• Back

Material and spiritual creation.... activity of the residents....

The visible world contains the unredeemed spiritual and therefore has material creations in which the spiritual is to mature. The material world is therefore necessary as long as there has to be a form which serves the spiritual as an envelope, which it is to feel as a constraint, because the urge to get rid of this form is cause for an activity and this again necessary for maturing. The beingness in the form serves through this activity according to its destiny and through serving, even if in a state of compulsion, slowly develops upwards. If the beingness were not bound in a form, it would remain inactive because it is still in resistance to God and is therefore powerless, whereas as a living being, for which the outer form is necessary, it also receives the life force which enables it to be active. Therefore a constant change is noticeable in the material world, because activity always means a change of what is to be addressed as matter. This perception is obvious in the stage as a human being, where a perpetual activity is a condition if the physical life of a human being is to be maintained. A state without activity is already a state of death, although the body can still be called alive, but inactivity is a sign of unused strength, which is then completely withdrawn from the human being, because an inactive earthly life violates divine order and must have a corresponding effect. Upward development can only take place through activity, but this is the purpose and aim of earthly life, both for the human being as well as for the whole of earthly creation, in which the spiritual has to be active in a serving way....

(15.8.1948) And thus earthly creations will exist as long as spiritual things still have to be redeemed, which takes eternities. Every earthly creation is only the image of a spiritual work of creation, it is the form which the spiritual can see in its weak degree of realization, whereas the purely spiritual is only visible to the being which is mature, which is in realization, in light and can see everything spiritual as with bodily eyes. These creations are far more magnificent to behold, they are of a diversity and design that could find no comparison on earth. The one who sees can only enjoy constantly and is himself in a consciousness of power which drives him to creative and formative activity. Spiritual creations also require no space and are therefore also unlimited in their extension. "What no man's eye has ever seen and no man's ear has ever heard, I have prepared for those who love Me...." This promise is fulfilled when we look at those creations which testify to God's undreamt-of love and wisdom and are accessible to every being standing in the light. Since they are pure creations of light, they also radiate light in all directions and are therefore sources of light which illuminate the universe, even though the creations themselves are not visible. The light radiation, however, manifests itself and penetrates into the universe to take its path to lightless material creations, thus to become visible as 'spiritual' to beings which certainly need light but are not yet able to produce it themselves as light bearers or to receive direct light radiation from the spiritual kingdom. Creations which shine are to be regarded as spiritual creations, thus not consisting of earthly material substances but only visible to the spiritually able to see, whereas an imperfect being can only behold the light which these spiritual creations radiate. Spiritual creations can also become form as soon as they come into an area of directed matter, when therefore a new creation is to come into being through God's will, which again must hold directed spiritual, and these creations are placed into the universe by the light beings as their own idea, yet according to divine will. For matter is spiritual which has become form, which is always first condensed somewhere but is originally spiritual, thus strength from God. At which moment the spiritual takes on form, i.e. matter comes into being, is beyond the knowledge of the being which, embodied as a human being, lives in the midst of material creation and whose knowledge corresponds to its degree of maturity. Only as a being of light does it understand the process of the emergence of matter, so that at the same time it also possesses knowledge of the spiritual creations and can itself be active in creating and shaping. Then it will have solved and answered many questions which it could not solve as a human being, and there will be no end to its praise and glorification of the eternal creator....

Amen

MATERIJALNE I DUHOVNE TVOREVINE.... AKTIVNOST STANOVNIKA....

Vidljivi svijet sklanja neizbavljeno duhovno, i zbog toga su mu svojstvene materijalne tvorevine u kojima duhovno treba sazrjeti. Materijalni svijet je stoga nužan dok god mora postojati forma koja duhovnom služi kao omotač, koju ono treba osjećati kao prisilu (ograničenje, stegu), jer je poriv da se oslobodi ove forme povod za aktivnost, a ova je opet nužna za sazrijevanje. Suština u formi služi kroz ovu aktivnost, primjereno njenom određenju, i kroz služenje se razvija naviše, čak i ako u stanju prisile. Ako suština ne bi bila vezana u jednu formu, onda bi ona ostala neaktivna, budući se još nalazi u otporu protiv Boga i zbog toga je bez snage, dok ona kao živo biće, za što je nužna izvanjska forma, također prima životnu snagu, koja joj omogućava da bude aktivna. Otuda je u materijalnom svijetu primjetna stalna promjena, jer aktivnost uvijek znači promjenu onoga što je adresirano kao materija. Ovo zapažanje je očigledno u stadiju kao čovjek, gdje je uvjet neprestana aktivnost, treba li tjelesni život čovjeka ostati očuvan. Stanje bez aktivnosti je već stanje smrti, unatoč tome što tijelo još može biti nazvano živim, ali neaktivnost je znak neiskorištene snage, koja će čovjeku onda biti potpuno oduzeta, budući neaktivni zemaljski život opet krši Božanski red, i mora imati odgovarajući učinak. Jedino se kroz aktivnost može događati razvoj naviše, ovo je međutim svrha i cilj zemaljskog života, kako za čovjeka, tako i za cijelo zemaljsko Stvaranje, u kojemu se duhovno služeći mora aktivirati.... (15 Kolovoza 1948) I tako će zemaljske tvorevine postojati dok god još duhovnoga mora biti izbavljeno, što zahtijeva vječnosti. Svaka zemaljska tvorevina je samo odraz jednog duhovnog djela Stvaranja, ona je oblik kojeg duhovno može vidjeti u svome slabom stupnju spoznaje, dok je čisto duhovno vidljivo jedino biću koje je zrelo, koje stoji u spoznaji, u svjetlu, te sve duhovno može vidjeti kao sa tjelesnim očima. Ove tvorevine su daleko veličanstvenije za gledanje, one su takvih raznolikosti i formacija (uređenja), za koje se ne može pronaći nikakva usporedba na Zemlji. Promatrač može jedino neprestano uživati, a pri tom se on sam nalazi u svjesnosti snage, koja ga nagoni na stvaralačku i oblikotvornu aktivnost. Duhovne tvorevine ne trebaju nikakav prostor, i stoga su također neograničene u svojoj mjeri (opsegu, širenju). „Što nijedno ljudsko oko nije nikada vidjelo, i nijedno ljudsko uho nikada čulo, Ja sam pripremio onima koji Me ljube....“ Ovo obećanje se ispunjava pri promatranju ovih tvorevina, koje svjedoče o nezamislivoj Božjoj Ljubavi i mudrosti, a dostupne su svakom biću koje stoji u svjetlu. Budući da su to čisto svjetlosne tvorevine, one također zrače svjetlo u svim smjerovima, i stoga su izvori svjetla koji osvjetljavaju svemir, iako same tvorevine nisu vidljive. Zračenje svjetla se međutim očituje i prodire u svemir, kako bi materijalne tvorevine bez svjetla poduzele njihov put, kako bi dakle kao duhovno postalo vidljivo bićima koja doduše trebaju svjetlo, ali sama još ne mogu kao nositelji svjetla takvo stvoriti, odnosno primiti direktno zračenje svjetla iz duhovnog kraljevstva. Tvorevine koje osvjetljavaju treba smatrati duhovnim tvorevinama, dakle ne sastavljenima od zemaljske materijalne tvari, nego vidljivima jedino onome tko je u stanju duhovno gledati, dok jedno nesavršeno biće može opaziti jedino svjetlo kojeg zrače ove duhovne tvorevine. Duhovne tvorevine mogu također postati forma (oblik), čim one dođu u područje osuđene materije, kada dakle kroz Božju volju treba nastati jedna nova tvorevina, koja opet treba skloniti osuđeno duhovno, a ove tvorevine od svjetlosnih bića kao vlastite ideje, ali sukladne Božjoj volji, bit će smještene u svemir. Jer, materija je duhovno koje je postalo oblik, koje je uvijek posvuda tek zgusnuto, ali je izvorno duhovno, stoga snaga iz Boga. U trenutku u kojem duhovno uzme oblik, dakle postane materija, ono izmiče znanju bića koje, utjelovljeno kao čovjek, živi usred materijalnog Stvaranja, i njegovo znanje odgovara njegovom stupnju zrelosti. Tek kao svjetlosno biće, ono shvaća postupak nastajanja materije, ako ono istodobno također posjeduje znanje o duhovnim tvorevinama, te samo može biti stvaralački i oblikotvorno aktivno. Onda su mu razriješena i odgovorena mnoga pitanja, koja on kao čovjek nije mogao razriješiti, i njegovom hvaljenju i slavljenju vječnog Stvoritelja neće biti kraja.

AMEN