Compare proclamation with translation
NAJUNUTARNIJI OSJEĆAJ KAO VODEĆI PRINCIP ZA NAČIN ŽIVOTA....
Najunutarniji osjećaj ljudskog bića je vodeći princip za njegov način života. Netom čovjek pita pitanja on niti išta negira niti išta potvrđuje, i onda će mu njegov unutarnji glas govoriti na kojeg on jedino treba obratiti pažnju kako bi bio na pravom putu. Biti sposoban potvrditi je često vrlo teško sve dok vjera nedostaje, pa ipak jedino volja donosi odluku. Ako je dobra, onda će ljudsko biće bez oklijevanja prihvatiti ono što mu je rečeno od strane njegovog najunutarnijeg osjećaja, jer svojim zapitkivanjem on otvara svoje srce za utjecaj prijatelja u onostranom. Ali čovjek čija je volja i dalje kontrolirana od strane neprijatelja drži svoje srce zatvorenim za te sugestije. Na taj način im se on protivi i odbija ih, to jest, on negira/poriče. Pažnju će na glas svoga srca obraćati uvijek jedino osoba koja je voljna učiniti što je dobro/pravilno, jer on pita pitanja i čeka na odgovor. Nevoljna [[= koja se opire, ne-sklona]] osoba živi bez zapitkivanja pitanja koja se odnose na duhovno znanje, budući on negira sve što je duhovne prirode, tj. život nakon/iza zemaljskog života. A netko tko ne pita pitanja ne može primiti odgovor. Čovjekovo se razmišljanje uglavnom okreće oko zemaljskih stvari, i on smatra kako je vrijeme potrošeno na duhovnu istragu gubitak vremena. U tom je slučaju, međutim, on i dalje toliko materijalistično naklonjen da mu nedostaje osjeća[[n]]j[[e]] za nježan glas unutar njega samoga. Prema tome on ni neće obraćati pažnju na svoj najunutarniji osjećaj. Tako će se njegov unutarnji glas pretežno oglasiti gdje ljubav prema svijetu, osjećaj za zemaljske stvari, za materiju, započinje slabiti.... Jedino onda će osoba sebe okupirati sa dubljim mislima sa rezultatom da će on sebi često postavljati pitanja.... tako da će on onda, na određeni način, također sebi dati odgovor koji je, međutim, njemu u stvari bio mentalno prenešen/saopćen od strane duhovnih prijatelja.... Jer čim je njegova volja dobra i ne odbacuje Boga on će mentalno primiti istinu i može sa povjerenjem vjerovati svojem unutarnjem glasu.... otud njegov najunutarniji osjećaj.... i posljedično činiti što je nagnan učiniti. Jedino volja mora težiti prema onome što je dobro.... on mora željeti činiti što je ispravno onda će mu također nepromjenjivo/stalno biti ukazano kojim putem treba krenuti.
AMEN
Translator
NOTRANJE OBČUTJE, KI JE VODILO NAČINA ŽIVLJENJA....
Človekovo najgloblje čustvo je vodilno načelo njegovega načina življenja. Dokler se človek sprašuje, ničesar ne zanika niti ne potrjuje, takrat mu bo govoril njegov notranji glas, samo na tega mora biti pozoren, da bo na pravi poti. Biti sposoben potrjevati je pogosto zelo težko, dokler primanjkuje vere, vendar odloča le volja. Če je ta dobra, potem človek brez pomislekov sprejme, kar mu govorijo njegovi najgloblji občutki, saj je s svojim spraševanjem odprl svoje srce vplivu prijateljev (angelov) z druge strani. Toda človek, čigar voljo še vedno nadzoruje nasprotnik (Satan), ima svoje srce zaprto za ta sporočila. Tako se jim upira in jih zavrača, se pravi zanika.
Na glas svojega srca bo pozoren vedno le človek, ki je pripravljen storiti, kar je prav, saj postavlja vprašanja in čaka na odgovor. Oseba, ki tega noče, živi, ne da bi postavljala vprašanja, povezana z duhovnim znanjem, saj zanika vse, kar je duhovne narave, tj. življenje, ki presega zemeljsko življenje. In kdor ne sprašuje, ne more dobiti odgovora. Njegovo razmišljanje se večinoma vrti okoli zemeljskih stvari, zato se mu zdi čas, porabljen za duhovno raziskovanje, izgubljen. V tem primeru pa je še vedno tako materialistično naravnan, da nima občutka za nežen glas v sebi. Zato tudi svojim najglobljim občutkom ne bo posvečal pozornosti.
Torej bo notranji glas zazvenel predvsem tam, kjer začne slabeti ljubezen do sveta, čut za vse zemeljsko, za materijo.... Šele takrat se bo človek ukvarjal z globljimi mislimi, zaradi česar se bo pogosto spraševal...., tako da bo potem, tako rekoč, tudi sam sebi dal odgovor, ki pa so mu ga dejansko miselno posredovali duhovni prijatelji (angeli).... Kakor hitro je namreč njegova volja dobra in ne zavrača Boga, bo miselno sprejel resnico in bo lahko samozavestno verjel svojemu notranjemu glasu.... torej svojemu najglobljemu občutku.... in bo torej počel tisto, k čemur ga spodbuja. Le volja mora težiti k temu, kar je dobro.... mora si želeti delati, kar je prav, potem mu bo vedno tudi pokazano, po kateri poti naj gre....
Amen.
Translator