Sve ide svojim putem [[= napreduje]] ka oslobađanju budući mora slijediti put višeg razvoja. Kada duhovna supstanca sebe razdvoji od materije ona je potonju prevadala; ali duhovna supstanca nije uvijek dovoljno sazrijela da više ne treba zemaljsku (transformacijsku/preobražajnu) formu i u tom slučaju će ponovno ući u novu formu, koja se također sastoji od materije. Međutim, kada duša, duhovna suština unutar čovjeka, napusti tijelo, zemaljska je transformacija dokončala; to jest, duša napušta njezinu posljednju formu na Zemlji i ulazi, oslobođena od sve materije, u novo i sasvim drugačije carstvo od Zemlje. Tijelo, konačna zemaljska forma, je sada opet određeno za raspadanje; to jest duhovne supstance koje sačinjavaju zemaljsko tijelo, također trebaju ići putem višeg razvoja, pošto su te supstance i dalje u početnom stadiju razvoja, i u tu svrhu će se opet pridružiti Božanskim djelima stvaranja čija je svrha, naposlijetku, viši razvoj duha. Ovo se može dogoditi na različite načine ali to uvijek mora uključivati mogućnost aktivnog služenja. Posljedično tome, supstanca se treba pridružiti djelu stvaranja gdje treba vršiti određeni zadatak i služiti ispunjavajući taj zadatak, pošto se supstanca može razviti jedino kroz služenje. Ako je mogućnost služenja oduzeta, put višeg razvoja je prekinut, što je za duhovnu supstancu izuzetno bolno stanje [[ili ‘što za duhovnu supstancu znači stanje izuzetne agonije’]]. Vrijeme duhovne patnje se naizgled može skratiti ali duhovna supstanca neće zahvaliti ljudskom biću koje se miješa u njezin razvojni napredak i spriječava njezino služenje. Čim je prirodno raspadanje ljudskog tijela spriječeno ubrzavanjem njegova postupka raspadanja putem kremiranja ili kemijskim sredstvima, staza duha je daleko više bolna a i treba biti, pošto je ovaj postupak protivan Božanskom redu, on je protivan svrsi koju je Bog dao svakom djelu stvaranja. To je jedno neovlašteno djelovanje od strane ljudi koje nije u skladu sa Božjom voljom. Ljudsko se tijelo treba vratiti zemlji što je njegova svrha....
‘Prah ste bili [[ili ‘iz praha ste nastali’]] i u prah ćete se vratiti’ (Otkrovenje 3:19; Job 10:9).... pod uvjetom da Božja intervencija ne odluči drugačije time što će završiti ljudski život na načine drugačije od prirodne smrti ljudskog bića. Kada je duša sebe oslobodila od tijela.... to jest od duhovne supstance koja formira tijelo.... posao tijela da služi duši je ispunjen. Ali dok se ono nije potpuno raspalo ono i dalje ima druge mogućnosti služenja, čak ako je to ljudskom biću teško razumljivo, dok ubrzani postupak raspadanja neće omogućiti ostacima vršiti pa ni najmanji čin služenja. Otud je potpuno pogrešno pretpostaviti kako će se ljudsko tijelo kao rezultat ovog postupka pročišćavanja pridružiti/sjediniti sa dušom. Duhovne supstance izvanjske forme imaju doista istu funkciju i eventualno se sjedinjuju sa bezbrojnim drugim supstancama duše i također hodaju istom stzom razvoja na Zemlji kao ljudska duša.... ali ovo se ne može dogoditi na način kako to ljudi pogrešno vjeruju. Svim je supstancama dano jedno određeno/fiksirano vrijeme za njihov razvoj kojeg ljudsko biće ne može skratiti kako se njemu svidi [[ili ‘na osnovu vlastite prosudbe’]] posredstvom izvanjskog postupka.... ako on ne koristi u potpunosti jedinu mogućnost višeg duhovnog razvoja na Zemlji, to jest, ako on, svojim ponašanjem, njegovim ispravnim stavom spram Boga, njegovom vjerom i njegovim najiskrenijim akcijama ljubavi, ne ostvari viši stupanj zrelosti što također može skratiti zemaljski vijek fizičke forme; međutim, uvijek se mora prepustiti Božjoj volji koji će joj koristan zadatak On još odrediti.
AMEN
TranslatorEverything proceeds towards deliverance because it has to follow the path of higher development. When the spiritual essence separates itself from matter it has overcome the latter; but the spiritual essence has not always matured enough that it no longer needs an earthly (transformation) form and in that case it will re-enter a new form, which also consists of matter. However, when the soul, the spiritual essence within the human being, leaves the body, the earthly transformation has come to an end; that is, the soul escapes its last form on earth and enters, liberated from all matter, a new and entirely different realm than earth. The body, the final earthly form, is now destined for disintegration again; i.e. the spiritual substances which constitute the earthly body, also have to take the path of higher development, since these substances are still at the initial stage of development, and for this purpose they will join divine works of creation again whose purpose is, after all, the higher development of the spirit. This can happen in various ways but it always has to include the possibility for active service. Consequently, the substance has to join a work of creation where it has to perform some kind of task and serve by fulfilling this task, since the substance can only develop through service. If the opportunity to serve is taken away, the path of higher development is interrupted, which is an extremely agonising condition for the spiritual substance. The time of spiritual suffering can seemingly be shortened but the spirit substance will not thank the human being who intervenes in its progress of development and prevents its service. As soon as the natural decomposition of a human body is prevented by accelerating its process of disintegration by cremation or by chemical means, the path of the spirit is far more painful and has to be so, because this process opposes divine order, it opposes the purpose which God has given every work of creation. It is an unauthorised action by people which does not concur with God’s will. The human body should be returned to the earth as is its purpose....
"From dust you have been taken, to dust you shall return".... providing God’s intervention does not determine otherwise by ending a human life in other ways than the human being’s natural physical death. When the soul has freed itself from the body.... i.e. from the spiritual substance which forms the body.... the body’s job to serve the soul is fulfilled. But until it has completely disintegrated it still has other opportunities to be of service, even if the human being finds this difficult to understand, while an accelerated disintegration procedure will not allow the remains to carry out even the slightest act of service. Hence it is completely wrong to assume that the human body will join the soul as a result of this kind of purification process. The external form’s spiritual substance has indeed the same function and eventually unites with countless other substances of soul and likewise walks the path of development on earth as a human soul.... but this cannot happen the way people erroneously believe. All substances are given an appointed time for their development which the human being cannot shorten at his own discretion by means of an external process.... if he does not completely use the only option of spiritual higher development on earth, i.e. that he, by his conduct, his right attitude towards God, his faith and his wholehearted actions of love, acquires a degree of maturity which can also shorten the physical form’s earthly lifespan; however, it must always be left up to God’s will which helpful task He will still assign to it....
Amen
Translator