• Back

ISPUNJAVANJE BOŽANSKIH ZAPOVIJEDI.... SVJETOVNE KUŠNJE....

Daleko je lakše podrediti se svijetu (uklopiti se u svijet), nego ispunjavati Božanske zapovijedi, jer ono što svijet od čovjeka traži je i želja samog čovjeka, tj. to pogoduje tijelu čovjeka pa on tome i teži. Božanske zapovijedi zahtijevaju odustajanje od onoga što tijelo žudi, a u korist bližnjega koji je u nevolji. Dakle želje tijela moraju biti stavljene u drugi plan, ono mora odustajati duše radi, tada čovjek na Zemlji živi svoj život u skladu sa Božanskom voljom i to mu donosi duhovni uspjeh.

Ispunjavanje Božanskih zapovijedi je dakle prevazilaženje samoga sebe, prevazilaženje svih tjelesnih žudnji i neprestano žrtvovanje onoga što je samome čovjeku milo i bitno.... To nije lako, tj. to zahtjeva neprestanu dostavu snage, pošto se čovjek za ispitivanje svoje slobodne volje mora oduprijeti kušnjama, jer žudnja tijela uvijek nanovo prijeti poremetiti ga i on neprestano treba snagu kako bi mu se (tijelu) odupro. No bez unutarnje borbe ne može se doći do duhovnog napretka, i bez iskušavanja se ne može niti ostati postojan.

Tako da će se svijet uvijek htjeti nametati, Božanske zapovijedi uvijek će zahtijevati požrtvovnost, dok se pak svijet trudi uživanje svjetovnih radosti ljudima učiniti sadržajem života, i potrebna je snažna volja, duboka vjera i svjesno stremljenje k Bogu za to da bi se odustalo od svijeta i da bi se u ispunjavanju Božanskih zapovjedi pronašlo bezrezervno zadovoljstvo. Snaga iz Boga čovjeka mora osposobljavati za potonje, ona ga mora prožimati i mora omogućavati da čovjek osjeti Ljubav Božju, onda će i njegovo djelovanje u Ljubavi rasti, i čovjeka će činiti sretnim, on se više neće osjećati žrtvom, nego će ga nesebična Ljubav prema bližnjemu činiti sretnim, i njemu svjetovne stvari više neće nedostajati, nego će od njih voljno odustajati radi onoga što je za to zamijenio.... Ljubav Božju, Koja mu tada u obliku snage dotječe i koja sve zemaljske radosti po vrijednosti višestruko nadmašuje.

Tad niti tijelo više neće žudjeti za svijetom, nego će ono sudjelovati u duševnom radu i naći će svoje zadovoljenje u tome, jer duša koja ljubi nadvladala je tijelo, ona je dominirana od duha u sebi, a i tijelo se podlaže njegovim zahtjevima, ono se produhovljava isto kao i duša, ako Ljubav Božja u njemu može biti aktivna putem nesebične Ljubavi prema bližnjemu....

AMEN

IZPOLNJEVANJE BOŽANSKIH ZAPOVEDI.... SKUŠNJEVE SVETA.... (1 Janez 2:15-17)

Veliko lažje se je podrediti svetu (vklopiti se v svet), kot pa izpolnjevati Božanske zapovedi; namreč to, kar svet zahteva od človeka, je ravno tako želja samega človeka oz. ugaja telesu človeka tako, da on k temu tudi teži. Božanske zapovedi zahtevajo odrekanje tistemu, po čemer telo hrepeni, v korist bližnjega, ki je v težavi. Torej želje telesa morajo biti postavljene v drugi plan. Njim se je potrebno odreči zaradi duše; tedaj človek na Zemlji živi svoje življenje v skladu z Božansko voljo, in to mu prinaša duhovni uspeh....

Izpolnjevanje Božanskih zapovedi je torej premagovanje samega sebe, premagovanje vseh telesnih hlepenj in nenehno žrtvovanje tistega, kar ima človek rad in mu je pomembno.... To ni lahka naloga oz. to zahteva nenehno dostavo moči, ker se mora človek za preverjanje svoje svobodne volje upreti skušnjavam, ker hlepenje telesa vedno znova grozi, da ga zmede, in on nenehno potrebuje moč, da bi se temu uprl. Vendar pa brez notranje borbe ni mogoče priti do duhovnega napredka, in brez skušnjav sploh ni mogoče ostati stanoviten (Jakob 1:2-4).

Tako da se bo svet vedno želel vsiljevati. Božanske zapovedi bodo vedno zahtevale požrtvovalnost, medtem ko se svet pač trudi, da bi naredili, da je uživanje v svetovnih veseljih ljudem vsebina življenja; in potrebna je močna volja, globoka vera in zavestno usmerjanje k Bogu za to, da bi se lahko odrekli svetu in da bi se v izpolnjevanju Božanskih zapovedi brez zadržkov našlo zadovoljstvo (Psalm 119:47). Moč iz Boga mora človeka usposabljati za slednje; ona ga mora prežemati in mora omogočati, da človek (ob)čuti Božjo Ljubezen. Potem bo tudi njegovo delovanje v Ljubezni raslo. In človeka bo to osrečilo; on se ne bo več počutil kot žrtev, ampak ga bo nesebična Ljubezen do bližnjega osrečila. In on ne bo več pogrešal svetovnih stvari, ampak se jim bo voljno odrekal zaradi tega, kar je zamenjal za to.... za Božjo Ljubezen, Katera mu tedaj priteka v obliki moči in Katera mnogokratno premaguje vsa svetovna veselja. Tedaj pa tudi telo ne bo več hrepenelo po svetu, ampak bo ono sodelovalo pri duševnem delu in bo v tem našlo svoje zadovoljstvo. Namreč duša, ki ljubi, je premagala telo; nad njo dominira duh v njej in telo se podreja njegovim zahtevam. Ono (telo) se lahko ravno tako kot duša poduhovi, če je Božja Ljubezen v njem lahko dejavna preko nesebične Ljubezni do bližnjega....

AMEN