Comparer communication avec traduction

Autres traductions:

Bénédiction de la maladie et de la souffrance – Mûrissement

Souvent, la déchéance du corps est un avertissement salutaire pour l’homme qui est encore trop tourné vers le monde et met donc son âme en danger. Il doit apprendre à reconnaître que la Nature peut mettre un terme, et à partir de cette connaissance, prendre conscience de ce qui vient après, quand le corps est devenu totalement inapte pour cette Terre. L’homme doit souvent être averti et exhorté, tant qu’il ne réfléchit pas de sa propre initiative.

Les souffrances physiques, les maladies et l’abandon des facultés physiques doivent donc être considérés comme un moyen pour la maturation de l’âme, car ils peuvent transformer considérablement la pensée d’un homme et sont souvent utilisés comme remède pour l’âme si celle-ci risque de succomber à la mort spirituelle. Mais ils n’atteignent pas toujours leur but. Alors surgit un état d’obstination, un total éloignement du divin-spirituel, et alors l’homme cherche à jouir de la vie malgré la maladie et le malheur qui ont frappé son corps.

Rien de ce qui est destiné à un homme n’est sans signification. La maladie du corps aboutit souvent à la guérison de l’âme ; alors elle a été une bénédiction, parce que l’homme a appris à mépriser le monde après avoir dû y renoncer et qu’il a cherché et trouvé un remplaçant dans le monde spirituel. Il peut recevoir des biens délicieux en compensation des biens que le monde lui refuse et qu’il reconnaît maintenant comme sans valeur. Mais cela implique qu’il se plie humblement au sort qui lui a été imposé pour son âme, qu’il porte en résignation ce qui lui semble difficile, mais qui peut aussi être surmonté.

Dès que l’homme a peu de foi, il sent la Main de Dieu sur lui-même et s’abandonne à la Volonté de Dieu ; et alors il ne peut que gagner, mais jamais perdre, donc ne pas être regretté, parce qu’il possède incomparablement plus qu’un homme plein de santé et de force corporelle qui n’a aucun lien avec le Royaume qui sera aussi un jour son lieu de séjour après la mort physique. Seul le degré de maturité que l’âme possède lors du départ de la Terre est déterminant.

Dieu met en œuvre tout ce qui peut contribuer à accroître la maturité, même si l’homme ne le perçoit pas comme un bienfait tant qu’il est sans reconnaissance. Un jour il comprendra la bénédiction de la souffrance et de la maladie, et il remerciera Dieu pour l’emploi de moyens qui ont conduits au succès, sans cependant limiter la libre volonté de l’homme. Un corps malade n’est pas aussi mauvais qu’une âme malade, et si celle-ci doit guérir, il faut que le corps endure la maladie jusqu’à ce que l’âme soit devenue tolérante, jusqu’à ce qu’elle ait appris à regarder vers le Ciel et à considérer le monde comme une école d’épreuves temporaire. Un jour elle pourra s’élever sans poids et sans entraves dans les hautes Régions de l’Esprit et remercier son Créateur pour les Grâces qu’Il lui a montrées en laissant souffrir le corps pour guérir l’âme.

Amen

Traducteurs
Traduit par: Diemo Landgraf

BLAGOSLOV BOLESTI I PATNJE.... - POTPUNO SAZRIJEVANJE....

Tjelesno propadanje je često korisno upozorenje za osobu koja je i dalje svjetovnog uma i time ugrožava dušu. Prije ili poslije on mora naučiti shvatiti da priroda može nametnuti ograničenje i kao rezultat ovog shvaćanja postati svjestan onog što će se dogoditi nakon što tijelo postane kompletno neprikladno za ovu Zemlju. Sve dok ljudsko biće podbacuje samostalno razmišljati o njegovoj duši on mora često biti upozoren i opominjan. Fizičke slabosti, bolesti i gubitak tjelesnih sposobnosti moraju prema tome također biti smatrani kao sredstva za sazrijevanje duše, pošto oni mogu promijeniti razmišljanje osobe u značajnoj mjeri i posljedično su često korišteni kao lijek za dušu ako je ona u opasnosti podlijeći duhovnoj smrti. Ipak oni ne služe uvijek njihovoj svrsi.... onda iz toga rezultira stanje tvrdokornosti, kompletno izbjegavanje svih Božanskih riješenja, i unatoč bolesti i nesreći koji afektiraju njegovo tijelo ljudsko biće pokušava živjeti život do punine.

Nijedan udarac što je zadan osobi nije bez značenja.... tjelesna bolest često postiže dušin oporavak; onda je ona bila blagoslov budući je čovjek naučio prezirati svijet nakon što ga se morao odreći te je tražio i našao nadomjestak u duhovnom svijetu. On će primiti dragocjena vlasništva kao nadoknadu za dobra koja su mu zanijekana od strane svijeta i za koja on sada zna kako su bezvrijedna. Ali to uključuje da se on ponizno podredi sudbini koja mu je nametnuta poradi koristi njegove duše, da on poslušno otrpi što njemu doista izgleda mučno ali što također može biti nadvladano. Čim ljudsko biće stekne samo malo vjere on osijeća iznad njega Božju ruku i ponizno sebe podređuje Božjoj volji; i onda on može jedino pobijediti ali nikada izgubiti, time njega se također ne treba sažaljevati budući posjeduje beskrajno više nego netko kompletno zdrav i pun fizičke vitalnosti bez kontakta sa kraljevstvom koje će jednog dana također biti njegovo prebivalište nakon smrti njegova tijela.

Jedino stupanj dušine zrelosti prilikom odlaska sa Zemlje je ono što je bitno [[(relevantan)]].... Sve što može doprinjeti spram postajana više zrelim je korišteno od strane Boga, čak ako to ljudsko biće ne doživi kao korist dok je on bez shvaćanja.... Jednog dana će prepoznati blagoslov patnje i bolesti i biti zahvalan Bogu radi korištenja uspješnih lijekova bez da je ograničio slobodnu volju ljudskog bića. Bolesno tijelo nije tako loše kao bolesna duša, i ako će ona postati zdrava tijelo mora otrpjeti bolest sve dok duša nije postala milosrdna, sve dok ona ne gleda u nebo i naučila je gledati na svijet kao ništa nego privremenu školu iskušenja.... Jednog dana će ona biti sposobna vinuti se slobodno i bez smetnje gore u visoke duhovne predjele i biti vječno zahvalna njezinu Stvoritelju za milost koja joj je podarena kad je pustio da tijelo pati tako da se duša može oporaviti.

AMEN

Traducteurs
Traduit par: Lorens Novosel