema tome volja dolazi prva a svi drugi blagoslovi stupaju na snagu sukladno, što takoder ukljucuje ocitovanje Božanske iskre u ljudskom bicu. Volja je, medutim, slobodna, ona nije pod prisilnim utjecajem niti od gore niti od ispod.... niti Bog niti Njegov protivnik ne odreduju covjekovu odluku, ipak sukladno njegovoj slobodnoj volji oni vrše njihov utjecaj. Ovo treba biti izricito spomenuto buduci u cjelosti mijenja sliku vjecnog Božanstva, Koje je u Sebi sama Ljubav, kada se poducava da je smjer volje odreden od strane Boga, kada se naucava da ljudsko bice ne može koristiti njegovu volju slobodno nego da smjer njegove volje zavisi o Božjoj milosti i milosrdu. Cinjenica da je ljudskom bicu uopce i ponudena prilika iskušati njegovu volju i dokazati njegovu Bogu-naklonjenu volju je definitivno cin Božanske milosti i milosrda, ipak od kakve koristi bi život ljudskog bica na Zemlji bio ako bi njegova volja bila ogranicena a njegov razvoj na Zemlji bio u cjelosti Božje djelo, to jest, ako bi uspjeh ili neuspjeh bili u cjelosti odredeni od strane Njega.... Ucenje poput takvog daje povoda sumnjama u Božju mudrost i Ljubav i prema tome se nikada ne može podudarati sa Istinom. Ljudsko bice nedvojbeno uvijek nosi unutar sebe prekoritelja, Božje je milosrde uvijek prepoznatljivo, jer ovaj nježni glas je takoder dar milosti, pomocno sredstvo da potakne ljudsko bice gdje bi trebao pristici u skladu sa Božjom voljom.... ipak to je ostavljeno u potpunosti njemu kako on koristi ovaj dar milosti, inace bi prekoritelj unutar srca zvucao tako glasno i zamjetno da bi se on morao cuti a osoba bi naknadno prisilno djelovala kako je zahtijevano od njega. Ljudsko bice ima slobodnu volju.... to je od najveceg znacaja za njegov duhovni razvoj i nikada ne može biti osporavano; unatoc tome, rijeci mogu biti krivo shvacene ili krivo protumacene ako nedostaje nužno razumijevanje u svezi stvarnog zadatka ljudskog bica na Zemlji i koji on cilj treba postici. Svatko tko ovo zna smjesta prepoznaje pogrešku doktrine, cak ako je zagovarana kao da je Božanskog porijekla. Božja Ljubav i mudrost moraju uvijek biti naglašeni, sve mora prikazivati Božju Ljubav i mudrost, a gdje se ovo može dvojbiti u ucenju je odsutno Božansko porijeklo, jer Bog, Koji želi biti ljubljen, ne prikazuje Sebe tako da Ga se mora bojati.... A Bog, Koji se udvara ljubavi Njegovih živih tvorevina kako bi ih ucinio vjecno sretnima sa Njegovom Ljubavlju, nece Sebe prikazati kao Boga gnjeva i tiranije te ugušiti svu Ljubav prema Njemu u pupoljku. Pokušajte pronaci ispravno znacenje i ne sudite u skladu sa slovom, jer slovo ubija a duh daje život [[ (2 Korincanima 3:6) ]]. Ali gdje je Duh Božji na djelu svaki je veo podignut i svaka osoba ispunjena sa Duhom Božjim ce takoder razumjeti Njegovu Rijec.

AMEN

RAZVOJ JE STVAR SVOBODNE VOLJE IN NE SAMOVOLJE BOGA ....

Božanska iskra v človeku je njegov kažipot na tej Zemlji, ker vodi človeka delati to, kar je dobro, in ga opozarja pred zlobnimi dejanji in mislimi.... toda vedno le nežno, tako, da se ona lahko sliši in čuti, ne pa tudi mora slišati in čutiti, ker sebe ne vsiljuje, temveč zahteva, da oseba posluša navznoter, da bi (ta Božanska iskra) bila opažena. Torej se zopet najprej zahteva človekova volja, da bi se zavedal nežnega notranjega glasu. Volja je torej prva (najvažnejša), in vsi ostali blagoslovi začnejo veljati v skladu s tem, kar prav tako vključuje manifestacijo (izražanje) Božanske iskre v človeku. Volja pa je svobodna, ona ni pod prisilnim vplivom, niti od zgoraj niti od spodaj.... niti Bog niti Njegov nasprotnik ne določata hotenja človeka, vendar pa skladno z njegovo svobodno voljo ona vršita svoj vpliv na njega.

To mora biti še posebej omenjeno, saj podobo večnega Božanstva, Katera je v Sebi sama Ljubezen, popolnoma spremeni, ko se uči, da je smer volje določena od Boga, ko se uči, da človek ne more uporabljati svoje volje svobodno, temveč, da je odvisen od Božje milosti in usmiljenja, katero smer bo ta volja izbrala. Dejstvo, da je človeku sploh ponujena priložnost preizkusiti svojo voljo in dokazati svojo, Bogu naklonjeno voljo, je zagotovo dejanje Božje milosti in usmiljenja, čeprav, kakšno korist bi imelo življenje človeka na Zemlji, če bi njegova volja bila omejena in njegov razvoj na Zemlji bil v celoti Božje delo, oziroma od Njega določen na uspeh ali neuspeh.... *Takšno učenje* (doktrina o predestinaciji-vnaprejšnji določitvi) daje povod, da se dvomi v Božjo modrost in Ljubezen, in zato nikoli ne more ustrezati Resnici.

Človek znotraj v sebi nedvomno vedno nosi budilko, Božje usmiljenje je vedno prepoznavno, saj je tudi ta nežni glas dar milosti, pripomoček, da človeka priganja-žene tja, kjer mora v skladu z Božjo voljo pristati.... toda v polni svobodi je prepuščeno njemu, kako bo on uporabil ta dar milosti, sicer bi budilka (krivda) v srcu zvonila tako glasno in opazno, da bi se ona morala slišati, da bi oseba nato prisilno delovala, kot bi se od nje zahtevalo.

Človek ima svobodno voljo.... to je za njegov duhovni razvoj ključnega pomena in tega ni mogoče nikoli zanikati; kljub temu pa so lahko besede (Svetega Pisma) napačno razumljene ali napačno interpretirane, če za to manjka potrebno razumevanje, kakšna je sploh dejanska naloga človeka na Zemlji in kateri cilj mora on doseči. Vsak kdor to ve, takoj prepozna zmoto nauka-doktrine, četudi jo zagovarjajo, da je božanskega porekla. Božja Ljubezen in Modrost morata biti vedno poudarjeni, vse mora prikazovati Božjo Ljubezen in Modrost, in kjer se (v) to lahko dvomi, je v nauku odsoten Božanski izvor, saj Bog, ki želi biti ljubljen, ne prikazuje Samega Sebe tako, da se Ga moramo bati....

A Bog Kateri se poteguje za Ljubezen svojih živih stvaritev, da bi jih za večno osrečil s Svojo Ljubeznijo, ne bo Sebe prikazal kot Boga jeze in samovolje, in vso Ljubezen do Sebe zatrl v kali (na začetku). Poskusite najti pravi pomen in ne sodite v skladu s črko, saj črka ubija, a Duh daje življenje (2. Korinčanom 3:6). In kjer je Božji Duh na delu, je vsaka tančica dvignjena, in vsaka oseba napolnjena z Božjim duhom, bo prav tako razumela Njegovo Besedo. AMEN