More Božanske Ljubavi, neprestano se prelijeva nad svim stvorenjima. I tko vjeruje da je usamljen (sam, izoliran), taj ne poštuje ovu Ljubav, koja mu tisućostruko nadomješta što on žrtvuje ili čega se odriče. Jer u Ljubavi Božjoj je obuhvaćeno sve, zaštita i skrb i stalna pratnja na svim putevima. Oni koji se raduju Božanskoj Ljubavi, nikada se ne mogu osjećati usamljenima, jer u vezi sa Gospodarom, koju svatko sâm može uspostaviti, zemaljsko dijete je već oslobođeno usamljenosti, te sada pronalaženje stalne zaštite i skloništa nadmašuje svu zemaljsku sreću, jer Božanska Ljubav sa njezinom vječnom vatrom nadsijava sav zemaljski sjaj tisućostruko, jer iz ove Ljubavi proizlazi svjetlo, neusporedivo usrećujući onoga, koji stoji u ovom svijetlu.
Živi doticaj sa Božanskim Gospodarom je poput neprekinutog vodiča do anode, i čovjek ostaje u korištenju (uživanju) Božanske Ljubavi toliko dugo, koliko on sâm drži kontakt uspostavljenim. I zbog toga nijedan čovjek na Zemlji nije toliko jadan (vrijedan žaljenja) unatoč svakojakim nevoljama, jer on uvijek ima povlasticu, da sebi samome može priskrbiti pomoć, sreću i radost kroz vezu sa Božanskim Spasiteljem, Koji u Svojoj beskrajnoj Ljubavi opskrbljuje svako biće, zasluženo i nezasluženo, ali uvijek dajući Ljubav u takvoj punini, da bi obilje Ljubavi zemaljskom djetetu moglo dati neograničeno blaženstvo već na Zemlji, kada bi ono bilo svjesno prihvaćeno. No, čovjek ne sluti snagu Božanske Ljubavi.... njemu nedostaje svako razumijevanje za sveobuhvatnu Ljubav Božanskog Stvoritelja, on samo poznaje pojam „ljubav“ u vremenskom smislu, koja je međutim pretežno tražeća ljubav, a tek rijetko dajuća Ljubav. I tako je u čovjeku i osjećaj sreće daleko više razvijen u ljubavi za posjedovanjem, nego u odricanju i davanju. No, tko istinsku Ljubav želi upoznati u njezinom najdubljem blaženstvu, on se prvo mora odreći sve ljubavi prema posjedovanju, tek onda on može Božansku Ljubav osjetiti kao nešto najdragocjenije što njegovo srce može primiti. Samoga sebe vježbati u Ljubavi je prva i posljednja Zapovijed.... a čovjek se izbavlja kroz Ljubav, on postaje slobodan, i sada osjeća zanos Ljubavi, koju mu Sâm Spasitelj poklanja.... koja je dragocjena i neograničena, koja u sebi nosi sva blaženstva Neba.... koja je čišća od zlata, i svako biće premješta u najblistavije ushićenje.... koja nigdje i ničim ne može biti nadomještena, koja je najuzvišenije, vječno blaženstvo (blažena sreća).... a ipak iznova stoji na raspolaganju svakome, tko samo čezne za Ljubavlju Spasitelja.
AMEN
TranslatorThe sea of divine love pours out over all creatures. And whoever believes himself to be lonely does not respect this love, which replaces a thousandfold what he gives away or misses. For God's love includes everything, protection and care and constant accompaniment on all paths. Those who enjoy divine love can never feel lonely, for in the connection with the lord, which everyone is able to establish himself, the human child is already relieved of loneliness, and to find constant protection and shelter outweighs all earthly happiness, for divine love with its eternal fire outshines all earthly splendour a thousand fold, for a light emanates from this love which is incomparably blissful for the one who stands in this light. The living contact with the divine lord is like an uninterrupted line to the anode, and the human being remains in constant benefit of divine love as long as he himself keeps in contact. Therefore no human being on earth is so pitiful despite all kinds of tribulations, for he always has the one advantage of being able to provide himself with comfort and help, happiness and joy through the connection with the divine saviour, Who in His infinite love takes care of every being, deservedly and undeservedly, yet always giving love in such abundance that the abundance of love could already give the earthly child unlimited bliss on earth if it were consciously received. Yet the human being has no idea of the strength of divine love.... he lacks all understanding for the divine creator's comprehensive all-love, he only knows the term 'love' in a temporal sense which, however, is predominantly a desiring love and rarely only a giving love. And so the feeling of happiness is also developed in man far more in the love of possession than in renunciation and giving. But whoever wants to know true love in its deepest happiness must first renounce all love of possessions, only then can he feel divine love as the most delicious thing his heart can receive. To practice love oneself is the first and last commandment.... and the human being redeems himself through love, he becomes free and now feels the delights of love which the saviour Himself bestows upon him.... which is delicious and unlimited, which contains all the delights of heaven within itself.... which is as pure as gold and which enraptures every creature with the brightest rapture.... which cannot be replaced anywhere or by anything, which is the highest, the eternal bliss.... and yet is available to everyone again who only longs for the saviour's love....
Amen
Translator