Odvajanje duše od tijela je za tijelo obično bolno iskustvo, pošto je za bezbolno odvajanje potreban određen stupanj zrelosti, kojeg ljudi jako rijetko dosežu. Čas smrti će i dalje nezrelom čovjeku uvijek dati svjesnu pobudu da teži za takvom zrelosti duše prije kraja, jer nakon što je napustio ljudski pokrivač on to ne može postići svojom vlastitom snagom. Ovisno o stanju njegove duše, čas smrti će biti više ili manje mučan.
Sve dok je čovjek na ovoj Zemlji on ima mogućnost sebe pročistiti, i u onostranom će duša zahvaliti svom Stvoritelju što joj je pred smrt bila pružena ta mogućnost, tako da ne mora toliko patiti u onostranom. Pošto je Bog pravedan, duša se mora susresti sa svojom sudbinom u onostranom, i potrebom za većom patnjom da bi postignula zrelost. Bez toga, nije moguće ući u svjetlosne sfere. Patnja i mučenje moraju u duši proizvesti viši stupanj zrelosti. Prema tome, na dužu borbu prije smrti uvijek treba gledati kao na duhovni uspon duše.
Istina, čovjek vidi jedino patnju i smrt, koji su doprinjeli njegovom strahu od smrti i čas im izgleda nepodnošljivo. Ipak, sve je to određeno Njegovom velikom ljubavlju prema čovječanstvu, tako da bi se za njih omogućilo sjajnije svjetlo u onostranom. Ova velika ljubav je temelj svega.
Patnja i mučenje su od strane Boga poslati na Zemlju jedino da bi čovječanstvo moglo prevladati žudnju za fizičkim stvarima, i razmišljati više o duši i pokušati ju oblikovati do savršenstva. Svaka patnja, koja to ima za rezultat je blagoslovljena od strane Boga. Vaše vrijeme na Zemlji će uskoro biti završeno i sa ispravnom voljom, ovo se može postići izbjegavanjem svjetovnih užitaka. Duša je onda formirana prema Božjoj volji i, da bi ušla u carstvo Svjetla, nema potrebe za izvanrednim patnjama na kraju njezinog zemaljskog života.
Patnja uvijek vodi do više zrelosti. To je blagoslov za ljude pošto bi inače morali prevladati svoje slabosti i pogreške u onostranom, što je izuzetno bolno. Patnja se ne može izbjeći čak i ako čas smrti prolazi naizgled mirno i bez-bolno. Bog zna o stanju duše svake osobe. On također zna za volju duše da se bori protiv svega što je nečisto. Stoga On susreće ljude da bi im dao mogućnost ostvarivanja njihova cilja, dajući im u času smrti još posljednju priliku da se pročiste i da u Vječnost uđu čisti.
AMEN
TranslatorLočitev duše od telesa je običajno boleča izkušnja za telo, saj je za nebolečo ločitev potrebna določena stopnja zrelosti, ki jo ljudje redko dosežejo. Smrtna ura bo nezrelemu človeku vedno dala zavestno spodbudo, da si bo prizadeval za takšno zrelost duše pred koncem, saj je po izstopu iz človeškega ovoja ne more doseči z lastno močjo. Odvisno od stanja njegove duše bo ura smrti bolj ali manj boleča. Dokler je človek na tej Zemlji, ima možnost, da se očisti, v posmrtnem življenju pa se bo duša pred smrtjo zahvalila svojemu Stvarniku, da ji je dal to možnost, da ji v posmrtnem življenju ni treba toliko trpeti. Ker je Bog pravičen, se mora duša srečati s svojo usodo v posmrtnem življenju in potrebo po večjem trpljenju, da doseže zrelost. Brez tega vstop v svetlobne krogle ni mogoč. Trpljenje in mučenje morata v duši povzročiti višjo stopnjo zrelosti. Zato je potrebno na dolg boj pred smrtjo vedno gledati kot na duhovni vzpon duše. V resnici človek vidi le trpljenje in smrt, ki sta prispevala k njegovemu strahu pred smrtjo in se mu včasih zdita nevzdržna. Vendar je vse to določila Njegova velika ljubezen do človeštva, da bi jim bila na onostranstvu omogočena svetlejša luč.
Ta velika ljubezen je temelj vsega. Bog pošilja trpljenje in bolečino na zemljo samo zato, da bi človeštvo premagalo željo po fizičnih stvareh, več razmišljalo o duši in jo poskušalo oblikovati do popolnosti. Vsako trpljenje, ki ima za posledico to, je Bog blagoslovil. Vaš čas na Zemlji se bo kmalu iztekel in s pravo voljo je to mogoče doseči z izogibanjem posvetnim užitkom. Duša se nato oblikuje po Božji volji in za vstop v kraljestvo luči ni potrebe po izjemnem trpljenju ob koncu njenega zemeljskega življenja. Trpljenje vedno vodi do večje zrelosti. To je blagoslov za ljudi, saj bi drugače morali premagovati svoje slabosti in napake v posmrtnem življenju, kar je izjemno boleče. Trpljenju se ni mogoče izogniti, tudi če smrtna ura mine na videz mirno in neboleče. Bog ve, v kakšnem stanju je duša vsakega človeka. Pozna tudi voljo duše, da se bori proti vsemu nečistemu. Zato se On srečuje z ljudmi, da bi jim dal možnost, da dosežejo svoj cilj, in jim dal ob smrtni uri še zadnjo priložnost, da se očistijo in čisti vstopijo v večnost.
AMEN
Translator