• Back

The soul, a miniature creation.... Retrospection....

The world carries countless living creations which are all on the path of ascent and need the most diverse creations which suit their state of maturity.... Hence the earthly-material creations are the abode of untold soul-substances which belong to a once fallen original spirit but which exists in such a variety of external forms that effectively every work of creation carries a tiny particle of a once fallen original soul and which will come together again one day.... but then this original soul incorporates everything that exists in the whole of creation. In the final stage of its developing process this original soul embodies itself in a human being, in the earthly external form which is suitable to enable the soul to pass its final test of will, in order to then enter into the spiritual realm as a spirit of light again and to be inconceivably happy in its original state full of light and strength.... However, since the soul carries all creatures within itself it is, in its state of perfection, naturally also interested in all these creations, because it now has recollection and can experience its process of development retrospectively and assist the still struggling spiritual substances within the same forms to release themselves by fulfilling the divine will, because these spiritual substances accomplish their assigned activity in the law of compulsion. The perfect soul is extraordinarily happy in the contemplation of its countless components, because it beholds the entire creation and can, in a manner of speaking, participate in its emergence and preservation. However, it takes an infinitely long time until an original soul has attained this perfection and yet, it is aware of its countless previous forms, and in the process of contemplating itself it is filled by inconceivable bliss of knowing itself as a creator of countless forms, which it is allowed to recreate after the image within itself in order to help the still unredeemed tiny particles of other original souls take the path of ascent.... In order to be able to perform this creative activity it has to be brightly enlightened and receive unlimited strength, but the bliss of creating in conformity with divine will stirs a perfected soul into constant activity, and God assigns this task to such souls in order to make them happy. However, it always has to have within itself whatever it intends to create.... The immense number of fallen original spirits will still need earthly and spiritual creations for eternities, and the will to help all these fallen spirits attain beatitude delights every perfect being and inspires it to such versatile activity as works of creations exist.... because everything that exists in the universe is also present in every soul. Therefore it cannot but keep looking back at the individual phases of development, in order to then, with ever increasing happiness, be creatively active. And what once had been agonising and insufferable is now recognised by the soul to be beneficial and necessary, and although it now places immature spiritual substances into such creations it does so with profound love for God and the still unredeemed original spirit, looking after the individual tiny particles with untiring patience and love and guiding them step by step on the path of ascent....

This is God's plan in which perfect beings participate.... No being evades this task because every being is permeated by love for God and the still unredeemed spirits and because love always wants to confer pleasure, to the still unredeemed as well as to God, Whose beatitude rests in the return of all spirits to Him.... Nevertheless, it will take eternities and time and again new creations. And all these creations are God's will implemented by the beings of light which are able to do so because they know everything, because every being of light is a perfected creation, because all of God's ideas are present in every enlightened soul.... and because in its God-inclined will it is also capable of being creative thanks to the abundant strength at its disposal. Countless celestial worlds are thus creatively supported by the beings of light to whom these worlds are entrusted, but always according to divine will, on account of which different life forms exist on every work of creation, depending on the spirits' degree of maturity, but nothing exists in the whole of Creation which is not present within a perfected soul. And thus the human being is in fact already a miniature creation of the great universal man; it is a matchless wonder for a soul with spiritual vision, which will never cease contemplating itself.... Therefore it will also constantly work and create in eternity, because it is inspired by the forms it beholds within itself to create them again in order to animate them with the countless tiny particles which still need to be redeemed.... However, this redemptive work can only be accomplished by a perfect being, but it is so incomparably enjoyable that for this reason alone a complete redemption of all once fallen spirits will take place, because the further the process of redemption advances the more souls will carry out this redemptive work. Even so, it will still take eternities.... which is explained by the number of fallen original spirits and their often infinitely long time of resistance, since time and again free will is the decisive factor, which must not be forgotten. However, for the blessed beings time is no longer of the essence, with the Lord a thousand years are as one day.... it is only an infinitely long time for the imperfect spiritual being, but even this soul will reach the state of light and beatitude one day.... And then the retrospection of its path of development will only be a wonderful surprise, an admiration of all that which the soul had to go through.... Then it will no longer know suffering and agony but only praise and gratitude for the might and love and glory of God, its Creator and Father of eternity....

Amen

DUŠA, STVARANJE U MALOM.... RETROSPEKCIJA....

Svijet nosi bezbrojna živa stvorenja koja su sva na stazi uspona i trebaju najrazličitije tvorevine koje odgovaraju njihovom stanju zrelosti.... Otud su zemaljsko materijalne tvorevine prebivalište bezbrojnih duševnih supstanci koje pripadaju nekoć palom prvobitnom duhu ali koje postoje u takvoj raznolikosti izvanjskih oblika da učinkovito svako djelo stvaranja nosi sićušnu česticu nekoć pale prvobitne duše a koja će se iznova sakupiti jednog dana.... ali onda ova prvobitna duša utjelovljuje sve što postoji u cijelom stvaranju. U konačnom stadiju njezinog razvojnog procesa ova prvobitna duša utjelovljuje sebe u ljudskom biću, u zemaljskom izvanjskom obliku koji je prikladan da omogući duši proći njezin konačni ispit volje, kako bi onda ušla u duhovnu oblast iznova kao svjetlosni duh i da bude nezamislivo sretna u njezinom izvornom stanju puna svjetla i snage....

Međutim, pošto duša nosi sva stvorenja unutar sebe ona je, u stanju savršenstva, prirodno također zainteresirana za sve ove tvorevine, budući ona sada ima pamćenje (uspomenu) i može doživjeti njezin proces razvoja retrospektivno i pomagati duhovnim supstancama koje se i dalje muče i naprežu unutar istih formi da sebe oslobode ispunjavajući Božansku volju, budući ove duhovne supstance ostvaruju njihovu dodijeljenu im aktivnost u zakonu prisile. Savršena duša je izvanredno sretna pri kontemplaciji njezinih bezbrojnih sastavnica, budući ona promatra cijelo stvaranje i može, takorekuć, sudjelovati u njegovom nastajanju i očuvanju. Međutim, potrebno je beskrajno dugo vrijeme dok jedna prvobitna duša nije postigla ovo savršenstvo a ipak, ona je svjesna njezinih bezbrojnih prethodnih oblika, i u procesu kontempliranja sebe ona je ispunjena sa nezamislivim blaženstvom poznavanja sebe kao stvoritelja bezbrojnih oblika, koje je njoj dozvoljeno nanovo stvoriti po slici unutar sebe kako bi pomogla i dalje neiskupljenim sićušnim česticama drugih prvobitnih duša da se zapute stazom uspona....

Kako bi bila sposobna vršiti ovu stvaralačku aktivnost ona mora biti blistavo prosvijetljena i primiti neograničenu snagu, ali blaženstvo stvaranja u usklađenosti sa Božanskom voljom pokreće usavršenu dušu na neprestanu aktivnost, i Bog dodjeljuje ovaj zadatak takvim dušama kako bi ih usrećio. Međutim, ona uvijek mora imati unutar sebe štogod namjerava stvoriti.... Ogroman broj palih prvobitnih duhova će i dalje potrebovati zemaljske i duhovne tvorevine cijelim vječnostima, i volja da se pomogne svim ovim palim duhovima postići blaženstvo pruža užitak i oduševljenje svakom savršenom biću i nadahnjuje ga na takvu raznovrsnu aktivnost koliko postoji djela stvaranja.... budući je sve što postoji u svemiru također prisutno u svakoj duši. Prema tome ona ne može drugačije nego gledati unazad na pojedinačne faze razvoja, kako bi onda, sa uvijek rastućom srećom, bila stvaralački aktivna. I što je jednom bilo prepuno agonije i nepodnošljivo (Rimljanima 8:19-22) sada je prepoznato od strane duše kao blagotvorno i nužno, i predma ona sada postavlja nezrele duhovne supstance u takve tvorevine ona to čini sa vrlodubokom Ljubavlju za Boga i za još neiskupljenog prvobitnog duha, brinući se za pojedinačne sićušne čestice sa neumornim strpljenjem i Ljubavlju i vodeći ih korak po korak na stazi uspona....

Ovo je Božji plan u kojem savršena bića sudjeluju.... Ni jedno biće ne izbjegava ovaj zadatak budući je svako biće prožeto od strane Ljubavi za Boga i još neiskupljenih duhova i budući Ljubav uvijek želi podijeliti zadovoljstvo, i dalje neiskupljenom baš kao i Bogu, Čija blaženstva počivaju u povratku svih duhova k Njemu.... Unatoč tome, to će uzeti vječnosti te opet i iznova nove tvorevine. I sve ove tvorevine su Božja volja sprovedena od strane svjetlosnih bića koja su to sposobna učiniti budući znaju sve, budući je svako svjetlosno biće usavršena tvorevina, budući su sve Božje ideje prisutne u svakoj prosvijetljenoj duši.... i budući je ona u njezinoj Bogu naklonjenoj volji također sposobna biti stvaralački aktivna zahvaljujući izobilnoj snazi na njezinu raspolaganju. Bezbrojni nebeski svjetovi su tako stvaralački podupirani od strane svjetlosnih bića kojima su ovi svjetovi povjereni, ali uvijek u skladu sa Božanskom voljom, naračun čega različite životne forme postoje na svakom djelu stvaranja, zavisno o stanju zrelosti duhova, ali ništa ne postoji u cijelom Stvaranju što nije prisutno unutar usavršene duše. I stoga je ljudsko biće u stvari već minijaturna tvorevina velikog univerzalnog čovjeka (svemira); ona je neuporedivo čudo za dušu sa duhovnom vizijom, koja neće nikada prestati kontemplirati sebe....

Prema tome ona će također neprestano raditi i stvarati u vječnosti, budući je nadahnuta od strane oblika koje promatra unutar sebe da ih iznova stvara kako bi ih oživjela sa bezbrojnim sićušnim česticama koje i dalje trebaju biti iskupljene.... Međutim, ovaj iskupiteljski rad može biti ostvaren jedino od strane savršenog bića, ali je toliko neuporedivo prepun uživanja da se jedino iz ovog razloga kompletno iskupljenje jednom palih duhova hoće dogoditi, jer što dalje proces iskupljenja napreduje to će više duša sprovoditi ovaj iskupiteljski rad. Pa ipak, to će i dalje uzeti vječnosti.... što je objašnjeno brojem palih prvobitnih duhova i njihovom često beskrajno dugom otporu, pošto je opet i iznova slobodna volja odlučujući čimbenik, koja ne smije biti zaboravljena. Međutim, za blažena bića vrijeme više nije bit-no, sa Gospodom je tisuću godina kao jedan dan.... to je jedino beskonačno dugo vrijeme za nesavršeno duhovno biće, ali čak ova duša će doseći stanje svjetlosti i blaženstva jednog dana.... I onda će retrospekcija njezine staze razvoja biti ništa osim predivno iznenađenje, jedna zadivljenost svime kroz što je duša morala proći.... Onda ona više neće poznavati patnju i agoniju nego jedino slavljenje i zahvalnost za moć i Ljubav i slavu Boga, njezina Stvoritelja i Oca od vječnosti.

Amen