• Back

SVRHA BOŽANSKIH ZAPOVIJEDI.... VJEČNA BLAŽENOST....

Ispunjavanje Božanskih zapovijedi prvi je uvjet za Bogu-ugodan život. Ali Božanske zapovijedi zahtijevaju samo Ljubav čovjeka, dakle životni put čovjeka treba biti neprestano djelovanje Ljubavi.... Krajnja svrha zemaljskog života je postati poput Boga, Koji u Sebi jeste Ljubav; a pošto je čovjek bez spoznaje kad započne svoj zemaljski život, Božanske zapovijedi koje zahtijevaju neprestano djelovanje u Ljubavi dane su mu kao smjernica za njegov zemaljski život, i na izbor je njegovoj slobodnoj volji da život uredi u skladu s tim. No bez Ljubavi niti jedan čovjek ne može postati blažen, tako da je krajnja svrha Božanskih zapovijedi to da se omogući ulazak u vječno blaženstvo....

Bog je dao Svoje zapovijedi kako bi ljudima mogao podariti veliku sreću, koja traje vječno, jer bez Ljubavi (niti jedan) čovjek ne može postati blažen. Sam od sebe on treba postati takav da ispunjava uvjete za ulazak u kraljevstvo svjetla, no on je bez snage, i njegovo neznanje ne bi niti bilo poticaj za to da sâm svoju dušu oblikuje za duhovno kraljevstvo. I zato Bog čovjeku daje Svoje zapovijedi, kako bi on putem ispunjavanja istih bio napajan snagom i njegovo se stanje neznanja promijenilo u ono znanja.

Jer kad je došao do znanja, on se sam uređuje, znači iz unutarnjeg poticaja, u Bogu-naličnost, trudi se suobličiti sa vječnim Božanstvom, što se opet jedino može događati kroz djelovanje u Ljubavi. Onda više ne treba Božanske zapovijedi, jer kad je njegovo srce sposobno za Ljubav, ono ga potiče na prakticiranje Ljubavi, jer snaga iz Boga se neprestano prelijeva na njega i ta snaga potiče na aktiviranje u Ljubavi. Tako da su Božanske zapovijedi samo jedno sredstvo za to da čovjek koji nije u znanju bude potaknut na prijem snage, da on dakle prvo izrazi svoju volju a Bog ga onda može obdariti u skladu s njegovom voljom.

Božanske zapovijedi su smjernice za pravi put, jer samo kroz djelovanje u Ljubavi on kreće tim putem, početno još nesvjestan duhovnog uspjeha, koji se međutim izražava u sve svjetlijoj spoznaji, što je potvrda snage koja čovjeku pritječe iz Boga.... Bog ljude želi odgojiti u Ljubav, i On im daje Svoje zapovijedi, koje zahtijevaju samo Ljubav....

Sve dok je čovjek još daleko od Boga, on te zapovijedi doživljava kao teret, pošto on ni ne poznaje Ljubav. No ako bude pokrenut na to da obrati pažnju na te zapovijedi, tad osjeća da Bogu prilazi bliže, tako da on sve dobrovoljnije ispunjava Božje zapovijedi, pošto putem snage iz Boga biva osnažen a njegov duh prosvijetljen. I zato on treba biti odgajan za ljubavno djelovanje, kako bi ono onda u svoj slobodi volje bilo vršeno i čovjeku donijelo stanje znanja, spoznaje, koje ga osposobljava za ulazak u duhovno kraljevstvo.

Djelovanje (u) Ljubavi jedini je put do Boga, i taj put ljudima je pokazan putem Božanskih zapovijedi, no njihovo ispunjavanje nikada se ne traži na silu. Želi li ih čovjek zanemariti, onda on ostaje u mračnom stanju duha; on ni na koji način nije prisiljen prakticirati Ljubav, samo je putem patnji i borbi tokom njegovog zemaljskog života uvijek nanovo upozoravan na to da se ljubavno aktivira, budući da ga Bog ne želi prepustiti njegovoj propasti.

Stoga će mu uvijek nanovo biti pružane Božanske zapovijedi, uvijek nanovo utjecati će se na njegovo razmišljanje, i uvijek nanovo on će biti dovođen u situacije gdje može izvađati djela Ljubavi, tako da bi sam na sebi mogao isprobati kako se odražava djelovanje Ljubavi.... Jer od ispunjavanja zapovijedi ovisi njegovo duhovno stanje a o njemu ulazak u vječnu blaženost.

AMEN

NAMEN BOŽANSKIH ZAPOVEDI.... VEČNA BLAŽENOST....

Izpolnjevanje Božanskih zapovedi je prvi pogoj za Bogu-prijetno življenje. Vendar pa Božanske zapovedi zahtevajo edino človekovo Ljubezen; torej življenjska pot človeka mora biti nenehno delovanje Ljubezni.... Glavni namen zemeljskega življenja je postati kakor Bog, Kateri je v Sebi Ljubezen. Ker pa je človek, ki začne svoje zemeljsko življenje, brez spoznanja, so mu Božanske zapovedi, ki zahtevajo nenehno delovanje v Ljubezni, dane kot smernica za njegovo zemeljsko življenje; in njegovi svobodni volji je dano na izbiro, da življenje uredi v skladu s tem. Vendar pa brez Ljubezni (Boga Osebno) nobeden človek ne more postati blažen; tako da je glavni namen Božanskih zapovedi ta, da se omogoči vstop v večno blaženost....

Bog je dal Svoje zapovedi, da bi ljudem lahko podaril veliko srečo, ki traja večno, ker brez Ljubezni (nobeden) človek ne more postati blažen. On mora sam od sebe (v svobodni volji) postati takšen, da izpolnjuje pogoje za vstop v kraljestvo svetlobe. Vendar pa je on brez moči, in njegovo neznanje sploh ne bi moglo biti spodbuda za to, da bi svojo dušo sam oblikoval za duhovno kraljestvo. In zato Bog človeku daje Svoje zapovedi, da bi bil on preko izpolnjevanja le teh napajan z močjo in da bi se stanje neznanja (mraka, brez svetlobe) spremenilo v tisto (stanje) znanja (prosvetljenja, svetlobe).

Ko je namreč prišel do znanja, se on sam spravi v red; se pravi iz notranje spodbude, da bi bil Bogu podoben, se trudi prilagoditi večnemu Božanstvu, kar pa se zopet lahko zgodi edino preko delovanja v Ljubezni. Potem ne potrebuje več Božanskih zapovedi; ko je namreč njegovo srce sposobno za Ljubezen, ga le to spodbuja na delovanje v Ljubezni, ker se moč iz Boga (moč Ljubezni) nenehno preliva nanj, in ta moč ga spodbuja na delovanje v Ljubezni. Tako da so Božanske zapovedi le edino sredstvo za to, da bo človek, ki nima znanja, prejel spodbudo za prejetje moči; da on torej najprej izrazi svojo voljo, Bog pa ga potem lahko obdari glede na njegovo voljo.

Božanske zapovedi so smernice za pravo pot; on gre namreč edino preko delovanja v Ljubezni po tej poti, na začetku še brez zavedanja o duhovnem uspehu, kateri se torej izraža v vse svetlejšem spoznanju, in to je potrditev (dokaz) moči, ki človeku priteka iz Boga.... Bog želi ljudi vzgojiti v Ljubezen, in On jim daje zapovedi, katere pa zahtevajo edino Ljubezen....

Vse dokler je človek še vedno daleč od Boga, on te zapovedi doživlja kot breme, ker on niti ne pozna Ljubezni (Boga Osebno). Toda če dobi spodbudo za to, da usmeri pozornost na te zapovedi, tedaj čuti, da prihaja bližje k Bogu tako, da on vse bolj prostovoljno izpolnjuje Božje zapovedi, ker je on potem preko moči iz Boga okrepljen in njegov duh je prosvetljen. In zaradi tega mora biti on vzgajan za Ljubezen-sko delovanje, da bi se potem le to v vsej svobodi volje vršilo in človeku prineslo stanje znanja (svetlobe, prosvetljenja, modrosti), spoznanja, katero ga usposobi za vstop v duhovno kraljestvo.

Delovanje (v) Ljubezni je edina pot do Boga, in ta pot je ljudem pokazana preko Božanskih zapovedi. Vendar pa se izpolnjevanje le teh ne zahteva na silo. Če jih človek želi zanemariti, potem on ostaja v mračnem stanju duha. On ni na nobeden način prisiljen na prakticiranje (delovanje v) Ljubezni; edino preko trpljenja in borb v času njegovega zemeljskega življenja je vedno znova opominjan na to, da postane dejaven v Ljubezni, ker ga Bog ne želi pustiti propadati.

Zato mu bodo vedno znova ponujene Božanske zapovedi; vedno znova bo izvršen vpliv na njegovo razmišljanje, in on bo vedno znova postavljen v situacije, kjer lahko izvaja dela Ljubezni tako, da bi sam na sebi lahko preizkusil, kako se odraža delovanje Ljubezni.... Od izpolnjevanja zapovedi je namreč odvisno njegovo duhovno stanje (zrelost duše), od katerega pa je odvisen vstop v večno blaženost.

AMEN