Prakticirati najčišću, najnesebičniju Ljubav za bližnjega, neizrecivo je dragocjeno za razvoj duše. Ova aktivnost njoj već na Zemlji donosi visoki stupanj zrelosti, i duša će kad umre prepoznati blaženi put koji je prevalila. Čovjek uvijek treba biti voljan služiti i davati.... on treba uvijek dobro bližnjega pretpostaviti svome vlastitom dobru, najdublji poriv ga treba potaknuti na sva djela koja se odnose na dobro bližnjega. On treba misliti na njegovo tijelo i dušu, biti mu od pomoći u zemaljskoj nevolji, i povrh svega nastojati ukloniti njegovu duhovnu nevolju (siromaštvo). Prakticirati Ljubav u zemaljskom životu je najplemenitiji zadatak čovjeka, i istinsko nasljedovanje Isusa. Jer, ono obuhvaća sve što Bog od njega zahtijeva.... Čovjek koji je u Ljubavi aktivan, postat će blag i strpljiv, bit će također miroljubiv i milosrdan, jer ako on ljubi svoje bližnje, njemu su sve ove vrline svojstvene, budući je Ljubav Božanska, i tako također dorađuje biće čovjeka. Ako sada čovjek misli na jadno stanje duše nekog zavedenog čovjeka, to će ga ganuti, i pobuditi njegovu djelatnu pomoć.... on će dati što drugome nedostaje, i uvest će ga u Istinu, jer će njegova snaga spoznaje omogućiti da uvijek pronađe ono pravo, kako bi uspješno ublažio nevolju jedne takve neupućene duše. Prihvatiti se spasenja duše bližnjega, najveće je djelo milosrđa, budući to ovoga pošteđuje neizrecive patnje, koja čeka nesavršenu dušu u onostranom. A, uvijek mora vladati strpljenje i Ljubav, budući je ovaj rad zahtijevan, i stoga je potrebna najveća Ljubav i strpljenje, treba li rezultirati uspjehom. Put naviše ide jedino kroz Ljubav; Ljubav nikako ne može biti isključena, budući Bog jest Ljubav .... Tražiti Boga bez stajanja u Ljubavi bit će bez uspjeha, jer se vječna Ljubav može pronaći baš jedino kroz aktivnu Ljubav prema bližnjemu.... Ali upravo se Ljubav toliko malo poštuje, i stanje ljudskih duša je zbog toga tako nisko, da je najveća nevolja ovih duša neizbježna. A, treba li duša ostati pošteđena ove nevoljeu onostranom, onda čovjek već na Zemlji treba biti pogođen (potlačen, udaren), tako da se Ljubav u njemu razvije, tako da jedan drugome nastoji učiniti podnošljivim zemaljsku sudbinu, a kroz to će biti smanjena duševna nevolja. Jer, duša za svoju dobrobit treba druga sredstva nego tijelo. Duši čine dobro jedino djela Ljubavi, nju potpomaže naviše sve što tijelo sebi uskrati u korist bližnjega. Stoga, ljudi moraju uvijek paziti na to da obuzdaju (savladaju) svoje samoljublje, i sve što njima samima izgleda poželjnim, prepustiti bližnjemu. I, ako čovjek tako stremi zrelosti svoje duše, onda ontakođer ne treba propustiti pomoći bližnjemu u sazrijevanju duše, tako da mu voljno i radosno predaje od svoga znanja o Istini.... tako da ga poučava o Bogu, o Njegovoj beskrajnoj Ljubavi i milosrđu, i o istinskom zemaljskom zadatku čovjeka. A, ako mu uspije spasiti jednu dušu iz tame, ako je on uistinu nesebično aktivan u Ljubavi za bližnjega, i ovo mu donosi veličanstvenu nagradu, budući je duhovna nevolja među ljudima daleko veća od tjelesne patnje. I zato prakticirajte Ljubav, tako da iskupiteljski djelujete na Zemlji.
AMEN
TranslatorEsercitare il più puro, disinteressato amore per il prossimo è indicibilmente prezioso per lo sviluppo dell’anima. Quest’attività le procura già sulla Terra un alto grado di maturità e l’anima riconosce al decesso la via benedetta che ha percorsa. L’uomo deve sempre essere volonteroso di servire e di dare, deve sempre preporre al proprio bene il bene dei prossimi, la spinta più interiore deve spronarlo a tutte le opere, che sono rivolti a questo bene del prossimo. Deve pensare al suo corpo ed alla sua anima, essergli d’aiuto nella miseria terrena e cercare soprattutto di eliminare la sua miseria spirituale. Esercitare l’amore nella vita terrena è il compito più nobile dell’uomo e l’autentica successione di Gesù, perché include tutto ciò che Dio pretende da lui. L’uomo che si attiva amorevolmente, diventerà mansueto e paziente, sarà anche pacifico e misericordioso, perché se ama i suoi prossimi, possiede tutte le virtù, perché l’amore è divino e quindi nobilita anche l’essere dell’uomo. Se ora l’uomo pensa allo stato bisognoso dell’anima di un uomo smarrito, avrà compassione e farà diventare mobile il suo aiuto, egli darà ciò che all’altro manca e lo introdurrà nella Verità, perché la sua forza di conoscenza gli fa trovare sempre la cosa giusta per guidare con successo la miseria di una tale anima ignara. Prendersi cura della salvezza dell’anima del prossimo è la più grande opera di misericordia, perché gli risparmia indicibile sofferenza, che attende un’anima imperfetta nell’aldilà. Deve sempre regnare la pazienza e l’amore, perché questo lavoro è faticoso e richiede perciò il massimo amore e pazienza, se deve creare un successo. La via verso l’Alto passa soltanto attraverso l’amore; questo non può mai e poi mai essere escluso, perché Dio E’ l’Amore. Cercare Dio senza stare nell’amore, sarà senza successo, perché l’Eterno Amore Si fa appunto trovare solamente attraverso fattivo amore per il prossimo. Ma proprio l’amore viene così poco considerato e lo stato delle anime degli uomini è perciò così basso, che la più grande miseria è inevitabile per queste anime. Se questa miseria nell’aldilà deve rimanere risparmiata all’anima, allora l’uomo deve esserne visitato ancora sulla Terra, affinché l’amore in lui si sviluppi, affinché uno cerchi di rendere sopportabile all’altro la sorte terrena e con ciò venga diminuita la miseria dell’anima, perché questa ha bisogno di altri mezzi per il suo benessere che il corpo. All’anima fanno bene solamente le opere dell’amore, l’aiuterà a salire in Alto tutto ciò a cui rinuncia il corpo a favore del prossimo. Perciò gli uomini devono sempre badare a sopprimere il loro amor proprio e tutto ciò che a loro stessi sembra desiderabile, farlo giungere al prossimo. Se dunque l’uomo tende alla maturità della sua anima, allora non deve nemmeno mancare ad aiutare il prossimo alla maturità dell’anima, mentre gli dà volontariamente e gioiosamente del suo sapere sulla Verità, mentre lo istruisce di Dio, del Suo infinito Amore e Misericordia e del vero compito terreno dell’uomo. Se gli sarà riuscito di salvare un’anima dall’oscurità, si è davvero attivato disinteressatamente nell’amore per il prossimo e questo gli procura una ricompensa meravigliosa, perché la miseria spirituale fra l’umanità è molto maggiore che l’afflizione corporea. Perciò esercitatevi nell’amore, affinché operiate in modo salvifico sulla Terra.
Amen
Translator