• Back

LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU.... ZEMALJSKA I DUHOVNA NEVOLJA....

Prakticirati najčišću, najnesebičniju Ljubav za bližnjega, neizrecivo je dragocjeno za razvoj duše. Ova aktivnost njoj već na Zemlji donosi visoki stupanj zrelosti, i duša će kad umre prepoznati blaženi put koji je prevalila. Čovjek uvijek treba biti voljan služiti i davati.... on treba uvijek dobro bližnjega pretpostaviti svome vlastitom dobru, najdublji poriv ga treba potaknuti na sva djela koja se odnose na dobro bližnjega. On treba misliti na njegovo tijelo i dušu, biti mu od pomoći u zemaljskoj nevolji, i povrh svega nastojati ukloniti njegovu duhovnu nevolju (siromaštvo). Prakticirati Ljubav u zemaljskom životu je najplemenitiji zadatak čovjeka, i istinsko nasljedovanje Isusa. Jer, ono obuhvaća sve što Bog od njega zahtijeva.... Čovjek koji je u Ljubavi aktivan, postat će blag i strpljiv, bit će također miroljubiv i milosrdan, jer ako on ljubi svoje bližnje, njemu su sve ove vrline svojstvene, budući je Ljubav Božanska, i tako također dorađuje biće čovjeka. Ako sada čovjek misli na jadno stanje duše nekog zavedenog čovjeka, to će ga ganuti, i pobuditi njegovu djelatnu pomoć.... on će dati što drugome nedostaje, i uvest će ga u Istinu, jer će njegova snaga spoznaje omogućiti da uvijek pronađe ono pravo, kako bi uspješno ublažio nevolju jedne takve neupućene duše. Prihvatiti se spasenja duše bližnjega, najveće je djelo milosrđa, budući to ovoga pošteđuje neizrecive patnje, koja čeka nesavršenu dušu u onostranom. A, uvijek mora vladati strpljenje i Ljubav, budući je ovaj rad zahtijevan, i stoga je potrebna najveća Ljubav i strpljenje, treba li rezultirati uspjehom. Put naviše ide jedino kroz Ljubav; Ljubav nikako ne može biti isključena, budući Bog jest Ljubav .... Tražiti Boga bez stajanja u Ljubavi bit će bez uspjeha, jer se vječna Ljubav može pronaći baš jedino kroz aktivnu Ljubav prema bližnjemu.... Ali upravo se Ljubav toliko malo poštuje, i stanje ljudskih duša je zbog toga tako nisko, da je najveća nevolja ovih duša neizbježna. A, treba li duša ostati pošteđena ove nevoljeu onostranom, onda čovjek već na Zemlji treba biti pogođen (potlačen, udaren), tako da se Ljubav u njemu razvije, tako da jedan drugome nastoji učiniti podnošljivim zemaljsku sudbinu, a kroz to će biti smanjena duševna nevolja. Jer, duša za svoju dobrobit treba druga sredstva nego tijelo. Duši čine dobro jedino djela Ljubavi, nju potpomaže naviše sve što tijelo sebi uskrati u korist bližnjega. Stoga, ljudi moraju uvijek paziti na to da obuzdaju (savladaju) svoje samoljublje, i sve što njima samima izgleda poželjnim, prepustiti bližnjemu. I, ako čovjek tako stremi zrelosti svoje duše, onda ontakođer ne treba propustiti pomoći bližnjemu u sazrijevanju duše, tako da mu voljno i radosno predaje od svoga znanja o Istini.... tako da ga poučava o Bogu, o Njegovoj beskrajnoj Ljubavi i milosrđu, i o istinskom zemaljskom zadatku čovjeka. A, ako mu uspije spasiti jednu dušu iz tame, ako je on uistinu nesebično aktivan u Ljubavi za bližnjega, i ovo mu donosi veličanstvenu nagradu, budući je duhovna nevolja među ljudima daleko veća od tjelesne patnje. I zato prakticirajte Ljubav, tako da iskupiteljski djelujete na Zemlji.

AMEN

LJUBEZEN DO BLIŽNJEGA.... ZEMELJSKA IN DUHOVNA TEŽAVA....

Prakticirati najbolj čisto, najbolj nesebično Ljubezen do bližnjega je napopisno dragoceno za razvoj duše. Ta dejavnost ji že na Zemlji prinaša visoko stopnjo zrelosti, in duša bo, ko umre, prepoznala blaženo pot, katero je prehodila. Človek mora biti vedno pripravljen služiti in dajati.... on mora koristi bližnjega vedno postaviti iznad svojih koristi; najgloblja spodbuda (impulz) ga mora spodbuditi na vsa dela, ki se nanašajo na to, da to koristi (dene dobro) bližnjemu. On mora misliti na njegovo telo in dušo, mu pomagati v zemeljski težavi in si poleg tega prizadevati odstraniti njegovo duhovno težavo (siromaštvo, bedo). Prakticirati Ljubezen je v zemeljskem življenju najplemenitejša naloga človeka ter resnična hoja za Jezusom. To namreč zajema vse, kar Bog zahteva od njega.... Človek, ki je dejaven v Ljubezni, bo postal blag in potrpežljiv ter bo obenem tudi miroljuben in usmiljen. Če namreč on ljubi svoje bližnje, vse vrline postanejo del njega, ker je Ljubezen Božanska in na ta način ravno tako izpopolnjuje človeško bitje. Če sedaj človek misli na revno (bedno) stanje duše nekega zavedenega človeka, ga bo to ganilo in prebudilo njegovo dejavno pomoč.... on bo dal to, kar drugemu primanjkuje; in uvedel ga bo v Resnico, ker bo njegova moč spoznanja omogočila, da vedno najde tisto pravo stvar, da bi uspešno ublažil težavo neke takšne duše, ki je brez znanja (je v temi). Lotiti se odrešenja duše bližnjega je največje delo usmiljenja, ker se on s tem izogne neizmernemu trpljenju, katero čaka dušo v onostranstvu. Vendar pa, ker je to delo zahtevno, morata vedno vladati potrpežljivost in Ljubezen; in da bi bilo to uspešno, sta potrebni največja Ljubezen in potrpežljivost. Pot na višje je mogoča edino preko Ljubezni; Ljubezen ne more biti nikoli izključena, ker je Bog Ljubezen (1 Janez 4:8, 16).... Iskanje Boga, brez da bi se ostalo v Ljubezni, bo vedno brezuspešno, ker se Večno Ljubezen (Boga-Jezusa Kristusa Osebno) lahko najde edino preko dejavne (aktivne) Ljubezni do bližnjega.... Vendar pa se ravno Ljubezen tako malo spoštuje; in zaradi tega je stanje človeških duš tako nizko, da je največja težava teh duš neizbežna. Da pa bi se duša v onostranstvu izognila tej težavi (nesreči), mora biti človek že na Zemlji prizadet (potlačen), da se tako v njemu razvije Ljubezen, da si tako prizadevajo, da eden drugemu olajšajo zemeljsko usodo, preko česar bo obenem tudi zmanjšana težava. Duša namreč za svojo korist potrebuje drugačna sredstva od telesa. Duši denejo dobro edino dela Ljubezni; njej največ pomaga vse to, kar telo sebe prikrajša v korist bližnjega. Zaradi tega morajo ljudje vedno paziti na to, da obrzdajo (premagajo) svoje samoljubje in da vse, kar sami mislijo, da je vredno, prepustijo (dajo, podelijo z) bližnjim. In če človek tako stremi k zrelosti svoje duše, potem ravno tako ni potrebno, da zamudi priložnost, da pomaga bližnjemu pri dozorevanju duše tako, da mu rade volje in z veseljem daje od svojega znanja o Resnici.... tako, da ga poučuje o Bogu, o Njegovi neskončni Ljubezni in usmiljenju ter o človekovi resnični nalogi (na Zemlji). Če on uspe rešiti eno dušo iz teme, če je on resnično nesebično dejaven (aktiven) v Ljubezni do bližnjega, mu to obenem tudi prinaša veličastno nagrado, ker je duhovna težava med ljudmi veliko večja od telesnega trpljenja. In zato prakticirajte Ljubezen, da tako odrešujoče delujete na Zemlji!

AMEN