Compare proclamation with translation

Other translations:

KRISTOVA PATNJA....

Kristova patnja na križu se čak ni približno ne može učiniti razumljivom ljudima na Zemlji, pošto u njihovom nesavršenom stanju oni ne mogu shvatiti što za savršeno ljudsko biće znači pasti žrtvom grijeha, jer ljudska je opakost/nepravednost efektivno trijumfirala nad Njime Koji im nije nanio nikakvu štetu. Pakleni su skotovi učinili da prosvjetljena duša Isusa, čovjeka, drhti, pa ipak ona se nije branila.... Ona je sve izdržala; unatoč tome je bila pogođena užasom zbog toliko prljavštine i zla od ljudi. Ona je neopisivo patila, čak puno više od tijela, zbog onog što je trebala pretrpjeti. Duša je bila okružena tamom i njezino svjetlo nije bilo sposobno podnijeti tamu; isto tako, ona nije bježala pošto je htjela ispiti čašu do dna kako bi iskupila čovječanstvo. Dala je svoje svjetlo, jer inače se ono što je ljubav Isusa, čovjeka, htjela da joj se dogodi kako bi Bogu ponudila žrtvu za grijehe čovječanstva, ne bi moglo dogoditi. Zbog toga je ona dozvolila svojem svjetlu da postane neučinkovito i sebe je našla sred tame koja ju je užasno mučila i plašila te povećavala njezinu patnju tisućerostruko, jer patnja duše nadilazi fizičku bol, što može biti shvaćeno jedino od strane savršenog ljudskog bića.

Isus je, međutim, bio savršen kao što je Njegov Otac na nebu savršen.... a ipak ona se i dalje nalazila na Zemlji posred grijeha.... Njegovo kraljevstvo je bilo kraljevstvo svjetla, Zemlja je bila Sotonino kraljevstvo, i u ovom kraljevstvu je svjetlosna duša dopustila sebi da bude zlostavljana. I najčišće i najjarkije Biće Koje je ikad živjelo na Zemlji je bilo užasnuto. Ona je sebi morala dopustiti da bude dodirnuta rukama prema kojima je osjećala odvratnost, budući su se one pružale iz pakla i ščepale ju, ona je morala čuti škodljive riječi; bila je efektivno odvojena od svojeg svijeta i potpuno na nemilost tami, što je zasigurno bila njezina vlastita volja od vječnosti kako bi ostvarila djelo Spasenja, pa ipak to nije bilo manje grozno, jer bilo je to biće užasnuto i mučeno do točke iscrpljenosti....

Zato je Isus uzviknuo: ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto si Me ostavio....’ (Matej 27:46) U tom trenutku ona se više nije sijećala svoje misije, ona je jedino osjećala odvojenost od Boga, od svjetla, za Kojim je žudjela i Kojeg je zazivala u svojoj nevolji.... To je bila najokrutnija stvar ikad doživljena od strane čovjeka na Zemlji, pošto On nije samo trebao otrpjeti tjelesnu patnju već također jer je duša patila još puno znatnije, što čovječanstvo ne može razumjeti. Iz ovog razloga ni jedno ljudsko biće, bez obzira koliko bi trebalo patiti, neće biti sposobno doseći stupanj kojeg je čovjek Isus morao izdržati, Koji je već znao za to puno ranije i Njegova je ljudska priroda molila: ‘Oče, ako je Tvoja volja, uzmi ovu čašu od Mene: ali Ne Moja, već neka bude Tvoja volja....’ (Matej 26:39)

To je također bila volja Njegove duše, koja je sebe bila potpuno podredila Bogu, da bi ostvarila djelo Spasenja i ona je prihvatila svoju sudbinu, jer njezina je ljubav spram grešne ljudske rase bila neizmjerna, ali isto tako krivnja grijeha je bila toliko ogromna da su se jedino najviši stupanj boli i patnje mogli računati kao žrtva okajanja, koje je prema tome bilo izvršeno od strane Isusa ljudskog bića. Ipak dubina patnje je bila neizmjerna kao i Njegova ljubav, koja Ga je nagnala uzeti svu patnju tijela i duše na Sebe kako bi iskupio čovječanstvo od vječne smrti.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Le sofferenze di Cristo (Venerdì Santo)

Le sofferenze di Cristo sulla Croce non sono spiegabili più esattamente agli uomini sulla Terra, perché nella loro imperfezione non afferrano che cosa significhi per un Uomo Perfetto di diventare vittima dei peccati, perché la malvagità degli uomini ha in certo qual modo vinto su di Lui, il Quale non aveva fatto loro alcun male. L’Anima di Luce dell’Uomo Gesù rabbrividiva davanti agli aborti dell’inferno, ma non Si E’ difesa. Ha lasciato fare tutto di Sé, ma era stato presa dall’orrore davanti a tanta sporcizia e cattiveria degli uomini. Ha sofferto indescrivibilmente ancora più che il corpo attraverso ciò che gli era stata fatto.

L’Anima si trovava in mezzo all’oscurità, e la Sua Luce non sopportava l’oscurità; ma ciononostante non la fuggiva, perché voleva bere il Calice fino in fondo, per redimere gli uomini. Lei Stessa ha lasciato la Luce, altrimenti non le avrebbe potuto succedere quello che l’Amore dell’Uomo Gesù voleva lasciar accadere, per offrire a Dio un Sacrificio per i peccati dell’umanità. Quindi ha lasciato diventare inefficace la Sua Luce e Si è trovata in mezzo all’oscurità, che La tormentava ed intimoriva oltremodo, che aumentava la Sua sofferenza ancora migliaia di volte, perché i tormenti dell’Anima superavano le sofferenze del corpo, cosa che potrebbe comprendere solamente un uomo perfetto.

Ma Gesù Era perfetto, come Suo Padre nel Cielo E’ Perfetto, e ciononostante ancora sulla Terra in mezzo al peccato. Il Suo Regno era il Regno della Luce, la Terra era il regno di Satana, ed in questo regno l’Anima della Luce Si è lasciata fare violenza. La colmava uno smisurato orrore, l’Essere più puro e più chiaro Che mai ha vissuto sulla Terra. Doveva farSi toccare da mani che Le facevano orrore, perché Le si stendevano dall’inferno e L’afferravano, doveva ascoltare delle parole che La ferivano profondissimamente; in certo qual modo Era separata dal Suo Mondo e lasciata all’oscurità senza protezione, che era bensì sin dall’Eternità la Sua propria Volontà, per compiere l’Opera di Redenzione, ma non per questo meno terribile, perché veniva intimorita e torturata fino allo sfinimento. Per questo Gesù ha gridato le Parole: “Mio Dio, Mio Dio, perché Mi hai abbandonato…” Non sapeva più niente della Sua Missione in questo momento, percepiva solamente la separazione da Dio, dalla Luce, di Cui aveva nostalgia ed a Cui gridava nella Sua miseria.

Era la cosa più crudele che mai ha dovuto subire un uomo sulla Terra, perché non soltanto la sofferenza del corpo doveva essere sopportata da Lui, ma perché l’Anima soffriva notevolmente di più, per la qual cosa l’umanità non ha nessuna comprensione. E perciò nessun uomo, per quanto gravemente dovesse soffrire, non raggiungerà questa misura che l’Uomo Gesù ha sopportato, il Quale lo sapeva già molto tempo prima ed ha pregato nella Sua umanità: “Padre, fa passare da Me questo Calice, ma non la Mia, ma la Tua Volontà sia fatta…”

Era anche contemporaneamente la Volontà dell’Anima, la Quale Si era totalmente subordinata a Dio per compiere l’Opera di Redenzione, e Si E’ data in questa sorte, perché l’Amore per l’umanità sofferente era ultragrande, come però anche la colpa di peccati era così grande, che soltanto i tormenti e le sofferenze più estreme potevano valere come Sacrificio di Espiazione, che l’Uomo Gesù ha portato per questo. Ma la profondità della sofferenza è incommensurabile, come anche il Suo Amore è incommensurabile, che ha fatto prendere su di Sé tutta la sofferenza del corpo e dell’Anima, per redimere l’umanità dalla morte eterna.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich