I osjećaj za pravdu podliježe zakonu. Zasigurno je moguće višestruko povećanje, ipak je zahtijevano i ograničenje u slučaju gdje se radi o jednakim pravima. Jer uvijek mora biti uvaženo da i davanje, kao i primanje, najprije podliježe zakonu Ljubavi. Davanje je određeno Ljubavlju, te doista Ljubav mora biti pokretačka sila davanja, i tako svaki dar mora probuditi Ljubav u primatelju. Jer, Ljubav je izvorna supstanca svega što je čovjeku vidljivo, kako također mora neprekidno dotjecati svim djelima stvaranja, da bi ona i dalje postojala. I zato je nužna sila Ljubavi, treba li ono što je ponuđeno probuditi Ljubav zauzvrat, i tako snaga u sebi biti umnožena. Davanje potvrđuje (svjedoči, dokazuje) Ljubav, primanje se međutim može odvijati i bez Ljubavi, no onda će ostati odgovarajuće neučinkovito, osim ako primatelj iz vlastitog poticaja ne uzme udjela u duhovnim darovima koji dolaze odozgor i iznova vode uvis. Zemaljski darovi mogu imati jedino zemaljski učinak, odnosno, strana davatelja treba računati s tim, da će njegov dar biti dobro prihvaćen, ali da neće biti cijenjen drugačije nego kao nešto samo po sebi razumljivo, i stoga će također probuditi malo ili nimalo Ljubavi zauzvrat, što bi trebalo smatrati duhovnim neuspjehom. Tako je od značaja jedino volja davatelja, a ne sam čin. Uvijek je mjerodavan stupanj Ljubavi koja čovjeka potiče na davanje, i zbog toga davanje ne može biti generalizirano, budući da stupanj Ljubavi nije uvijek i prema svim ljudima isti; čovjek u stvari radije treba prakticirati strogu samokritiku, inače će on Ljubavnom aktivnošću smatrati postupke koji su samo posljedica odgoja ili navika, koji stoga nemaju Ljubav prema bližnjemu za pokretačku silu. Nema sumnje da je ponašanje ljudi u potonjem obliku pohvalno, i prema tome također ne treba biti izostavljeno; ali svako djelo, koje je nošeno Ljubavlju ima vječnu vrijednost, jer je njegov učinak povećana zrelost duše. Djela Ljubavi povisuju duhovni stupanj čovječanstva na Zemlji, djela pravednosti međutim, mogu biti udružena s Ljubavlju, ali su uglavnom potaknuta osjećajem formalnog obzira, mogu biti izvedena mehanički, bez da u tome sudjeluje srce, i stoga neće nikada slijediti čovjeka u vječnost kao djela Ljubavi.
Od ljudi je zahtijevano ispravno mišljenje i ispravno djelovanje, jer suprotno ima štetan učinak za bližnjega, i stoga je odsustvo ljubavi (neljubaznost, nemilosrdnost); to je kršenje zapovijedi Ljubavi. Posljedično, ispravno razmišljanje i ispravno djelovanje može biti smatrano ispunjenjem zapovijedi Ljubavi.... Pod pravednošću međutim, ne treba uvijek razumjeti jednaka prava.... budući apsolutna jednakost ne može biti zahtijevana uvijek i od svih ljudi.... Jer čak i ovdje postoje zakoni koji podliježu Božanskoj volji. Čovjek dakle mora paziti da sebe ne uzdiže ni u jednom pravcu, tako da za sebe samoga ne traži više nego što je voljan dati, on mora drugome predati ono što on sam smatra poželjnim, no ova volja mora ostati slobodna, ona ne smije biti prisilno navođena u jednom pravcu, što je međutim slučaj, kada je razlog za davanje naučena forma (formalnost) koju će zadovoljiti. (29 Rujan 1947) Stoga najprije preispitajte koji vas osjećaj potiče, kada vi vašu volju za davanjem sprovodite u djelo. Nemojte se zadovoljiti sa korektnim postupkom kojemu nedostaje bilo kakve topline, nego slijedite poticaj vašeg srca, onda će vas voditi Ljubav, i sve misli, namjere i postupci će biti dobri. Ali, djelujte ispravno u slučajevima nužde (opasnosti), kada se ne oslanja samo jedan na vašu pomoć, nego je ona potrebna posvuda. Tada nemojte uskratiti jednome, dok mislite na drugoga, nego nastojte pravedno raspodijeliti i prosuditi. Pružite radost gdje god možete, i ne pokušavajtese plašljivo držati granica, jer to guši Ljubav, neće probuditi nikakvu Ljubav zauzvrat, a gdje nedostaje Ljubav, nema nikakvog duhovnog napretka čak i ako ste u nekoj mjeri stvorili zemaljski red, jer najprije treba biti ispunjen Božanski red, a prema Božanskom zakonu, Ljubav je prva. Gdje se to poštuje, slijedit će sve druge dobre osobine, u što je uključena i pravednost.
AMEN
TranslatorAnche il sentimento di giustizia è sottoposto ad una Legge. E’ possibile bensì un molteplice aumento, ciononostante è d’obbligo anche una limitazione in casi di parità dei diritti, perché deve sempre essere rispettato che sia il donare come il ricevere siano primariamente sottoposti alla legge dell’amore. Il dare viene determinato dall’amore e cioè l’amore dev’essere la forza di spinta del dare, e così ogni dono deve risvegliare amore nel ricevente, perché l’amore è la sostanza primordiale di tutto ciò che è visibile per l’uomo, come deve anche fluire ininterrottamente a tutte le Opere di Creazione, se queste devono continuare ad esistere. Per questo è necessaria la Forza dell’amore, se ciò che è offerto deve risvegliare l’amore corrisposto e così possa aumentare in sé la Forza. Il dare dimostra l’amore, il ricevere però può anche svolgersi senza amore, allora rimarrà senza effetto relativamente, a meno che il ricevente prenda parte per propria spinta nei doni spirituali che vengono dall’Alto e che conducono nuovamente in Alto.
I doni terreni possono aver solo l’effetto terreno, cioè la parte donante deve aspettarsi che il suo dono venga bensì accolto, ma che non venga valutato diversamente da una naturalezza e perciò risveglia poco o nessun amore, cosa che sarebbe da considerare un fallimento spirituale. Allora è di significato soltanto la volontà del donatore, ma non l’atto in sé. E’ sempre determinante il grado dell’amore, che spinge un uomo al dare e perciò il dare non può essere generalizzato, dato che il grado d’amore non è sempre uguale verso tutti gli uomini; l’uomo invece deve piuttosto esercitare una severa auto critica, altrimenti considera delle azioni come attività d’amore che sono invece semplicemente degli effetti dell’educazione o di abitudini, che non hanno l’amore come la forza di spinta verso il prossimo. Non c’è dubbio che il comportamento degli uomini nell’ultima formalità sia degno di riconoscimenti e perciò non deve essere omesso; ma ogni atto che è supportato dall’amore, ha valore per l’Eternità, perché il suo effetto è accresciuta maturità dell’anima.
Le azioni d’amore aumentano lo stato spirituale dell’umanità sulla Terra, azioni di giustizia possono bensì essere accoppiate con l’amore, ma sono quasi sempre spinte dal sentimento ufficiale del riguardo, possono essere eseguite meccanicamente, senza che vi partecipi il cuore e perciò non seguiranno mai l’uomo nell’Eternità come atto d’amore. Dagli uomini viene preteso il giusto pensare ed il giusto agire, perché il contrario ha l’effetto dannoso per il prossimo e perciò è un disamore, è un infrangere il Comandamento dell’amore. Di conseguenza il giusto pensare ed il giusto agire può essere considerato come l’adempimento del Comandamento dell’amore.
Con giustizia però non è sempre da intendere la parità di diritti, perché vantare il diritto all’assoluta parità non può sempre essere preteso e sempre da tutti gli uomini, perché anche lì ci sono delle leggi sottoposte alla Volontà divina. L’uomo deve ben badare di non elevarsi in nessuna direzione, quindi di non pretendere di più per sé di quello che vuole dare, deve far giungere all’altro ciò che a lui stesso sembra desiderabile, ma questa volontà deve rimanere libera, non dev’essere guidata per costrizione in una direzione, cosa che però è il caso, quando il motivo del dare è una formalità educativa a cui viene data soddisfazione.
Perciò dapprima esaminatevi quale sentimento vi spinge, quando volete portare all’esecuzione la vostra volontà di dare. Non accontentatevi di un’azione corretta che manca di qualsiasi calore, ma seguite la spinta del vostro cuore, allora vi determinerà l’amore ed ogni pensare, volere ed agire sarà buono. Ma agite giustamente in casi di miseria, quando non soltanto uno dipende dal vostro aiuto, ma questo è necessario ovunque. Allora non negatelo ad uno, mentre pensate all’altro, ma sforzatevi per una giusta distribuzione ed un giusto giudizio. Preparate gioia ovunque potete e non cercate di osservare nessuna timorosa limitazione, perché questa soffoca l’amore, non risveglia nessun amore corrisposto e dove manca l’amore, non vi è nessun progresso spirituale, benché abbiate compiuto in certo qual modo un ordine terreno, ma dapprima dev’essere adempiuto l’Ordine divino e secondo la Legge divina l’amore è al primo posto. Dove questo viene rispettato, seguiranno poi tutte le altre buone caratteristiche, in cui è inclusa anche la giustizia.
Amen
Translator