Neuništivo je ono što je proizašlo iz Božanske snage. No, ukoliko sada ljudska volja ipak izvrši jedno djelo razaranja, onda je to samo neprepoznavanje Božanske snage, koja sada tako djeluje da Bog povlači (opoziva) vidljivo obilježje Njegove snage, ali ne i samu snagu, budući je ona nevidljiva i vječno nepromjenjiva. Volja čovjeka poduzima stalnu promjenu stvari koje ga okružuju. On dakle koristi izražaj Božje snage, vidljiva djela Stvaranja, kako bi ih preoblikovao prema vlastitoj volji, što je od Boga i dopušteno, jer slobodnoj volji čovjeka nije postavljeno nikakvo ograničenje, a što je Njemu i drago, ukoliko je svrha preoblikovanja dobrobit bližnjega, stoga je čovjek aktivan u služećoj Ljubavi. Nasuprot Božanskoj volji i Božanskom redu, međutim, aktivnost je čovjeka, koja svjedoči jedino volju za uništavanjem. Snaga koja je sada slobodna, nevidljivo, koje ima svoje porijeklo u Bogu, sada ne ostaje neaktivno, budući se snaga uvijek mora nekako izraziti. Ona više nije vezana omotačem, koji joj je nametnuo određenu aktivnost, nego je nesputana, i prema tome se može nesmetano razvijati. A onda ta nesmetana aktivnost iznova djeluje na ljude, ne samo na one koji su izvršili takva djela razaranja, nego na sve ljude, koji su u dosegu tih sila. Nadalje, i druge prirodne tvorevine bit će pogođene od razvijanja snage protivne određenju, tako da se u njima odvijaju promjene, koje su također usmjerene protivno Božjem redu. No, ono što je protiv Božanskog reda nije izgradnja, nego opet uništenje.... uništenje koje stoga, nije direktno, nego indirektno uzrokovano ljudskom voljom....
Posljedično, čovjek mora odgovarati za svoju volju, kada je on skrivio ili odobrio djela uništenja, jer oslobođene snage također mogu napraviti veliko pustošenje. Sada opet mora stupiti u akciju Božja volja, koja ovim snagama iznova daje omotače, koji ih sprječavaju da se nesmetano razvijaju. No taj proces, zbog nesavršenog čovjeka, zahtijeva vrijeme razvoja, pa se ne može odjednom pojaviti novo-Stvaranje, što je Božjoj svemoći doista moguće, ali bi bilo nepovoljno za slobodu vjere i volju čovjeka. Stoga je potrebna izgrađujuća aktivnost čovjeka, kako bi ponovno mogle nastati stvari, koje odbjeglom duhovnom pružaju boravište. A jednako tako mora u prirodi s ljudske strane biti iznova stvorena mogućnost rasta, tek tada će se smanjiti kaos, spriječiti nepovoljni učinci snage, i iznova uspostaviti od Boga željeni red. Jer, čak i ako se zemaljske tvorevine rastvaraju (rastapaju), u njima sklonjena duhovna snaga je neuništiva, i uvijek iznova su potrebne materijalne tvorevine, a dok god je još nesavršena, mora biti vezana, jer nezrelo duhovno u slobodnom stanju zanemaruje Božanski red, i to mora završiti u kaosu.
AMEN
TranslatorLo que ha surgido de la fuerza de Dios es indestructible. Pero si la voluntad humana, a pesar de todo, lleva a cabo una obra de destrucción, esto es sólo un no reconocimiento de la fuerza divina, lo que tiene como resultado que Dios retire el aspecto visible de Su fuerza, pero no la fuerza misma, porque ésta es invisible y eternamente inmutable. La voluntad humana está cambiando constantemente las cosas que la rodean. Por tanto, hace uso de la expresión de la fuerza de Dios, las obras visibles de la creación, para transformarlas según su propia voluntad, que también está permitido ante Dios porque no hay límites puestos al libre albedrío del humano, lo que también Le agrada a Él si el propósito de las transformaciones consiste en el bienestar del prójimo, cuando el humano actúa entonces al servicio del amor.
Pero ir en contra de la voluntad divina y del orden divino es una actividad humana que sólo atestigua la voluntad de destruir. La fuerza que ahora se libera, lo invisible que tiene su origen en Dios, no permanece inactivo porque la fuerza siempre debe expresarse de alguna manera. Ya no está atada por el caparazón que la impone una determinada actividad, sino que ya no tiene obstáculos y, por lo tanto, puede desarrollarse sin inhibiciones. Y entonces esta actividad desenfrenada afecta nuevamente a los humanos, no sólo a aquellos que llevaron a cabo tales obras de destrucción, sino a todos los humanos que están dentro del alcance de estas fuerzas.
Además, otras creaciones naturales también se ven afectadas por el desarrollo involuntario de la fuerza, de modo que en ellas se producen cambios que también son contrarios al orden divino. Pero lo que es contrario al orden divino no es la construcción, sino la destrucción.... una destrucción que no es causada directamente, sino indirectamente, por la voluntad humana....
En consecuencia, el humano también debe responder de su voluntad en cuanto es responsable de actos de destrucción o lo aprueba, porque las fuerzas que se han vuelto libres también pueden causar grandes devastaciones. Ahora debe volver a entrar en acción la voluntad de Dios, que una vez más da a estas fuerzas un caparazón que les impide desarrollarse desinhibidamente. Pero este proceso requiere del ser humano imperfecto por un periodo de desarrollo, por lo que una nueva creación no puede surgir repentinamente, lo que sería posible para la omnipotencia de Dios, pero sería desfavorable para la libertad de creencia y voluntad del ser humano.
Por lo tanto, se requiere una actividad constructiva por parte de los humanos para que surjan de nuevo cosas que permitan dar nuevamente residencia a lo espiritual que ha escapado. Y de la misma manera se tiene que crear de nuevo la posibilidad de crecimiento en la naturaleza por parte de los humanos, sólo entonces se reducirá el caos, se impedirán las influencias desfavorables de las fuerzas y se restaurará el orden ordenado por Dios. Porque aunque las creaciones terrenales se disuelvan, la fuerza espiritual que se alberga en ellas es indestructible y siempre necesitará de creaciones materiales, y mientras siga siendo imperfecto, tendrá que ser atado, porque las cosas espirituales inmaduras en su estado libre ignoran el orden divino y esto tiene que terminar en un caos....
amén
Translator