• Back

SAMOSTANSKI ŽIVOT?.... - (u svezi sa prijašnjim razgovorom)

Prirodno ograničenje je bilo postavljeno kada snaga otpora prijeti popustiti, i onda duša može očekivati pomoć ako je preslaba da bi sama po sebi čvrsto stajala. Ženina svrha u životu poglavito uključuje poslužiteljski [[(isto u smislu: koja održava i brine)]] i podupirajući rad, i ona prima snagu da to načini u istoj mjeri kako izražava njezinu Ljubav, i time sfera aktivnosti postoji posebice za ženu na Zemlji koja nudi duši bogate prilike za sazrijeti. Nema potrebe čvrsto ograničiti njezine obaveze kako bi na Zemlji živjela radi Gospodnjeg zadovoljstva u povučenosti. Svakome tko želi raditi do većeg opsega u službi Ljubavi spram bližnjega će također biti ponuđena odgovarajuća prilika za to u izvanjskom svijetu. Prema tome nije posebice blagotvorno za dušu ako je osobi nametnuto polje službene dužnosti koja je u stvari svjesno vršena ali jedino kao vrsta osobne obaveze.... pod uvjetima koji isključuju odbijanje ili neudovoljavanje ovog ispunjavanja obaveze, i prema tome rad Ljubavlju ispunjene službe se ne podudara uvijek sa slobodnom voljom osobe. Volja osobe koja sebe postavi u takvu prinudnu situaciju može bez ikakve sumnje biti dobra i njezine namjere mogu itekako biti da posveti njezin život sasvim Gospodu i Spasitelju, ali on ne uzima u obzir da svatko može iskoristiti i razviti njegov zemaljski život sred svjetovne gungule i da će mu biti ponuđeno više nego dovoljno prilika za aktivnu Ljubav prema bližnjemu.

AMEN

Monastic life?....

_(concerning a previous conversation)A natural limit has been set when the strength of resistance is threatening to wane, and then the soul can expect help if it is too weak to stand firm by itself. A woman’s purpose in life mainly involves caring and supportive work, and she receives her strength to do so in the same proportion as she is expressing her love, and thus a sphere of activity exists especially for the woman on earth which offers the soul ample opportunity to mature. There is no need to tightly limit her duties in order to live for the Lord’s pleasure in seclusion on earth. Anyone who wants to work to a greater extent in the service of neighbourly love will also be offered adequate opportunity for it in the outside world. It is therefore not especially beneficial for the soul if a field of duty is imposed on the person which is in fact conscientiously carried out but only as a kind of personal obligation.... under conditions which exclude a refusal or non-compliance of this fulfilment of duty, and therefore the work of loving service does not always correspond to the person’s free will. The will of the person who puts himself into such an obligatory situation may doubtlessly be good and his intention may well be to dedicate his life entirely to the Lord and Saviour, but he does not consider that everyone can utilise and develop his earthly life in the midst of worldly commotion and that he will be offered more than enough opportunities for active neighbourly love....

Amen