1894 ZBUNJENO RAZMIŠLJANJE – NEVJEROVANJE.... VJERA – MILOST....
21.travnja.1941: Knjiga 28
Objašnjenje za njihovo nevjerovanje počiva u ljudskom zbunjenom razmišljanju. Kada se ljudi pridruže školi razmišljanja koja može biti nazvana potpuno pogrešnom poredbeno sa čistim učenjem Krista, to je obmanjujuće razmišljanje, i što manje se ona podudara sa Istinom, to su ozbiljnije posljedice. Misli koje su protivne Istini, moraju, razumljivo, oduzimati od istinitog vjerovanja i pripremiti tlo za nevjerovanje. Međutim, osoba će biti nesposobna razumjeti jasnu misao već će napreskok vjerovati jedan trenutak ovo a drugi ono, to jest on će to smatrati za Istinu. I stoga je njegov slijed razmišljanja pobrkan, on će teško prepoznati ono što je ispravno kao Istinu i ovo stanje je jedva zadovoljavajuće. Ono ne može rezultirati u čovjekovom duhovnom napretku nego će mu namjesto toga uzrokovati neprestanu tjeskobu i on će nastaviti inzistirati na njegovom gledištu jedno dugo vrijeme. On će mimoići Čistu Istinu budući isključuje Boga. Otud će pokušati, pomoću njegova vlastitog razmišljanja, njegove vlastite snage, dokučiti što je za njega neshvatljivo, i njegove će misli prema tome biti zavedene. Ili njegova volja za Istinom nije snažna, posljedično tome, ona mu isto tako ne može biti ponuđena, dok će osoba koja žudi znanje samog znanja radi primiti najblistaviju mudrost. Vjerovanje i nevjerovanje su utemeljeni na suprotnim uvjetima. Kako bi imao vjeru, ljudsko biće mora imati dječji odnos sa Bogom. On mora sebe totalno izručiti vječnom Božanstvu.... on mora sebe vidjeti kao malenog i beznačajnog i prepoznati u vječnom Božanstvu Biće vrlodubokog savršenstva.... Jer to je vjera.... Ateist, međutim, niječe sve, on smatra sebe inteligentnim i mudrim i nikakva poduka se ne probija do njega. On neće nikada sebe podrediti višem Biću budući niječe njegovo postojanje. Time on je ohol; posljedično tome, preduvjeti su u potpunosti drugačiji.... vjernikove misli su jasne i ispravne, dok mislima nevjernika nedostaje reda i prema tome ne može isto tako doći do ispravnog zaključka. Duhovna jasnoća nikada ne može biti dana arogantnoj osobi budući on ne moli za milost, prema tome ju on ne može primiti. Bez Božanske milosti, međutim, ljudsko biće ne može razmišljati ispravno. Ali volja ljudskog bića je često preslaba kako bi tražio pomoć od Boga Osobno, i stoga će on živjeti u neznanju sve dok ne moli za duhovnu jasnoću i onda ponizno čeka na Božansku milost.
AMEN
Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.
Preuzimanja
Ponuđena preuzimanja za knjigu _bookePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
Translations
